Iz dubina Njegova Presvetoga srca dolazi vapaj „Žedan sam“! On Bogočovjek koji je zvijezdama odredio putanje i sfere bacio u prostor, kojemu se Zemlja poput sitne blistave igračke ljulja na ručnom zglobu, iz čijih su ruku pali planeti i svjetovi, mogao bi reći: More je moje i moje su rijeke u tisućama dolina i slapovi u tisućama planina. On sada moli od čovjeka djelić onoga što mu je dao, djelić svoga stvorenja. Prosi jedan gutljaj, žudi za gutljajem ljubavi.

Foto: Mladen Božičević, Veliki petak

Četrdeseti dan nakon Isusovog rođenja slavimo blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu ili Svijećnicu. Prvotni naziv za ovaj blagdan bio je „Očišćenje Blažene Djevice Marije”. Kasnije, nakon Drugog Vatikanskog sabora prestaje biti marijanski blagdan, te se teološki naglasak prebacuje na Krista. Razlog tome je, navode liturgičari, što je Marija bez ljage grijeha na sebi. Drugi opet tvrde da se Mariji u Crkvi htjela oduzeti važnost poradi dijaloga s protestantima, jer premda je i Krist kršten a bio je  bez grijeha, naziv blagdana nije mijenjan.

Piše: Mirela Primorac

Bilo kako bilo, ovaj blagdan jest mariološki koliko i kristološki.  Lovro Brindiški, crkveni naučitelj u događaju Marijinog prikazanja Isusa u hramu vidi žrtveni karakter. Marija poput praoca Abrahama prinosi Bogu svoga jedinca, žrtvu bez mane, u hramu gdje se savršena žrtva i treba prinijeti. Bog koji ljubi Mariju, daje joj svoga sina, kojeg ona njemu ponovno vraća. Bog od čovjeka ne traži ništa što mu već nije dao, Marijina žrtva stoga bijaše ono najbolje što je Marija imala, poput žrtve Abelove veli Brindiški.

U istom događaju starac Šimun najavljuje Mariji žrtvu koju ima podnijeti pod križem „Gle! Ovaj je određen za propast i uskrsnuće mnogih u Izraelu, za znak kojemu će se protiviti – a tebi će samoj mač probosti dušu – da bi se otkrile misli mnogih srdaca.” (Lk 34-35). Opet Marija predaje Bogu ono najmilije, predaje ga Bogu i nama. Knjiga od Anne Katharine Emmerich „Gorka muka Gospodina našega Isusa Krista” na dramatičan način opisuje tu Marijinu bol i žrtvu koju je podnijela: psovke i pogrde na Isusa probadahu srce nesretne Majke, a ona je ipak molila za te nesretne slijepce koji psujući pripravljahu oruđe svojega otkupljenja i mučeničke smrti Njezina Sina.

I danas Marija moli za slijepce svijeta, prikazujući nas Bogu, nas, djecu, koju joj je Isus ostavio s križa. Marija nije samo Isusova Majka, već i naša Majka koja nas je rodila u bolima podno Križa. Krist je njen Prvorođenac, ali mi smo njeni drugorođenci. Svojom je žrtvom i poslušnošću Marija pod križem stekla dostojanstvo Majke ljudi, što je Eva slabošću i neposluhom izgubila  (Fulton. J. Sheen). Zbog toga nas svakodnevno zagovara, naše molitve prikazuje Bogu, jer to je najbolje što mu od nas može dati. Zato nas u svojim ukazanjima stalno potiče na molitvu, post i žrtvu jer to je najbolji dar Bogu Ocu. Zašto onda tako malo i tako rijetko darujemo Gospodina? Zašto mu tako neznatno i škrto prinosimo ono što je najvrjednije.

U ovom vremenu obilježenom koronom, vidimo kako nam je teško biti u samoći, tišini, izolaciji, zbunjeni smo. Uvijek se žalimo na manjak vremena, a sada kada ga imamo napretek, ne znamo što bismo s njim. Mnogim katolicima primjećujem, kao da je dobro došlo to što su crkve zatvorene, što je ograničen broj vjernika na misama, neki su prihvatili neodlazak na svetu misu moralnim činom i zakonski ispravnim. Često su to oni koji i onako redovito ne odlaze na mise, niti ih prate preko medija koliko se može opaziti. Bog traži od nas žrtvu, traži od nas ljubav i predanje. Kako će nas utješiti, ohrabriti ako ga ne želimo.

U jednom razmatranju o posljednjim Isusovim riječima s križa, Fulton Sheen kaže ovako: „Gospodin ne proklinje one što su ga pribili na križ, ne nalazi riječi prijekora za učenike, ni riječi nade za Magdalenu, ni riječi ljubavi za Ivana, ni Majci ne upućuje riječi koje bi obećavale život. Iz dubina Njegova Presvetoga srca dolazi vapaj „Žedan sam“! On Bogočovjek koji je zvijezdama odredio putanje i sfere bacio u prostor, kojemu se Zemlja poput sitne blistave igračke ljulja na ručnom zglobu, iz čijih su ruku pali planeti i svjetovi, mogao bi reći: More je moje i moje su rijeke u tisućama dolina i slapovi u tisućama planina. On sada moli od čovjeka djelić onoga što mu je dao, djelić svoga stvorenja. Prosi jedan gutljaj, žudi za gutljajem ljubavi.”

Poput Marije u hramu, darujmo mu ono što  nam je već on sam dao, svoj život i svoje vrijeme. Marija je naša učiteljica i naša zagovarateljica, naša majka. Ako je ona, koja je Bezgrješna, ponizno u hramu i pod križem prinijela žrtvu, koliko li tek mi grešnici na nju trebamo biti spremni ili smo postali nesposobni za ljubav.