Civilizacije rijetko umiru isključivo od vanjskih uzroka, one propadaju prvenstveno zbog nutarnjeg, moralnog pada. One umiru od „samoubojstva“, a ne od „ubojstva”. Oslabljene iznutra zbog truleži, padaju pod naletom najslabijeg vjetra (Arnold Toynbee).
Foto: Unsplash
Slično se događa sa svakim pojedincem. Zanemarivanjem reda, discipline, pobožnosti, djela milosrđa, vjernosti, čovjek iznutra propada i najmanja nevolja ga pokoleba i uništi. Da bismo izbjegli ovaj nutarnji kaos, postoji krepost koja je itekako nužna, sveci one koji je posjeduju često nazivaju mučenicima. Ta krjepost je ustrajnost. Redovito je ne posjeduju oni koji lete za čudesima, ona je sama čudo. Ne posjeduju ustrajnost ni oni koji teže sladunjavoj pobožnosti.
Piše: Mirela Primorac
Ustrajnost zahtjeva nutarnju zrelost, vještinu čekanja, ali i sposobnost prihvaćanja raznih nevolja a katkad i životnog poraza. Meschler, duhovni pisac kaže kako je ustrajnost peto svojstvo molitve. Biti dobar i pobožan nije dostatno, treba biti stalno dobar, stalno moliti i ustrajati u pobožnosti, to je neophodno da bi se došlo u Kraljevstvo Božje. Krepost koju Bog jedino kruni je ustrajnost i bez nje ni jedna druga neće biti nagrađena (Sebastian Sailer). U Lukinom 18 poglavlju Isus spominjući ustrajnost udovice kojoj se sudac smiluje jer mu dodijava također ističe važnost ustrajne molitve: Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me(Lk 18, 1-8).
Prije nekoliko dana sjedila sam u jednom društvu u kojem je tekao razgovor, a o čemu drugom ako ne o covidu. Razgovor je potom prešao na temu Marijanskih ukazanja i čuda koja se „nisu dogodila“ ili bi se trebala dogoditi. Naime, pitanje je glasilo zašto se Marija ukazuje i samo govori „molite, molite”?! Zašto nešto ne poduzme? Kritika upućena Mariji svakako nije korektna, prije svega što je Marija utjelovljenje i akcije i kontemplacije. Prihvaćanje i vršenje volje Božje uvijek je aktivan čin. Osim toga, kroz povijest Marija nastavlja proročko i majčinsko poslanje svojim ukazanjima, Bog preko Marije nikad ne prestaje djelovati (K. Rahner). Molitva na koju nas ona poziva je znak Božje ustrajne brige za ovaj svijet. Ako je tko pasivan, onda je to čovjek koji Mariju stavlja sebi u službu ili čovjek koji duhovnost i molitvu poistovjećuje s čarobnjaštvom i magijskim praksama. Ove godine navršava se četrdeseta obljetnica Marijinih ukazanja u Međugorju, mnogi očekuju i žive za čudo koje bi se „trebalo“ dogoditi, zanemarujući Marijine pohode svih ovih godina, njenu brigu i ustrajne poticaje.
Carrie Gress u svojoj knjizi „The Marian Option“ tvrdi da samo Marija može dovesti današnju civilizaciju u red, i to življenjem discipliniranog kršćanstva. Gdje je Marija tu je red. Autorica navodi nekoliko lijekova koji čovjeka mogu dovesti do ustrajnog i predanog življenja svoje vjere: Misa, Krunica, Klanjanje, Liturgija časova, Ispovijed... Zapravo sve ono o čemu nas Marija uči. Ona svoje čini, usmjerava nas, no ispunjavamo li mi svoj dio?! Svakodnevnicu smo zaokupili banalnim i toksičnim stvarima, ne razlučujemo bitno od nebitnog, a svoju volju smo podvrgli lijenosti i malodušju. Uništili smo prirodni red koji nam je sam Stvoritelj utkao u srce. Stoga se potrebno vratiti Izvoru svakog reda i početi s Njim surađivati. Za početak imamo majku Mariju koja nam pokazuje svojim poticajem kako: molite, molite!
Objavljeno: 21. 04. 2021.
