Sinoć je u punoj Galeriji kraljice Katarine Kosače u Mostaru predstavljena knjiga Nastanak i uporaba vatikanske verzije «navodnoga Stepinčeva pisma» iz 1943. sa referencijalnim dokumentima autora don Bojana Ivešića, doktoranda na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. O monografiji Nadbiskupova pisma su govorili: mons. Ratko Perić, biskup emeritus na temu „Sveta Stolica i suđenje Stepincu 1946.“, Mario Glibić s temom „Neautentično Stepinčevo pismo i autentični prilozi“ te don Bojan Ivešić koji je autor knjige s temom „Nastanak i otkriće «navodnoga Stepinčeva pisma» 1943.“
Foto i tekst: Ivana Rajič
Mario Glibić, u svom osvrtu, govorio je o povijesnim činjenicama toga vremena u domovini i svijetu, kao i u stanju u crkvi i stanju u biskupijama te općenito o ovoj knjizi. „Knjiga je izdana ove godine u Sarajevu u nakladi Medijskog centra Vrhbosanske nadbiskupije, a bavi se pismom koje je poslužilo ne samo kao dugogodišnja propaganda blaženog Stepinca, nego kao i formalan dokaz tužiteljstva na njegovu suđenju pred komunističkim sudom u Zagrebu.“ U knjizi doznajemo kako pismo ima više verzija (3) koje su nađene na različitim mjestima, a svaka od njih ima svoje izmjene i dopune, a niti jedna od njih nema zaglavlje, broj protokola niti potpis i pečat, a sve tri verzije objavljene su u knjizi Nada koja ne postiđuje mons. Ratka Perića. Knjiga obrađuje vatikansku verziju pisma koja potkrepljuje ono što su govorili blaženi Stepinac kao i njegov odvjetnik.
Mons. Ratko Perić u svome izlaganju na temu „Sveta Stolica i suđenje Stepincu 1946.“ podrobnije nas izvješćuje o povijesnim događajima u godinama Drugog svjetskog rata i neposredno nakon njega kada se i događao proces suđenja kardinala Stepinca, a posebno o aktivnostima Svete Stolice u tom razdoblju. Mons. Ratko Perić zaključuje kako je autor knjige Ivešić „…otkrio je i objavio vatikansku verziju pisma od 18. svibnja 1943. koje je pripisano Stepincu, sam je dokazao i još jednom potvrdio da sporno pismo nije Stepinčevo…“ Autor ove knjige smatra da je pisanje pisma obavljeno u Zagrebu i da njegovog autora treba tražiti i među svećenicima i među laicima i da je netko iz Ministarstva vanjskih poslova poslao pismo u Vatikan, a nejasno je zašto je to učinjeno mimo Stepinca. Don Ivešić prvi je povezao i usporedio dokumentaciju iz Vatikana i iz Zavoda svetog Jeronima.
Autor knjige, don Bojan Ivešić zaključuje „…kako bi rukopise pisma trebalo tražiti po privatnim arhivskim ostavštinama i identificirati ih i tad bi dobili konačni odgovor. Ono što je nama najvažnije u ovom trenutku jest da to nije Stepinčevo.“ Dodaje još kako „…ovaj dokument treba biti prostudiran i ne smijemo imati apsolutno nikakve averzije prema njemu.“ Ovim radom, autor je htio po prvi puta dati cjelovito pismo s referencijalnom dokumentacijom, poduprijeti dokaze biskupa kako pismo nije Stepinčevo te kako je nadbiskup u svemu uvijek govorio istinu. Ova knjiga je svojevrsna nadopuna knjige mons. Ratka Perića Nada koja ne postiđuje.
U glazbenom dijelu večeri nastupile su klape „Amo ća“ i „Narenta“ kao i zbor SGŠ Ivana pl. Zajca Mostar čiji je voditelj maestro don Dragan Filipović, a voditelj programa bio je Danijel Vidović, ravnatelj Hrvatskog doma herceg Stjepan Kosača.
Izvor: I.R./ RM BiH
Objavljeno: 05.listopada 2023.
