Libanon, službeno Republika Libanon, je država u jugozapadnoj Aziji na Bliskom istoku. Nalazi se na obali istočnog Sredozemlja, a graniči na sjeveru i istoku sa Sirijom, te na jugu s Izraelom. Libanon nazivaju i Švicarskom Srednjega istoka. Do šezdesetih godina prošlog stoljeća, katolici su također bili glavna komponenta stanovništva i predstavljali su 43% svih Libanonaca. Danas čine oko 35% do 37% ukupnog stanovništva, maroniti  30%, melkiti 5% i nisu urođenici libanonskih katoličkih obreda poput armenskih katolika (1%).

Fotografija: LEBANON IN A PICTURE

Piše: Petra Emauela

Prije nego što je kršćanska vjera dosegla teritorij Libanona, Isus je putovao u njegove južne dijelove u blizini Tira gdje Sveto pismo govori da je izliječio opsjednuto kanaansko dijete. Kršćanstvo u Libanonu staro je gotovo koliko i sama kršćanska vjera. Rani izvještaji govore o mogućnosti da je sam sveti Petar evangelizirao Feničane koje je pridružio drevnom antiohijskom patrijarhatu. Sveti Pavao je također propovijedao u Libanonu, zadržavajući se s ranim kršćanima u Tiru i Sidonu. Iako je kršćanstvo u Libanon uvedeno nakon prvog stoljeća nove ere, njegovo se širenje odvijalo vrlo sporo, posebno u planinskim područjima gdje je poganstvo još uvijek bilo nepopustljivo. Najranija neosporiva tradicija kršćanstva u Libanonu može se pratiti od Svetog Marona u 4. stoljeću poslije Krista. Sveti Maron je utemeljitelja nacionalnog i crkvenog maronitizma. U 16. stoljeću Maronitska crkva usvojila je katekizam Katoličke crkve i potvrdila svoj odnos s njom. Umanjena veličina Libanona omogućuje vam lako putovanje od plaža glavnog grada Bejruta do poznatih planina Libanona, koje se strmo uzdižu i vode paralelno s mediteranskom obalom. Njegova strateška pozicija "Istok se susreće sa Zapadom" vidljiva je i danas dok se šeta ulicama Bejruta gdje su crkve i džamije nadomak prodajnih mjesta Armani.

Ako vaša definicija Svete zemlje uključuje sva ona mjesta gdje je Isus putovao na svojim propovjedničkim putovanjima, tada će Libanon sasvim sigurno morati biti uključen.

Možda je najistaknutije svetište za hodočasnika poznata bazilika i kip Gospe od Libanona u Harissi, planinskom selu smještenom 20 km sjeverno od Bejruta. Do ovog se svetišta može popeti cestom ili devetominutnim putovanjem gondolom. Statut francuske izrade ima ukupnu visinu od 20 metara što uključuje kružni put koji se penje do Gospina kipa prikazanog raširenih ruku s pogledom na obalu. Papino veleposlanstvo, kao i rezidencije četiri istočnokatolička patrijarha, mogu se naći u blizini svetišta. I papa Ivan Pavao II i papa Benedikt XVI. posjetili su svetište tijekom svojih pontifikata. 

SVETIŠTE NAŠE GOSPE OD LIBANONA / Fotografija: LEBANON IN A PICTURE

Nedaleko od Harisse nalazi se i poznata Jeita, sustav od dvije vapnenačke špilje ukupne dužine gotovo 9 km. Kristalizirane stijenske formacije unutar ovih špilja navele su mnoge da Jeitu opisuju kao katedralu koju je priroda izgradila tijekom milijuna godina. Nastavljajući prema sjeveru, stići ćete u Byblos. Smatra se da je najstariji kontinuirano naseljeni grad na svijetu. On sadrži ostatke drevnih feničkih hramova i križarskih utvrda i uvršten je na UNESCO-v popis svjetske baštine. Nastavljajući duž ovih planina sjevernih dijelova Libanona, stići ćete na sveto mjesto za maronitske katolike koji čine preteženu katoličku skupinu u Libanonu. Ovdje su visoko na otvorenom, daleko od buke i prometa užurbanog Bejruta, svetišta triju libanonskih svetaca - sv. Šarbela, sv. Rafke i sv. Neemtallaha - koje su tijekom posljednjih 40 godina kanonizirali pape Pavao VI i Ivan Pavao II. Posjećujući mjesta gdje su ti sveci živjeli i umirali, nečiji se duh uzdiže do visina duhovnog iskustva dok se čuje tihi Božji glas koji šapuće u spokoju planina.

