Antun, Pavle i Jakov Branković iz Sarajeva zaslužni su što je mjesto kojeg se kršćani sjećaju na Veliki četvrtak i s kojeg je počela Kristova muka vraćeno kršćanima. Riječ je o Getsemanskom vrtu koji su spomenuta trojica Hrvata iz Bosne i Hercegovine otkupila od tadašnjih turskih vlasnika, muslimana. Maslinska gora planina je istočno od Jeruzalema obrasla maslinama, donosi Večernji hr.
Foto: Pixabay
Značaj vrta
U podnožju Maslinske gore nalazi se Getsemanski vrt. Dobio je ime od tijeska za maslinovo ulje. Isusova muka započela je u Getsemaniju. Poslije Posljednje večere Isus je s apostolima krenuo prema Maslinskoj gori i Getsemanskom vrtu. Tamo je više puta došao prenoćiti ako bi se dugo zadržao u Jeruzalemu. Isus se povukao na molitvu rekavši apostolima da sjednu i čekaju. Jedino su Petar, Jakov i Ivan, kao trojica najvjernijih, pošli s njime. Isus je znao da ga čekaju kušnja i slabost pa je samo trojici apostola dopustio tome svjedočiti jer bi to ostali teško podnijeli. Zaokupile su ga misli o muci i smrti, bio je u tjeskobi i tuzi. Trojici apostola rekao je: “Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte.” Udaljio se i od njih, ali ne predaleko. Isus je imao običaj moliti se Bogu Ocu prije važnih događaja. Tako je činio i ovaj put.
To je trajalo oko sat vremena. Isus je znao, jer je Bog i čovjek, što će se dogoditi dan poslije na Veliki petak. U glavi su mu prolazile slike mučenja. Osjetio je jake duševne bolove, oblijevao ga je hladan znoj. U Getsemanskom vrtu Isus nije oplakivao toliko svoju muku i smrt koliko ljudsku pakost i zloću. Iskušavao ga je đavao, prvi put nakon kušnje u pustinji. Prikazao mu je grijehe svijeta da ga odvrati od žrtve. U nevolji zavapio je: “Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.” Nakon molitve otišao je do trojice apostola, koje je našao kako spavaju pa im je rekao: “Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom?” Apostolima je bilo neugodno. Isus im je još rekao: “Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.” Isus se ponovno povukao na molitvu i trpio, zbog ravnodušnosti ljudi na njegovu muku i zbog toga što se neće svi ljudi spasiti, jer su dobrovoljno odbacili spasenje.
Za vrijeme muke Isusu je došao anđeo i tješio ga. Isus je molitvom želio dati ljudima primjer da se mole u teškoćama i pred važne životne događaje. Nakon molitve osjetio je mir, odlučnost i duševnu snagu, što će nastaviti osjećati tijekom cijele muke i križnog puta. Isus je bdio, a učenici su spavali dok ih nije probudio riječima: “Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica.” U Getesmanski vrt ušao je Juda, neki članovi židovskog velikog svećeničkog vijeća, sluge i vojnici. Imali su svjetiljke i bili su naoružani. Neki nisu znali kako Isus izgleda pa im je Juda bio vodič. Dogovorili su se da će poljubac biti znak: “Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!” Tako je Juda izdao Isusa poljupcem. Isus je znao što se sprema pa ih je mirno dočekao. Nakon Judina poljupca rekao je: “Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ?” Mirno se predao vojnicima nakon što ih je upitao koga traže.
Kada je rekao da je on taj koga traže, vojnici su popadali na zemlju od snage Isusovih riječi, a Isus nije pobjegao. Htio je pokazati da se dobrovoljno predaje. Pri tome je zatražio da apostole ostave na miru i ne uhite ih. Iz Getsemanskog vrta počela je muka koja je trajala satima da bi na koncu Isus bio razapet na Veliki petak. Zbog svega ovog Maslinska gora i Getsemani već su u prva dva stoljeća kršćanstva postali, uz ostale lokacije u Jeruzalemu, vezani uz Kristov život, obvezno mjesto hodočašća kršćana iz cijelog ondašnjeg svijeta.
