Sat otkucava. Sitno brojimo dane, minute i sate do Nove godine, i za nadati se novog poglavlja života. Božićna trpeza još uvijek je bogata, čak i kolača još ima, a adventske svijeće kao da gore u nama. Jer u nama uvijek iznova izgara želja za vjerom i nadom, mirom, ljubavi i radosti.

_______________________________

 Piše: Ivana Knezović,  mag. agronomije, članica zajednice „Molitva i Riječ”
_______________________________

Ta želja je univerzalna, za cijeli ljudski rod. Kao i Nova godina koju ćemo uskoro slaviti. Bez obzira na nacionalnost, religiju, spol i dob, u cijelom čovječanstvu tinja vječna želja da budemo obnovljeni, novi, voljeni, sretni i zdravi. Čežnja da nama i svima oko nas bude dobro u svakom segmentu života.

Zadnju godinu jedna globalna želja visi u zraku: da pojam i riječ pandemija nestane iz naših života.

Ali, osvrnimo se unatrag, i zagledajmo u svoju osobnu povijest. Vidiš li dragi čitatelju pandemiju u svom životu? Godine nesređenih odnosa svake vrste, pa čak i sa samim sobom, loši poslovi, egzistencija na rubu... i jedna vječna izgarajuća želja da se sve to preko noći promijeni, da nestane.

Takva promjena je moguća, i to preko noći. Osobno sam ju doživjela.

„Kao voda razlih se, sve mi se kosti rasuše; srce mi posta poput voska, topi se u grudima mojim”, riječi su Psalma 22, redak 15. I rezime je to 30 godina mog traženja smisla u besmislu svijeta. Lutanje u besmislu dovelo me do najvećeg i jedinog smisla – našeg Isusa Krista!

Primanje sakramenta inicijacije tog vječnog dana mog postojanja, na blagdan Duhova 4. lipnja 2017. u crkvi sv. Tereze u Dublinu, dovelo me je do iskustva i spoznaje koju ti draga sestro i brate u Kristu znaš većinu svog života: da je moguće biti nov i obnovljen, da je moguće poništiti greške i grijehe iz prošlosti i krenuti nanovo, s vjetrom u leđima.

„Klikći od radosti, Kćeri Sionska, viči od veselja, Izraele! Veseli se i raduj iz sveg srca, Kćeri jeruzalemska! Gospodin te riješio tvoje osude, neprijatelje tvoje uklonio! Gospodin, kralj Izraelov, u sredini je tvojoj! Ne boj se više zla!” Sef 3,14-15

Klikćeš li od radosti i vičeš li od veselja dragi čitatelju, jer si spašen, jer si nov, jer ne moraš čekati Novu godinu da bi nešto promijenio?

Ako se tvoja radost i veselje izgubila u tegobama svakodnevnice, ne brini! Jer i moj kompas života također zna promijeniti smjer, kao i tvoj. Ali u tim trenucima tame na pučini života, znam da nisam sama, jer poput apostola probudit ću svog Učitelja koji uvijek bdije nada mnom!

A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: „Učitelju, zar ne mariš što ginemo?” On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: „Utihni! Umukni!” I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: „Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?” Mk 4,38-40

Za razliku od apostola koji su se u tom trenu našli usred oluje, mi znamo tko je Onaj kojemu se more i vjetar pokoravaju. Koja ljepota života i koji spas kroz svaku oluju života!

Odlučimo već danas krenuti ispočetka. Ne trebamo više čekati 1. siječnja. U sabranosti pogledajmo gdje smo pogriješili i sagriješili, i u ispovjedaonici pred svećenikom i Kristom pored nas – izrecimo to, prepustimo i gledajmo kako se otpušta iz nutrine naše egzistencije. U zahvalnosti nakon takvog čišćenja, otiđimo po izvor naše nade i života. Otiđimo i primimo Živog Boga. Osjetiti Euharistiju, osjetiti Krista u sebi i prenijeti ga drugima, ma svima na svijetu!

Evo, činim nešto novo, već nastaje. Zar ne opažate? Izaija 43,19

Zato umjesto klasične novogodišnje čestitke dragi čitatelju, želim ti da osjetiš obnovljenost sebe u  svakom danu, radost postojanja i blagoslov svake sekunde koju provodiš koračajući ovom predivnom planetom Zemljom. Vjeruj mi, biti će dobro!

Izvor: Radio Marija BiH
Objavljeno: 29. prosinca 2021.