Od visina planina do dubina dolina, Libanonci su također nastojali susresti se s božanskim u dugoj, dubokoj dolini Qadisha na sjeveru Libanona. Ovdje su pronađeni dokazi o redovničkim zajednicama, koje su često bježale od progona, od najranijih godina kršćanstva. Iz tog razloga nalazi se i na popisu svjetske baštine. Dolina je u blizini Šume cedrova Božjih, koja sadrži cedre još iz antičkog svijeta kada su ih Feničani i Egipćani koristili za brodogradnju, kao i Izraelci pod kraljem Salomonom za izgradnju prvog hrama u Jeruzalemu. Krećući se sa sjevera na jug Libanona, sektaška demografija zemlje postaje lako uočljiva kod muslimanske većine u južnim obalnim gradovima Tir i Sidon. Sveti Pavao, vrativši se u Palestinu sa svog trećeg misionarskog putovanja, uplovio je u Tir gdje se susreo sa skupinom učenika. 

CRKVA SVETOG JAKOVA U SELU KOUSBA/ Fotografija: LEBANON IN A PICTURE

Ako ste za vjerničkim hodočašćem koje će vam također pružiti uvid u mediteransku povijest, kulturu i kuhinju, onda ne tražite dalje od Libanona. Libanon je zemlja s najviše kršćana na Bliskom istoku. Oni postavljaju predsjednika države, šefa vojske, a ni na drugim područjima nisu zakinuti. Libanon slovi kao "kolijevka dijaloga između kršćana i muslimana". U Bejrutu, glavnom gradu Libanona, zvonjava crkvenih zvona stapa se s molitvom mujezina. Kršćanska manjina u Libanonu danas živi u gotovo savršenoj harmoniji sa svojim muslimanskim okruženjem. Dobrih 20 % stanovništva zemlje su kršćani. Njihove crkve na mnogim mjestima stoje odmah pored džamija. Tako i maronitska Katedrala sv. Jurja u središtu grada. Kršćanima u Libanonu još uvijek je puno bolje nego kršćanima u mnogim drugim arapskim zemljama. Studije, osim toga, pokazuju da kršćani, kao i muslimani suniti i šijiti u otprilike jednakom broju napuštaju zemlju - uglavnom iz ekonomskih razloga.

Osim toga, danas ih u Libanonu ne ugnjetavaju niti su na bilo koji način ugroženi, a sudjeluju i u političkom životu. Nakon građanskog rata im se, doduše, nešto smanjio utjecaj, ali im Taifski ugovor iz 1989. godine jamči nadproporcionalna prava. Oni imenuju predsjednika i šefa vojske. U parlamentu i državnoj upravi su zastupljeni također s 50 posto, iako čine tek petinu stanovništva. Vjerske zajednice imaju veliki utjecaj na privatni život Libanonaca, one su nadležne za najvažnije događaje poput vjenčanja, razvoda ili pitanja vezanih uz nasljedstva. Mnogi brakovi kod kojih su supružnici pripadnici različitih religija, sklapaju se na Cipru, obzirom da je sklapanje jednog takvog civilnog braka u Libanonu praktički nemoguće. Libanonci uzgred vrlo brzo mogu raspoznati tko pripada kojoj vjerskoj zajednici – i to na temelju izreka koje se koriste, na temelju dijalekta, nakita, tetovaža, novina koje netko čita ili mjesta u kojem živi.

Gradski kvartovi i dijelovi Libanona su (najkasnije) nakon građanskog rata „podijeljeni“ po religijama. Mnogi kršćani žive u istočnom dijelu Bejruta ili u brdskim predjelima sjeverno od glavnog grada. Zapadni Bejrut, odnosno Sidon i Tripoli su uglavnom mjesta u kojima živi sunitska zajednica, a muslimanski šijiti su smješteni uglavnom na jugu zemlje, odnosno u južnim predgrađima Bejruta. Kršćani su se na području današnjeg Libanona u 7. stoljeću uspjeli obraniti od islamske ekspanzije. U 19. stoljeću u Libanon se osim toga doselilo sve više kršćanskih Maronita s područja današnje Sirije. To je dovelo do građanskog rata s Druzima nastanjenima u gorskim područjima. Francuska je sredinom 19. stoljeća intervenirala, a Libanon je u očima mnogih kršćana tako postao „kršćanski otok u muslimanskom moru“. Ekonomskom krizom započetom prije pandemije COVIDa – 19, te eksplozijom u Bejrutu (4. kolovoza) 2020.godine, koja je ostavila tristo tisuća ljudi bez doma, zemlja se suočava s egzistencijalnom i do sada neviđenom krizom.

Ipak, treba se nadati da će Libanon sada, kao što je i kroz povijest, prevladati sve nedaće i nama ostaviti priliku da posjetimo ovu predivnu zemlju - zemlju sa okusom Svete zemlje.

Objavljeno: 5. lipnja 2021.