Veliki broj Hrvata silom prilika, kako ekonomskih, tako i političkih, početkom šezdesetih godina je otišao na rad u Njemačku. Među tolikim gradovima Hrvat nije zaobišao ni Frankfurt – glavni grad njemačke savezne republike Hessen, a koji je po broju stanovnika od 700 tisuća – peti najveći njemački grad.

Foto: privatni album

Prenosimo u cijelosti članak fra Mate Šakića koji je objavljen na portalu Dijaspora hr.

Dok sam šetao ulicama Frankfurta koji danas naseljava oko 20 tisuća Hrvata, a tako čine našu drugu najveću katoličku župu izvan domovine, mogao sam čuti onaj naš lijepi hrvatski, a o kojem Preradović pjeva:

Po njemu te sviet poznaje živa,
Na njem ti se budućnost osniva.
Zato uviek k njemu teži,
U njegovo jato hrli,
Oko njega mi se grli
I u čvrsto kolo veži
Pa ti ne će vremeniti
Burni triesi da nahude;
Po jeziku dok te bude,
I glavom će tebe biti!

Mjesec dana živio sam u našem Hrvatskom katoličkom centru u kući o. Ante Antića, u Nidenau 27.

Hrvatska katolička župa u Frankfurtu povjerena je na pastoralnu skrb još od 1965. godine franjevcima Provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu, a koji je vode u suradnji sa Školskim sestrama franjevkama Provincije Srca Isusova sa sjedištem u Splitu. Mjesto je to molitve i zahvaljivanja Bogu te mjesto susreta s ljudima iz svojeg kraja i svojeg naroda. S dozom ponosa jedne večeri sam gledao kako u dvorani centra hrvatska mladež sastavljena iz svih krajeva pjeva i igra kolo za nastup na Vinkovačkim jesenima.

Veoma lijepu gestu i čin vjere imao sam priliku susresti kod časnih sestara Misionarki ljubavi, u narodu poznatih sestara Majke Terezije, s kojima sam imao priliku dijeliti hranu siromašnima, beskućnicima, ovisnicima o alkoholu i drogi, a među kojima sam, nažalost, susreo trojicu Hrvata porijeklom iz Bosne. Žalosna je to slika jednog Hrvata koji je prevalio toliki put da se na kraju nađe na ulicama Frankfurta bez igdje ikoga. Otuđenjem od Boga čovjek izgubi i sebe sama. Veliki je postotak nevjere na ulicama tog grada, bankarskog središta Europe, a posebno je došla velikom seobom naroda s istoka. Ta slika nekadašnje Njemačke o kojoj smo mogli čuti s usana naših djedova lagano se urušava.

Susreti s našim ljudima bili su veoma srdačni. U krvotoku naroda kola franjevački habit te ga Hrvat u tuđini odmah poistovjeti sa svojom domovinom. Vidjeti toliki narod na svetim misama predivan je osjećaj, a posebno u katedrali svetog Bartolomeja gdje nedjeljom na svetoj misi bude oko tisuću vjernika. Na kratko, no lijepo vrijeme stječe se dojam da smo u svojoj domovini. Narod za stolom Kristovim tako stječe snagu za još ljepši kršćanski hod nakon što kroz vratnice crkve izađe u gradsku vrevu.

U Frankfurtu sam pohađao tečaj njemačkog jezika na Goethe Institutu, a za mene je to bilo lijepo i bogato iskustvo jer polaznici tečaja dolaze iz raznih zemalja i kultura. Obišao sam mnoge kulturne znamenitosti poput Palmengartena, Alte Opere, Senckenberg Museuma, Römerberg – staru gradsku jezgru, Zeil, rijeku Majnu, posjetio sam gradove poput Offenbacha, Mainza, Wiesbadena te Opelov grad Rüsselsheim.

U Frankfurtu sam osjetio i onaj štih franjevačke obitelji, posebno kada je brat Mario, sada bogoslov prve godine, stigao iz Mainza iz svoje obiteljske kuće na susret u Frankfurt te kada su braća Stjepan i Teo, bogoslovi treće godine, stigli vlakom iz Stuttgarta na jednodnevni posjet Frankfurtu te smo taj dan sudjelovali na međunarodnoj proslavi Majke svih naroda.

Na povratku iz Frankfurta u Split na zrakoplov sam se ukrcao pun zahvalnosti prema Trojedinom Bogu i Blaženoj Djevici Mariji za moju braću franjevce koji ondje nesebično djeluju, a tako i za časne sestre, za svaki susret s našim čovjekom u tuđini, a koji me je dočekao široka srca, sa svom braćom i sestrama u Kristu! Hvala im svima na svjedočanstvu žive vjere, nesebične ljubavi i hrvatskog zajedništva!

Dok sam letio, negdje među oblacima pomislio sam da smo možda tek negdje iznad Istre i Kvarnera, no odjednom se zrakoplov počeo spuštati s najavom skorog slijetanja, a prvo što sam ugledao kroz prozor bio je naš otok Visovac, Zipka Serafina, samostan i crkva Majke od Milosti. U svemu tome znao sam da je Majka Marija ona koja me je svojom majčinskom rukom pratila na svemu ovom putu i na tome joj veliko hvala!

Hvaljen Isus i Marija! Grüss Gott!

fra Mate Šakić

Izvor: Dijaspora.hr
Objavljeno: 17.01. 2024.