Ne budi biser zatočen u školjci
što bez nade čami na dnu oceana;
izađi na svjetlo nek’ ti zlatni konci
spletu cvijetni vijenac od noći i danā.

Ne budi zvjezdica na sagu nebeskom
k’o milijun drugih što drhti u noći;
zasjeni ih divnog oka svoga bljeskom
samo tako možeš do zenita doći.

U kamenu zlatni grumen nemoj biti;
zarobljeni osmijeh ničemu ne vrijedi.
Nauči se samo svoje snove sniti,
s pogledom u beskraj put svjetlosti slijedi.

Ne skrivaj ljepotu niti raskoš duše,
otvori srce svakom novom danu;
stepenice k nebu ne daj da ti sruše,
sreću cijelog svijeta imat ćeš na dlanu.

Nesebična, topla… poput sunca budi,
lijepom riječju sva ćeš vrata otvoriti.
Samo k visinama kad ti duša žudi
tvrđavu ćeš mržnje svaku pokoriti. 

Ivica Kesić, Kreševo

Objavljeno: 5. srpnja 2021.