Stepinac, kao čovjek vjere, jasno je spoznao, prozreo i raskrinkao fašizam, nacizam i komunizam – tri povijesna ozbiljenja totalitarnoga duha njegova vremena – i tako nas proročki upozorio i za naše vrijeme. Kada bismo barem danas imali više biskupa njegova duhovnoga profila i karaktera!
Foto: Internet
U jednoj svojoj propovijedi početkom godine (Stepinčevo, 10. veljače 2021.) pokušao sam se približiti liku blaženika Alojzija Stepinca. Istaknuo sam kako Stepinca ne smijemo vezati isključivo uz prošlost, već kroz njegovu borbu protiv totalitarnih režima izvući pouku za sadašnji trenutak – danas, kada se na sva usta zaziva neko „novo normalno“, kada se gotovo prijeti kako ništa više neće biti kao do sada, kada svjetske elite i slijepe mase očekuju neki veliki društveni reset koji bi podrazumijevao da sve što nas kao pojedince i društvo definira zaboravimo i shvatimo kako je to svijet od jučer (kršćanska vjera, Crkva, patriotizam, privatno vlasništvo, tradicionalne vrijednosti, nacionalne države itd.). Stepinčeva borba protiv totalitarnih režima izdiže se u tome kontekstu pred nama kao proročki znak.
Piše: fra Pavo Filipović
„Da, mi jesmo oborili komunizam! Ali smo ga oborili kao što netko obori sjemeni tučak sa stabla koji se, pavši na zemlju, raspukne i svoje sjemenke baci i posije na sve strane“
Mnogi budni duhovi (npr. Viktor Palko, Ryszard Legutko), današnjice ukazuju na neke zabrinjavajuće činjenice vidljive u sve većim totalitarnim tendencijama liberalno-demokratskih društava. Biskup Kazahstana, Athanasius Schneider, tvrdi kako je Blažena Djevica Marija bila u pravu kada je 1917. godine u Fatimi tvrdila kako će se zablude Rusije proširiti po svemu svijetu: „Da, mi jesmo oborili komunizam! Ali smo ga oborili kao što netko obori sjemeni tučak sa stabla koji se, pavši na zemlju, raspukne i svoje sjemenke baci i posije na sve strane“. Ne treba li upravo sa zabrinutošću promatrati nastanak jedne digitalne diktature u Kini?! Čudna je, tvrdi kardinal Gerhard Müller, fuzija organizacija i institucija liberalno-demokratskoga Zapada s digitalnom komunističkom diktaturom u Kini. Rađa se neki novi komunizam upravo pred našim očima: kapitalistički socijalizam ili socijalistički kapitalizam. Stepinac, kao čovjek vjere, jasno je spoznao, prozreo i raskrinkao fašizam, nacizam i komunizam – tri povijesna ozbiljenja totalitarnoga duha njegova vremena – i tako nas proročki upozorio i za naše vrijeme. Kada bismo barem danas imali više biskupa njegova duhovnoga profila i karaktera!
„Utopijska tendencija je vrlo snažno prisutna u čovjekovu duhu i pojavljuje se gotovo u svakome razdoblju. Utopijski svijet je svijet u kojemu za sve postoji regulativa, svijet u kojemu je sve predvidivo, znanstveno isplanirano (T. Molnar, Utopia: The Perenniel Heresy)“
Ono što biskupi Katoličke crkve nikako ne mogu ili ne žele shvatiti je jedna opasnost koja se u povijesti uvijek iznova ponavlja – utopizam kao trajna hereza. Mađarski mislilac Thomas Molnar piše: „Utopijska tendencija je vrlo snažno prisutna u čovjekovu duhu i pojavljuje se gotovo u svakome razdoblju. Utopijski svijet je svijet u kojemu za sve postoji regulativa, svijet u kojemu je sve predvidivo, znanstveno isplanirano (T. Molnar, Utopia: The Perenniel Heresy)“. Kada utopista pitate, kaže Molnar, zašto se to utopijsko društvo nije nikada ranije već ostvarilo, on će vam reći kako su tome na putu stajale prepreke poput neprosvijećenosti i zavjera klera (objašnjenje enciklopedista), korupcija magistrata (Rousseauovo objašnjenje), izrabljujuća ekonomija (Marxovo objašnjenje). Utopist je, prema mišljenju mađarskoga mislioca, dakle čovjek koji uvijek vidi određene prepreke koje treba ukloniti: Crkvu, monoteizam, patrijarhalno društvo,...
Budućnost homo sapiensa
Danas utopisti idu još korak dalje pa jednu od najvećih prepreka vide i u samoj demokraciji koja im je očito služila samo kao prijelazno razdoblje, kao tranzicijski politički model. Nisu to nikakve teorije zavjere (jer se već prešlo na praksu zavjere), već su to ideje jednoga od najutjecajnijih umova današnjice,Velikoga meštra Novoga reda Iluminata, Giuliana di Bernardoa. U svojoj najnovijoj knjizi Il futuro di „homo sapiens“ on na nevjerojatno otvoren način progovara što on i ostali “keceljaši” (masoni) očekuju za godine koje su pred nama.