Kada su u 9. stoljeću muslimani ovladali Jeruzalemom, nisu sprječavali hodočasnike da obilaze sveta mjesta, uz plaćanje ulaznice za ulazak u Jeruzalem. No dva stoljeća kasnije, Sveti Grad triju religija osvajaju Turci Seldžuci i put u Svetu Zemlju postajao je sve pogibeljniji. Premda Seldžuci nikad nisu zaustavili hodočasnike sa zapada, njih je bivalo sve manje. Ipak, Turci su tolerirali jedan katolički red, Malu braću svetoga Franje Asiškoga. Sam Franjo prokrčio je put svojoj subraći: 1219. godine propovijedao je na Bliskom istoku pred sultanom Melekom el Kamelom, kojeg je oduševio.
Foto: Pixabay
90 srebrnih pijastera
Prvi samostan u Jeruzalemu utemeljuju već 1229. godine, nakon pada Jeruzalema u ruke Saracena 1244. godine ostaju jedini kršćanski redovnici na tom području, a 1309. godine egipatski sultan El-Mozaffar dopušta im nastaniti se na Sionu, uz Sveti grob i u Betlehemu, te istim dokumentom zabranjuje pristup svim ostalim zapadnim redovnicima. Stotinama godina poslije ovo mjesto otkupljuju Hrvati iz Bosne i Hercegovine. Naime, godine 1682. trojica braće, Antun, Pavle i Jakov Branković, Hrvati iz Sarajeva, rasprodala su sve što su imala u Bosni i Hercegovini i tim novcem otkupila od tadašnjih turskih muslimanskih vlasnika Getsemanski vrt. Fra Augustin Arce pisao je o ovom događaju 1971. godine kako je u ugovoru spomenuta cijena od 90 srebrnih pijastera ili groša, ali je, po svoj prilici, bila puno veća jer je u ono doba bio običaj u službenim dokumentima i fakturama navesti puno nižu cijenu od realne da bi porez bio manji. I tu su tri brata iz Bosne Srebrene brzo pronašla zajednički jezik s lokalnim muslimanima.
U računovodstvenim knjigama Kustodije stoji kako je plaćeno ukupno 220 pijastera! Istog dana kad je ugovor sklopljen, 2. svibnja 1681., Brankovići su zemljište “iz čiste ljubavi predali i zauvijek darovali franjevačkim redovnicima Svete Zemlje”, a za zasluge su imenovani vitezovima Svetoga groba u Jeruzalemu. Otada ovo sveto mjesto pripada Katoličkoj crkvi te kršćanima općenito. Iako nije poznato kada su prvi Hrvati počeli hodočastiti u Svetu Zemlju, zna se kako je jedan od najranijih hodočasnika bio sveti Nikola Tavelić u XIV. stoljeću. Slijedio ga je fra Bonifacije iz Dubrovnika, kustod Franjevačke kustodije Svete Zemlje, koji je sredinom XVI. stoljeća dao obnoviti baziliku Isusova groba.
Veći broj hodočasnika iz Bosne primjećuje se u XVII. stoljeću, a među njima su i spomenuta braća Branković. Zahvaljujući ovom velikom potezu, njihova imena zapisana su uz Crkvu svih naroda koju su gradile sve kršćanske nacije svijeta prije punih 90 godina. Naime, u Getsemanskom vrtu sagrađena je bazilika svih naroda, kako je službeno ime crkve sagrađene na mjestu Isusove agonije – muke i smrtnog znoja. Godine 2014. otkrivena je spomen ploča Hrvatima iz Bosne i Hercegovine: Pavlu, Jakovu i Antunu Brankoviću, koja je postavljena na sam ulaz u Getsemanski vrt.
Izvor: Večernji hr
Objavljeno: 01.travnja 2023.
