Današnja peta korizmena nedjelja tradicionalno se naziva i Gluha nedjelja, a od 9. stoljeća uz nju je povezan i običaj prekrivanja križeva i slika u crkvi. Liturgijsko i simboličko značenje ove geste objašnjava nam dr. Zvonko Pažin iz Đakova.
Foto: George Martell, Flickr.com
1. Podrijetlo i smisao ovog običaja
Prekrivanje križeva i slika vuče podrijetlo od srednjovjekovnog običaja germanskog podrijetla da se u korizmi između oltara i vjernika razapne veliko platno, tako da vjernici ne mogu vidjeti oltar. Zašto? Dva su tumačenja: ljudi u ono vrijeme nisu imali kalendare, pa im je to bio znak duboke korizme. Platno je označavalo hramsku zavjesu i micalo se na Veliku srijedu na riječi evanđelja: „I zavjesa se hramska razdrije po sredini.” Drugo, vjerojatnije tumačenje, veli da je taj običaj vezan uz kanonsku pokoru. Pokornici su, naime, bili isključeni iz euharistijske službe. Kasnije, u srednjem vijeku, kad pokornika više nije bilo, svi su vjernici bili smatrani pokornicima. Kako je oltar bio zaklonjen platnom, svi su oni tako na simboličan način bili isključeni iz euharistije. Kasnije je to zastiranje svedeno samo na zastiranje križeva i slika, a ne cijelog svetišta.
2. Zašto na Gluhu nedjelju?
Ostaje daljnje pitanje, zašto baš na Gluhu nedjelju? Po sebi bi bilo logičnije da je tome tako tijekom cijele korizme. Razlog leži u tome da se do zadnje liturgijske obnove ova nedjelja nazivala Nedjeljom muke, jer su misna čitanja od toga dana pa do svetog trodnevlja govorila o događajima koji su prethodili Kristovoj muci. U svakom slučaju, može se reći da se s Gluhom nedjeljom (kojoj je prethodila nedjelja „Laetare“) ulazi u „duboku korizmu“.
3. Boja platna
Boja platna uvijek je bila ljubičasta, jer je to korizmena boja. Valja napomenuti, da u dosadašnjim misalima (pa i u najnovijem iz 2002.) nije izrijekom spomenuta boja platna kojim se prekrivaju križevi i slike. Međutim, u papinskoj se liturgiji Velikog petka moglo vidjeti da je križ zastrt crvenim velom (jer se u bogoslužju Velikog petka uzima crvena boja). Prva dva izdanja rimskog misala nakon sabora (1970. i 1975.), pa tako i važeći hrvatski misal ne spominje boju platna kojom se zastire križ na Veliki petak. Međutim, Misal iz 2002. za klanjanje križu u bogoslužju Velikog petka jasno veli:
Đakon s poslužiteljima ili drugi prikladan službenik ode u sakristiju iz koje u ophodu nosi Križ, zastrt ljubičastim velom…Prema tome, ako se traži da križ bude prekriven ljubičastim velom i na Veliki petak, kada je po sebi crvena boja, onda to više vrijedi za ostale dane od Glušnice do Velikoga petka.
4. Današnja vrijednost
Kao što smo vidjeli, zastiranje slika i križeva izgubilo je svoju prvotnu nakanu. Međutim, i danas može biti vrijedno i znakovito zadržati ovaj običaj, koji vuče podrijetlo čak od 9. st. Taj običaj, rekao bih, daje ipak određenu „dramatičnost“ i ozbiljnost vremenu duboke korizme. Ako je dosadašnja liturgija i bila opterećena nekim nepotrebnim elementima, mi danas ne bismo trebali ići u drugu krajnost, tj. oduzimati liturgiji znakovitost, otajstvenost i mističnost. Jer, što je bogoslužje drugo, nego djelatna nazočnost Kristova spasenja izraženog vidljivim znakovima?
dr. Zvonko Pažin | Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije
Članak je objavljen s dopuštenjem autora. Sva prava pridržana.
Izvor: Bitno.net
Objavljeno: 03.travnja 2022.
