Postavljati pitanja i dovoditi sve u pitanje, prijeka je potreba. Preispitivati same sebe, ljude oko sebe, društvene fenomene i norme, tradiciju, običaje... a ako je potrebno, u bitnim životnim pitanjima i izborima, treba se hrvati i sa samim Bogom.
Prečesto mislimo i pretvaramo se da je sve znano, jasno i razumljivo. Slijedimo uobičajene, nerijetko i nametnute ili naslijeđene uzorke mišljenja i ponašanja, ne propitujući zašto, otkud, zbog čega i kamo to, u konačnici, vodi.
Jedno od bitnih pitanja je s kim se družimo, kome i čemu posvećujemo svoje vrijeme... kome otvaramo svoje srce?
Čovjek je poput spužve i mnogo više upija na nesvjesnoj razini bića. Tako se događa da su onda i njegovi postupci ili reakcije produkt nesvjesnih, ponekad nerazriješenih procesa u njemu samome.
Svjestan i zdrav izbor, nasuprot tome, iziskuju napor volje i disciplinu.
***
Naše međusobne relacije i odnosi nisu nimalo bezazleni.
Uočio je to i Johann Wolfgang von Goethe, njemački književnik i mislilac, kad je kazao: Reci mi s kim se družiš, pa ću ti reći tko si.
Ne znam jeste li i sami primijetili da postupno, a nekada i vrlo brzo usvajamo navike ljudi s kojima provodimo najviše vremena. Počinjemo ih oponašati, koristiti njihove riječi, misliti njihove misli te se na kraju počnemo i ponašati kao oni. To je izvrsno i pohvalno kada su osobe kojima smo okruženi, oni koji nas potiču da se izgrađujemo u vrlinama, napredujemo u svetosti i lišavamo se loših navika.
Na blagoslov su nam osobe koje nas nadahnjuju i izazivaju da budemo bolji nego što jesmo... da rastemo u krepostima i razvijamo se u ljude Bogu mile.
Prokletstvo je biti u društvu osoba koje nas odvraćaju od Boga i Božjih zapovjedi. I takvih se treba kloniti.
U biblijskom biseru mudrosti, u Knjizi Sirahovoj, mudri Sirah veli:
Umilna riječ umnožava prijatelje,
i jezik uljudan izaziva prijazne odgovore.
Neka su ti mnogi poznanici,
ali pouzdanik samo jedan od tisuću.
Ako želiš steći prijatelja, steci ga kušanjem,
i nemoj mu se prebrzo povjeravati
Jer netko je prijatelj samo kad to njemu odgovara, i taj ne ostaje vjeran u dan nevolje.
A neki će se prijatelj prometnuti u neprijatelja
i tvoju sramotu iznijeti na vidjelo.
Gdjekoji je opet prijatelj za stolom, ali ga nema u času nevolje.
Dok si sretan, on će ti biti kao ti sam sebi:
s ukućanima tvojim povjerljiv će biti;
a stigne li te zlo, okrenut će se protiv tebe,
i bježat će od tvog pogleda.
Odvoji se od svojih neprijatelja
i čuvaj se svojih prijatelja.
Vjeran prijatelj pouzdana je zaštita;
i tko ga je našao, našao je blago.
Pravom prijatelju nema cijene,
niti se može izmjeriti njegova vrijednost.
Pravi je prijatelj lijek života,
nalaze ga oni što se Gospoda boje.
Tko se Gospoda boji, nalazi prave prijatelje,
jer kakav čovjek, takav mu i prijatelj.
Stoga, pažljivo i pomno birajmo prijatelje, kako bi nam bili pouzdan smjerokaz na putu svetosti.
I ne zaboravimo, Isus Krist, prokušani je prijatelj, uzor i učitelj. On je već prošao tuda.
On je zvijezda vodilja u mrkloj noći.
Svjetlo bez zalaza.
Ljubav.
Čežnja.
Sloboda.
Mir.
Ne bojmo se zagledati u te oči prastare od čežnje za svakim čovjekom, a nikad mlađe i slađe od ludosti ljubavi, raspete na drvetu križa.
