Na Nacionalnom stadionu u Singaporeu, gradu-državi jugoistočne Azije, papa Franjo je 12. rujna predvodio misu u prisutnosti 50 tisuća vjernika. Potaknuo ih je da, unatoč grandioznim djelima ljudske darovitosti, prepoznaju da nismo ništa bez ljubavi

Papa tijekom homilije na Nacionalnom stadionu u Singaporu (Izvor: Vatican News)

Ako postoji nešto dobro i ostaje na ovom svijetu, to je samo zato što je, u beskrajnim i raznolikim okolnostima, ljubav prevladala nad mržnjom, solidarnost nad ravnodušnošću, velikodušnost nad sebičnošću – riječi su pape Franje iz homilije održane na talijanskom jeziku tijekom mise koju je, 12. rujna 2024. poslijepodne – po srednjoeuropskom vremenu kasno prijepodne – predvodio na Nacionalnom stadionu u Singaporeu.

Papa je na taj veliki sportski objekt – koji je za tu prigodu primio 50 tisuća ljudi, zauzimajući i prostor nogometnog igrališta – stigao nakon napornoga dana koji je započeo kurtoaznim posjetom Predsjedniku Republike, a nastavio se susretom s Premijerom, predstavnicima vlasti, civilnoga društva i diplomatskim zborom.

Čim je stigao, Sveti je Otac u vozilu za golf napravio krug po atletskoj stazi, pozdravljajući djecu i brojne bolesnike u invalidskim kolicima koji su mu prilazili; potpisao je apostolski blagoslov za jedan bračni par, s mladima snimao brojne selfije i svima darovao krunicu.

Ljubav koja izgrađuje

Nema, naime, dobroga djela iza kojega ne stoje možda genijalne osobe, jake, bogate, kreativne, ali ipak krhke žene i muškarci, poput nas, za koje bez ljubavi nema ni života, ni entuzijazma, ni razloga za djelovanje, ni snage za izgradnju.

Ništa se ne rađa bez ljubavi

Tako ta metropola s tisućama nebodera i "odvažnom arhitekturom" postaje znak: iza svakog djela otkrivaju se brojne ljubavne priče o muškarcima i ženama ujedinjenima u zajednici, građanima posvećenima svojoj zemlji, majkama i očevima koji se brinu za svoje obitelji, o profesionalcima i radnicima svih vrsta i razina. Sve te priče – pojasnio je Papa – ispisane su na pročeljima naših kuća i duž naših ulica, i spomen na njih trebamo prenositi kako bi nas podsjećao da se ništa trajno ne rađa i ne raste bez ljubavi.

Katkada veličina i veličanstvenost naših projekata mogu učiniti da to zaboravimo, zavaravajući se da možemo sami biti autori samih sebe, svojega bogatstva, svojega blagostanja i sreće. Ali, na kraju nas život vraća u jedinu stvarnost: bez ljubavi nismo ništa.

Poštovanje prema svim ljudima

Vjera nas utvrđuje i prosvjetljuje u toj sigurnosti – istaknuo je Papa – jer nas uči da je u korijenu naše sposobnosti da volimo i budemo ljubljeni sâm Bog, koji nas je očinskim srcem želio i potpuno besplatno doveo u postojanje, i koji nas je jednako besplatno otkupio i oslobodio od grijeha i smrti.

Tako vidimo odraz Božje ljubavi u ljubavi koju karakterizira duboko poštovanje prema svim ljudima, bez obzira na njihovu rasu, njihovo vjersko uvjerenje ili bilo što drugo što ih čini drugačijima od nas – dodao je papa Franjo citirajući riječi svetoga Ivana Pavla II. prilikom posjeta Singapuru 1986. godine.

Prihvatiti svakoga

Postoji samo jedno čudo – još veće od čuđenja koje osjećamo pred djelima koje je napravio čovjek – koje treba zagrliti s još većim divljenjem i poštovanjem: braću i sestre koje susrećemo svakoga dana na svojem putu, bez preferencija i bez razlika, o čemu dobro svjedoče singapursko društvo i Crkva, etnički tako raznoliki, a u isto vrijeme tako ujedinjeni i solidarni.

Najljepša građevina, najdragocjenije blago, najisplativija investicija u Božjim očima jesmo mi: ljubljena djeca istoga Oca, pozvana širiti ljubav.

Odgovoriti na Božju beskrajnu ljubav

Papa Franjo je potom naveo neke primjere muškaraca i žena koji su postali odraz Božje ljubavi. Prva je Marija, čije Presveto ime danas slavimo, a u kojoj vidimo Očevu ljubav očitovanu na jedan od najljepših i najpotpunijih načina: u nježnosti majke koja sve razumije, oprašta i koja nas nikada ne napušta. Drugi svetac kojega je Papa spomenuo bio je Franjo Ksaverski koji je – kako je rekao – drag ovoj zemlji, a koji je u pismu iz 1544., upućenom Ignaciju Loyolskom i njegovoj prvoj subraći, izrazio želju da ode na sva sveučilišta toga vremena kako bi posvuda vikao kao luđak i potresao one koji imaju više znanja nego ljubavi, tako da se osjete potaknuti postati misionari iz ljubavi prema braći govoreći iz dubine srca: "Gospodine, evo me; što želiš da učinim?”.

Papa je stoga potaknuo da te riječi svatko učini svojima: 'Gospodine, evo me; što želiš da učinim?', kako bi nas pratile ne samo ovih dana, nego kao stalna obveza da se brzo odazovemo pozivima na ljubav i pravednost koji nam i danas dolaze iz beskrajne Božje ljubavi.

Plamen svjedočanstva

Na kraju mise, tijekom koje je jedna od molitvi vjernika bila posvećena tajfunu koji je pogodio Vijetnam, singapurski nadbiskup kardinal William Goh Seng Chye, na engleskom je jeziku zahvalio Papi na njegovoj prisutnosti, 38 godina nakon posljednjeg putovanja jednog pape – svetoga Ivana Pavla II. – u Singapur. Vaš je posjet zapalio plamen naše vjere kako bi još više zasjao u nama – rekao je kardinal te izrazio nadu da će ta vjera ojačati veze jedinstva, slijediti put sinodalnosti i dijaloga i ostati u zajedništvu, ostvarujući poslanje. Samo će tako Crkva moći čovječanstvu donijeti nadu i biti Kristov svjetionik, svjetionik ljubavi i milosrđa, suosjećanja, pravednosti i uključenosti – istaknuo je kardinal Seng Chye.

Izvor: RV
Objavljeno: 13. 9. 2024.