Po dolasku u Indoneziju, Papa je otišao u Apostolsku nuncijaturu gdje se susreo sa skupinom od 40 muškaraca, žena, starijih osoba i djece o kojima brinu sestre dominikanke, te predstavnici Isusovačke službe za izbjeglice i Zajednice sv. Egidija

Izbjeglice i siromasi s kojima se papa Franjo susreo u apostolskoj nuncijaturi u Jakarti (Izvor: Vatican News)

Posjet pape Franje Indoneziji započeo je u znaku siročadi, starijih osoba, siromašnih i izbjeglica, utjelovljenja kulture odbacivanja koju oduvijek osuđuje. Nakon što je, 3. rujna 2024. sletio u zračnu luku Soekarno-Hatta u glavnom gradu Jakarti – prvoj etapi dugoga apostolskog putovanja tijekom kojega će do 13. rujna kao hodočasnik poći i u Papuu Novu Gvineju, Istočni Timor i Singapur – Papa je pošao u Apostolsku nuncijaturu, veliku zgradu izgrađenu '60-ih godina prošloga stoljeća koja se nalazi u blizini Trga Merdeka, u središnjem dijelu grada, među brojnim vojnim građevinama koje se nižu duž ulica i trgova.

Pozdravi ljudi na ulicama

Na ulicama su muškarci, žene i djeca u bijelim majicama mahali zastavama u bojama Indonezije i uzvikivali "Selamat datang", "dobrodošao". Prešavši prag nuncijature, kojoj je na čelu nuncij Piero Pioppo, svi okupljeni, kako bi pozdravili papu Franju sjedili su u dvorani u krugu, a bilo je tu siročadi, starijih osoba, siromašnih i izbjeglicā. Bilo ih je ukupno 40, a pratili su ih oni koji im svakodnevno pomažu te pokušavaju nadomjestiti nedostatke i zadovoljiti potrebe: časne sestre dominikanke, Isusovačka služba za izbjeglice i Zajednica svetoga Egidija.

„Raznolik narod“ u nuncijaturi

Posebno je Zajednica svetoga Egidija – aktivna u toj azijskoj zemlji od 1991. na inicijativu nekolicine mladih laika iz biskupije Padang, a sada ima svoje ogranke u jedanaest gradova – u nuncijaturu dopratila 20 osoba. Raznolik narod – kazali su predstavnici Svetoga Egidija prisutni na susretu – siromasi su to koji žive na ulici, skupljaju smeće i recikliraju ga. Nisu to beskućnici kao što ih vidimo u Europi, nego cijele obitelji koje nemaju dom i žive među otpadom.

Ovdje u Jakarti ih na lokalnom jeziku zovu "ljudi kolica", jer na takva drvena vozila utovaruju smeće skupljeno na odlagalištima, a često su im sama kolica jedini "dom" koji imaju, u kojemu žive, jedu i spavaju. Zajednica svetoga Egidija im donosi hranu i odjeću kao što čini u svim gradovima svijeta. Neki od tih ljudi danas su mogli stisnuti ruku Papi koji je obišao svakoga posebno, pozdravljajući redom sve prisutne i kratko slušajući njihovu priču.

Izbjeglice i preživjeli u brodolomu

Među njima, uvijek u pratnji predstavnika Zajednice svetoga Egidija i Erlipa Vitarse, prvoga trajnog đakona nadbiskupije Jakarte, bilo je i starijih osoba iz domova, siromašnih koji žive ili rade na odlagalištima otpada i posjećuju pučku kuhinju Zajednice svetog Egidija; zatim bilo je izbjeglica iz Somalije i jedna obitelj izbjeglica iz Šri Lanke, koja je pobjegle od progona nad Tamilima. Krenuli su prije nekoliko mjeseci jednom brodicom prema Australiji, ali se brod prevrnuo. Čudom su ostali živi, ​​vratili su se u Indoneziju i, poput mnogih, čekaju da se ponovno ujedine s rođacima u Australiji ili Kanadi. Oni žive u limbu – kazali su – u zemlji koja ih ne odbacuje, ali koja nema odgovarajuće zakonodavstvo i sredstva da im pruži pomoć.

Papa Franjo je saslušao njihovu priču i blagoslovio ih, kao što je učinio s izbjeglicom iz Mjanmara, jednim od brojnih Rohingya koji trpe brutalnost koju tako često stigmatizira Papa, jedini koji toj manjini daje glas u javnoj raspravi. Papa je danas u znak blizine i pažnje položio ruku na glavu tog mladića kojega su u nuncijaturu dopratili članovi Isusovačke službe za izbjeglice.

Naklonost prema djeci

Mnogo je zagrljaja papa Franjo podijelio brojnoj prisutnoj djeci: kako siročadi okupljenoj u selima i gradskim predgrađima, koju hrane i školuju časne sestre dominikanke, tako i djeci Školā mira kojih na cijelom arhipelagu ima 18, a okupljaju više od tri tisuće djece. Upravo su ta djeca darovala Papi crtež naslovljen „svijet kakav bih želio", a koji prikazuje zemaljsku kuglu koju podupiru dva kraka sastavljena od svih zastava, sjedinjenih i zbijenih u znak bratstva.

Uz poljupce, blagoslove i krunice na dar, Papa je upravo s mališanima proveo veliki dio tog susreta, prvoga i za danas jedinoga događaja – nakon 13 sati dugog putovanja zrakoplovom iz Rima – u okviru putovanja u jugoistočnu Aziju i Oceaniju. Potom se nasamo zadržao u razgovoru s jednom ženom iz Afganistana, obavijenoj u čador. Na kraju je udijelio svoj blagoslov rekavši da je sretan i ganut što je takvim susretom započeo najduže putovanje njegova pontifikata.

Izvor: RV
Objavljeno: 3. 9. 2024.