„Tata je u kući, mama je u kući, braco i seka su s nama i svi smo radosni“, tako je božićnu proslavu opisala jedne djevojčica predškolse dobi. Postoji mnogo iskonskoga u blagdanu Božića u kojem se ostvaruje arhetipska čežnja za mirom, radošću i svjetlošću. Svetkovina je to koja pokazuje kako u kršćanstvo u sebi objedinjuje drevne općeljudske žudnje ostvarene Božjim dolaskom u naš svijet. Božji sin Isus Krist rođen je na periferiji povijesnih zbivanja kao nepoznati siromah i maleno dijete što historiografija nije precizno datumski zabilježila. Crkva je počela slaviti njegovo rođenje kao nadomjestak rimske svetkovine „Dies Natalis Solis Invicti“. Dan je to svetkovanja rođenja nepobjedivog Sunca koji se slavi u periodu zimskog solsticija kad svjetlo dana ponovno počinje pobjeđivati tamu što je bilo važno za drevnog čovjeka. Sam naslov svetkovine u našem jeziku je znakovit, riječ „božić“ je deminutiv ili umanjenica središnjeg vjerskog pojma Bog i nosi teološku poruku kako je veliki Bog postao malen.

Foto: Unsplash

Bog u našnici i moćnici zasigurno bi za sebe prisvojili to mjesto te obični ljudi ne bi imali pristupa, tako smo svi ravnopravni u pristupanju Bogu. Bog se rodio na sporednom i neuglednom mjestu čime nas je ohrabrio da ne negodujemo ako smo nepovoljnog svijet ulazi neprimjetno i plan je to velike božanske mudrosti, jer kad bi se znalo precizno gdje se nalazi Bog, mnoštvo, silstaleškog porijekla, pokazao nam je kako ne prezire siromahe i odbačene ljude. U Božiću se podsjećamo da je Bog u naš svijet ušao kao jedan od nas, postao je čovjekom i zauvijek blagoslovio našu ljudskost, pokazao je kako je humanost vrhunac religioznosti. Rođen je u obitelji kao maleno dijete, krhko i slabo kao i sva novorođenčad, Bog je bio potreban pomoći drugih da odraste i tek onda svijetu donese spasenje. Vječni, veličanstveni nematerijalni Bog postao je tjelesan i pokazao kako naša tijela nisu nešto što nas sputava na putu prema vječnosti, kršćanska religija stoga ne prezire fizičko, tjelesno i materijalno u svijetu.

Evanđelje po Ivanu rođenje Boga u svijetu predstavlja metaforički na poetsko-filozofski način kao ulazak svjetlosti u svijet posredstvom riječi po kojima i mi postajemo djeca Božja. Riječ je posrednik između duhovnoga i stvarnoga svijeta, misao se utjelovljuje i očituje snagom riječi tako što pokazuje naše želje, stavove i namjere i kao takva riječ je sveta poput Boga. Svjetlost je prvo Božje stvorenje i preduvjet je postojanje svih stvari u svijetu, ima svojstva tvari i energije, ponaša se kao čestica i val, svojim karakterom povezuje materijalni i duhovni svijet i dobro simbolizira ono što slavimo u Božiću.

Neka vam je čestit Božić i na dobro vam došlo ovogodišnje porođenje Isusovo!

Izvor: RM BiH

Objavljeno: 25.prosinca 2022.