Upadljivo su velike sličnosti njegovih ideja s idejama osnivača Svjetskoga ekonomskog foruma (World Economic Forum, skraćeno: WEF) Klausa Schwaba koji je 2020. godine u Davosu pokrenuo inicijativu The Great Reset. Pandemiju Schwab vidi kao „prozor koji otvara mogućnost resetiranja svijeta“. Naravno da su sveprisutni „faktčekeri“ odmah poletjeli raskrinkati tu „teoriju zavjere“ pa na svojim web-stranicama citiraju ovu rečenicu iz Schwabove knjige: „Radi se o tome da svijet učinimo manje podijeljenim, manje zagađenim, manje razornim, više integrativnim, pravednijim, više fer od onoga kakvoga smo ga ostavili prije pandemije“ (K. Schwab, T. Malleret, Covid-19: Der große Umbruch, Schlussfolgerung, S. 293). Zašto bi baš pandemija trebala biti idealna prilika za to, za faktčekere očito nije pitanje od neke važnosti. Vratit ću se stoga na Giuliana di Bernardoa koji je nedvosmislen o planovima elita moći za budućnost.
Veliki meštar vjeruje kako će biti moguće „objediniti ljude oko nekog budućeg projekta, ali taj projekt, kako bi bio istinski izraz općega dobra mora biti propisan. I ako ga demokratska država ne može provesti u djelo, onda se mora tražiti drugi put (str. 103.)
Njegova je knjiga uznemirujuća zbog jasnoće kojom skicira priželjkivanu skoru budućnost. Budućnost će, prema riječima Velikoga meštra Novoga reda iluminata, biti označena sljedećim odrednicama: prosvjetiteljski ateizam, digitalna diktatura po uzoru na zemlju crvenoga zmaja (Kina), svjetska vlada Jednoga-boga (Uno-dio) kojega podržava Savjet mudraca. U četvrtome poglavlju svoje knjige Budućnost čovječanstva di Bernardo tvrdi kako „demokracija ne može biti oblik vladavine koji će odlučiti o tome kakav će biti čovjek budućnosti“ (str. 103.). Veliki meštar vjeruje kako će biti moguće „objediniti ljude oko nekog budućeg projekta, ali taj projekt, kako bi bio istinski izraz općega dobra mora biti propisan. I ako ga demokratska država ne može provesti u djelo, onda se mora tražiti drugi put (str. 103.).” Taj drugi put je, prema uvjerenju pisca, moguć samo kroz jednoga jedinog čovjeka kojega on zove Jednoga i koji će vladati svijetom potpomognut malom elitom. Taj međutim neće izaći iz Jupiterova duha, već će „njegov dolazak od sada morati pripremati ljudi visoke kvalitete, ... koje ja zovem „iluminatima”. Oni će stvoriti historijske i socijalne uvjete iz kojih će u pravome trenutku proizaći onaj koji će se uspeti do vrhovnoga vođe čovječanstva” (str. 103. – 104.).
U epilogu (str. 141. – 147.) najzad kaže: „Globaliziranim planetom će upravljati jedan jedini čovjek i jedan jedini Savjet mudraca. Jedan i Savjet mudraca posjedovat će apsolutnu moć. Apsolutna moć će Jednoga učiniti bogom. Moći koje su se u prošlosti pripisivale Bogu, sada će pripasti njemu, ali s jednom temeljnom razlikom. Bog religija (poglavito monoteističkih) je bio moćno, ali izmišljeno biće. Sa svojim atributima nije zahvaćao u povijest ljudi. Jedan-bog je nasuprot tomu konkretno biće koje će djelovati u povijesti i upravljati sudbinama ljudi. Neće svi ljudi biti bogovi, nego samo jedan mali krug. Provalija između bogo-ljudi i ljudi-ljudi bit će duboka kao bezdan. Oni (bogo-ljudi) će protegnuti društvenu kontrolu na cijelo čovječanstvo. Posljedično tomu neće im biti potrebna potpora vjerskih autoriteta kako je to u prošlosti bio slučaj. Jedan-bog će imati potpuni nadzor nad znanošću i tehnologijom. Čovječanstvo će djelovati nadahnjujući se na jednoj univerzalnoj etici koja će se sastojati od vizija Budinih, Konfucijevih, ezoteričnih društava i globalne etike religija (Küngov Weltethos, nap. a.) kao izraz jedne praktične filozofije”. U pravu je bio Nicolás Gómez Dávila kada je rekao kako je samo kršćanin kadar prezirati demokraciju, a da ne izmisli neku novu okrutnu mitologiju.
Upadljivo je u knjizi Di Bernardovo golemo oduševljenje kineskom digitalnom diktaturom koju zaziva i na Zapadu kao kakva duha iz boce: „COVID-19 pandemija je nastala u Kini i odatle se proširila po cijelomu planetu. Za razliku od drugih zemalja, Kina ju je usprkos stanovništvu od 1,4 milijarde ljudi brzo stavila pod kontrolu i iskorijenila. Kako se to dogodilo? Odgovor moramo potražiti u konvergenciji dvaju faktora: diktatorske vlade i vjere u konfucijanizam. Prvi funkcionira kroz uporabu društvene kontrole. Drugi promicanjem konsenzusa. COVID-19 nama ljudima Zapada pruža priliku upoznati kako se provodi društvena kontrola u Kini. Strah nas hvata od pandemije, ali nismo spremni prihvatiti društvenu kontrolu kakvu vidimo u Kini i koja je jedina istinski opravdana reakcija. Samo će vlada Jednoga biti kadra učinkovito i potpuno kontrolirati djelovanja pojedinaca u društvu. Za tu svrhu stoje mu već na raspolaganju vrlo djelotvorni tehnološki alati poput umjetne inteligencije i 5G komunikacijske mreže“ (str. 122. – 123.).
Izvor: Radio Marija BiH
Objavljeno: 24. veljače 2022.
