U nedjelju, 24. siječnja 2021. u katedrali Srca Isusova u Sarajevu nadbiskup koadjutor vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić predvodio je Euharistijsko slavlje kojim je obilježena Nedjelja Božje riječi. Ujedno se tijekom Misnog slavlje posebno molilo za Mir u Bosni i Hercegovini te za jedinstvo kršćana.

Propovijed nadbiskupa Vukšića pod naslovom „Dan posvećen Svetom Pismu ne želi biti jednom na godinu, nego jednom za čitavu godinu“, u cijelosti možete poslušti OVDJE.

Na treću nedjelju kroz godinu, Crkva svima, koji sudjeluju na euharistijskim slavljima, kao poticaj za razmišljanje nudi odlomak s početka Markova evanđelja. Prije onoga što nam je naviješteno nalazi se samo kratak izvještaj o propovijedanju Ivana Krstitelja te informacije o Isusovu krštenju u rijeci Jordanu i kušnjama tijekom četrdeset dana boravka u pustinji.

Bila je to, moglo bi se reći tako, Isusova neposredna priprava za početak njegova javnoga propovijedanja. Taj početak dogodio se nakon što je Isus saznao da je Ivan Krstitelj bio predan i nepravedno stradao zato što je bio prorok i zaštitnik javnoga morala. Ta nepravda i nasilna smrt dragoga prijatelja, svoga preteče i bliskoga rođaka, Isusa je vrlo potresla da čak napušta kraj u kojemu se u tom času nalazio. To se lako iščitava iz Markova izričaja: „A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju“ (Mk 1,14).

Vrijeme je kratko!

U svemu tomu osobito nas zanima činjenica da je Isus, utjelovljena Riječ Božja, upravo u tom području započeo svoje javno djelovanje. „Propovijedao je evanđelje Božje“ u Galileji (Mk 1,14), kaže evanđelist Marko. I donosi potom kratak sadržaj prve Isusove javne propovijedi, koja je sažeta u riječima: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“ (Mk 1,15).

Ove riječi su sažetak svega Isusova propovijedanja i objašnjenje njegova poslanja. One očituju što se dogodilo Isusovim dolaskom i koja je svrha njegova djelovanja. To su dvije razine od kojih je prva objektivna a druga subjektivna. Prva je istina da se „ispunilo vrijeme“ očekivanja time što je druga osoba Presvetoga Trojstva u Isusu postala čovjek i boravila među ljudima. Njegovim dolaskom približilo se svakom čovjeku kraljevstvo Božje. Sve to objektivna je istina koja ni na koji način ne ovisi o bilo kojemu čovjeku. To je jednostavno dar Nebesa, darovana milost i udijeljeni blagoslov, od kojega čovjek može imati duhovnu korist i kojega može usvojiti na samo jedan način.

Upravo tu započinje druga razina. Nju bi se moglo nazvati subjektivna a prepoznaje se u Isusovim riječima: „Obratite se i vjerujte evanđelju“. To jest, ako ona prva razina ne ovisi o čovjeku, već je dar Božji, ova druga razina, to jest čovjekovo obraćenje i njegovo vjerovanje Božjoj riječi, ovisni su o čovjeku i njegovoj slobodi. Jer, obratiti se i vjerovati je nešto što Isus nudi a ne nameće i želi da čovjek to slobodno izabere i prihvati.

Potom, u odlomku iz Prve poslanice Korinćanima, koji je također naviješten, i apostol Pavao govori o vremenu. A nakon Isusovih riječi: „Ispunilo se vrijeme“, ovaj apostol naroda kaže: „Vrijeme je kratko“ (1 Kor 7,29), čime samo pojašnjava i tumači Isusovo propovijedanje. Ustvari u ova dva odlomka iz Novoga zavjeta govor je o dva različita vremena.

Isus je, naime, govorio o vremenu očekivanja Mesije, u kojemu je živjela zajednica vjere izabranoga naroda. To jest, Isusovim dolaskom „ispunilo se vrijeme“ očekivanja Mesije i spasitelja, jer je on došao. Navijestio je Isus da je Kraljevstvo Božje ovdje, jer je on ovdje, i da je moguće u to kraljevstvo ući već sada po obraćenju i vjerovanju u evanđelje. A za to, upozorava apostol Pavao, vrijeme je kratko. To je naše vrijeme, razdoblje naših nekoliko desetaka godina koje su nam darovane za život na ovomu svijetu. To je vrijeme Crkve. To su naši dani koji su nam dati kao prostor za obraćenje, vjerovanje i djelovanje.

