Sveti Leopold Bogdan Mandić – zvali su ga apostolom ispovjedaonice, jer je veliki dio svoga života proveo slušajući, odrješujući, savjetujući sve koji bi mu dolazili.
Sveti Leopold Bogdan Mandić proglašen je katoličkim nebeskim zaštitnikom oboljelih od karcinoma. Tu je odluku vatikanska kurijalna Kongregacija za bogoštovlje i sakramenta danas obznanila Padovanskoj biskupiji, jer je upravo u tom gradu, gdje je sv. Lepold djelovao do smrti kao karizmatičan ispovjednik, sazdano njegovo svetište u kojemu je i sahranjen. Odluka je objavljena uoči katoličkoga Svjetskog dana oboljelih, koji se obilježava 11 veljače. Sv. Leopold Mandić je odabran za zaštitnika zato jer je bolovao od raka jednjaka, od kojega je i umro 1942 u Padovi.
Piše: Dražen Janko, koordinator RM
Otac Lepold je rođen 1866. u Herceg Novome kao Bogdan Ivan Mandić, bio je dakle Bokelj, ali poljičkog porijekla (iz Mandićâ kod Zakučca). Još u djetinjstvu se zavjetovao da će biti misionar siromašnih i nesretnih. Osnovno školovanje završio je u rodnom gradu, sjemenište u Udineu pa u Bassanu, gdje je ušao u kapucinski red. Za svećenika je zaređen 1890. Zabilježeno je da je kao mladomisnik svojim redovničkim poglavarima izjavio želju da se vrati u domovinu i radi na sjedinjenju Katoličke crkve i pravoslavnih crkava. I kasnije je naglašavao ekumensko poslanje.
Blag i učen, bio je samostanski poglavar u Zadru, nakratko u Rijeci, pa u Kopru, a ostatak života proveo je u Padovi, gdje je bio odgojitelj studenata filozofije i profesor patrologije. U obližnjoj Veneziji je jednom tjedno poučavao kapucine hrvatskome.
Ocu Leopoldu su, međutim, predbacivali prekomjernu dobrotu. On bi odgovarao pokazujući na raspelo: “A što je tek s Njime, koji je umro za nas?” U svome bi “salonu” sve primao s velikim poštovanjem: “Izvolite, gospodine, uđite!”- govorio bi.
Jednoga je dana netko, slabo upoznat s načinom ispovijedanja, sjeo na njegovu stolicu, mjesto da klekne na klecalo. Kako ga ne bi doveo u neugodnost, otac Leopold je zauzeo njegovo mjesto na klecalu. Sakrament pomirenja često bi zaključivao riječima: “Vratite se, bit ćemo prijatelji!”
Od 1906. do smrti (uza stanku za prvoga svjetskog rata kada su ga Talijani konfinirali kao Slavena) svoj je pomiriteljski apostolat provodio u ispovjedaonici, na glasu svetosti kao tješitelj, pa su poslije njegove smrti milosti i ozdravljenja višeput pripisivane njegovu zagovoru.
Kada je započeta kauza za beatifikaciju, njegovi su posmrtni ostaci vraćeni u kapucinski samostan, gdje i danas počivaju, u kapeli podignutoj nedaleko ćelije u kojoj je ispovijedao. Njegovo je svetište postalo još jednim nezaobilaznim ciljem hodočasnika, koji odlaze u Padovu istaknuti štovanje Sv. Antunu, također franjevačkome redovniku, samo konventualcu. Oca Leopolda Bogdana Mandića svetim je proglasio papa Ivan Pavao II., 16. listopada 1983. g.
Na linku možete pronaći molitve sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću.
Izvor: Slobodna Dalmacija
Donosi: Radio Marija u Bosni i Hercegovini
Objavljeno: 12. svibnja 2022