Upravo mi, kao i svaka druga generacija u svoje vrijeme, nalazimo se usred vremena koje je kratko. Trebamo uočiti da na ovom Isusovu daru, kao na omotu pošiljke koju nam je on uručio, stoji naznaka „žurno“. Jer ovaj prostor i ovo vrijeme su ne samo mjesto našeg obraćenja i našega vjerovanja evanđelju, nego su i jedino koje ćemo ikada za to imati.

Istina je: Vrijeme je kratko! Ponajprije zato što vrlo brzo prolazi. Kao što podsjeća stari i mudri pisac psalma: „Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, ako smo snažni, i osamdeset; a većina od njih muka je i ništavost: jer prolaze brzo i mi letimo odavle“ (Ps 90,10).

Ući u prisni odnos sa Svetim Pismom

Spomenuti odlomci iz Svetoga Pisma i njihove poruke i teme o kraljevstvu Božjemu i Isusu koji ga je donio među ljude te o našemu obraćenju i vjeri u radosnu vijest evanđelja vrlo su pristali osobito danas, kad cijela Crkva ovaj dan proslavlja kao Nedjelju Riječi Božje. Ovaj dan slavi se drugi put u našoj Crkvi, a ustanovio ga je papa Franjo 29. rujna 2019., na blagdan sv. Jeronima Dalmatinca, i odredio da se slavi svake godine na treću nedjelju kroz godinu. Ovom Nedjeljom Riječi Božje želi se podsjetiti sve, pastire i vjernike, na važnost i vrijednost Svetog pisma za život svakoga pojedinog kršćanina, kao i na odnos između Božje riječi i liturgijskih slavlja i okupljanja vjernika: Naime: „Kao kršćani jedan smo narod koji putuje kroz povijest, osnaživan prisutnošću Gospodina u našoj sredini koji nam govori i koji nas hrani. Dan posvećen Bibliji ne želi biti jednom na godinu, nego jednom za čitavu godinu, jer nam je prijeko potrebno rasti u dobrom poznavanju i ljubavi prema Svetom pismu i Uskrslome, koji ne prestaje lomiti riječ i kruh u zajednici vjernikâ. Zato nam je potrebno ući u prisni odnos sa Svetim Pismom; u suprotnom naša će srca ostati hladna, a oči zatvorene, pogođeni, kakvi već jesmo, bezbrojnim oblicima sljepoće“ (Papa Franjo, Aperuit illis, br. 8).

Organizacija i animacija Nedjelje Riječi Božje na svjetskoj razini povjerena je Papinskom vijeću za pomicanje nove evangelizacije. A ono je odlučilo da tema ove godine bude: „Čvrsto se držite Riječi života“, a preuzeta je iz Poslanice Filipljanima apostola Pavla (usp. Fil 2,16).

Riječi, koje su predložena tema za ovu nedjelju, dio su šire Pavlove poruke prvoj zajednici Kristovih vjernika u ondašnjem grčkom gradu Filipi koje je ovaj apostol poticao da budu svjetlo svijeta. I kao za Filipljane nekada, jednako u naše vrijeme potiče nas: „Sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja!“ (Fil 2,12). Jer to se čini uvijek na jednak način. Odnosno, kao što je pisao sv. Pavao, tako „da budete besprijekorni i čisti, djeca Božja neporočna posred poroda izopačena i lukava u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu držeći riječ Života meni na ponos za Dan Kristov, što nisam zaludu trčao niti se zaludu trudio. Naprotiv, ako se ja i izlijevam za žrtvu i bogoslužje, za vjeru vašu, radostan sam i radujem se sa svima vama. A tako i vi budite radosni i radujte se sa mnom“ (Fil 2,15-18).

Po zagovoru sv. Franje Saleškoga, svjedoka i propovjednika Riječi Božje, čiji blagdan danas slavimo, neka tako bude. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. 

Izvor: KTA
Foto: Facebook