Župljani župe Imena Marijina u Svilaju proslavili su u četvrtak, 12. rujna patron župe. Svečano misno slavlje predvodio je domaći župnik fra Ivica Kyril Pavlović, koji je toga dana obilježio i srebreni jubilej svećeništva

Foto: B. Lukačević

Župljani župe Imena Marijina u Svilaju pokraj Odžaka (Doborski dekanat) u Bosanskoj Posavini proslavili su u četvrtak, 12. rujna 2024. patron svoje župe. Svečano misno slavlje predvodio je domaći župnik fra Ivica Kyril Pavlović, koji je toga dana obilježio i srebreni jubilej – 25. obljetnicu svećeništva uz geslo "Bog je ljubav" (1Iv 4,8). Suslavilo je dvadesetak svećenika na čelu s doborskim dekanom preč. Ilijom Orkićem. Prigodnu homiliju održao je vlč. Ilija Jakovljević, župnik župe sv. Kuzme i Damjana u Fažani, policijski kapelan za Policijsku upravu istarsku. Kako je i vicepostulator u kauzi za proglašenje bl. Miroslava Bulešića svetim, čije su relikvije ugrađene prošle godine u oltar svilajske crkve, vlč. Jakovljević u prigodnoj je homiliji povezao život Blažene Djevice Marije sa životom bl. Bulešića i životima svećenika.

Na početku je podsjetio da se blagdan Imena Marijina počeo slaviti u Španjolskoj 12. rujna 1513., a papa Inocent XI. nakon pobjede kršćanske vojske nad Osmanlijama kod Beča 12. rujna 1683. proširio ga je na čitavu Crkvu.

Ustvrdio je da Marija vjernike okuplja kako bi pod njezinim plaštem uzdizali svoje molitve Bogu u svim, a napose u velikim povijesnim poteškoćama i opasnostima, te podsjetio da su se brojni vjernici molitvama utjecali Marijinu zagovoru u nedavnome ratu. Posvjestivši da je jedan od zaziva u Litanijama Preslavnog Imena Marijina „Marijo, koja si se radovala volji Božjoj, moli za nas!“, potaknuo je nazočne da promisle, raduju li se volji Božjoj u svom životu ili molitvom, da nešto izmijeni, zapravo žele mijenjati volju Božju.

Zapitavši se kako vršiti volju Božju u poteškoćama, patnji, boli, progonstvima, ekonomskim situacijama, razorenim obiteljima i politikama, za uzor je stavio Mariju koja je u svim životnim situacijama vršila volju Božju. Za primjer čovjeka koji je zazivao Gospu kao svoju majku da bi bio obasut „rosom milosti“ stavio je i bl. Miroslava Bulešića, čije se relikvije nalaze u misnom oltaru svilajske crkve.

"Bl. Miroslav nam može biti uzor kako častiti Gospu i čuvati dostojanstvo Presvete euharistije. On je u Buzetu, sjevernoj Istri, kad su komunistički sljedbenici, htjeli oskvrnuti svetohranište stao ispred njih i rekao: Dalje možete samo preko mene mrtva! Čuvamo li mi dostojanstvo Hostije? Čuvamo samo ako smo dostojni da se pričestimo. Bulešić je branio; da li mi branimo na način da tako živimo da se možemo kod svake svete mise pričestiti?", zapitao je vlč. Jakovljević.

Dotaknuvši se srebrnog jubileja župnika Pavlovića naglasio je: "Ono što je bitno u njegovu svećeničkom životu – i to želim da danas prepoznamo – je da on nastavlja djelo spasenja, a to je djelo Isusa Krista. Njegovo svećeništvo svoj vrhunac ima isključivo u Presvetoj Euharistiji kad pretvara kruh u tijelo Kristovo, vino u krv Kristovu. A mi se danas na ovom slavlju želimo nahraniti Isusom Kristom. Nije važno koliko je visok i širok, ima li ili nema bradu, već da nas odrješuje od grijeha u sakramentu svete ispovijedi i da nas hrani Isusom Kristom u svetoj misi. A to je put spasenja... Molimo danas za Vašeg župnika, za sve svećenike, kako kaže bl. Miroslav Bulešić, da nastave Isusovo otkupiteljsko djelo. Svećenik i danas prolazi kroz ruševine čovječanstva 'blagoslivljajući i čineći dobro', stavljajući melem na rane jadnog čovjeka na umoru radi mržnje i stavlja mu na takvu bol lijek ljubavi, bratski briše suze žalosnima, prisvaja sebi jade i poteškoće vjernika, podiže svojom rukom propalog jadnika u ispovijedi...", rekao je uz ostalo propovjednik.

Zapitavši na kraju, tko je svećenik, tko je župnik u očima vjernika i u Kristovim očima poručio je: "Možda ponekad doživljavamo svećeničko poslanje kao i svako drugo zanimanje. Međutim, svećeničko poslanje svoj izvor ima u Kristu. Bog je izvor svakog svećeničkog poslanja, On je pozvao fra Ivicu, koji je bio spreman čuti i slijediti. Ne samo čuti, već svakodnevno osluškivati Božji glas kako bi bio odjek tog glasa u Crkvi. Dragi Ivica, hvala ti što hrabro bacaš Kristovu mrežu 25. godina i spajaš zemaljsko s nebeskim, ljudsko s božanskim!"

U nastavku je pojasnio što sve svećenik daruje Kristu kako bi se on mogao njime poslužiti kao sredstvom spasenja čovječanstva i zavapio Gospi da čuva sve svećenike, da joj se mole i nasljeduju u vršenju volje Božje.

Kako je tom prigodom darovao župi sliku bl. Miroslava Bulešića, koja će odsada u crkvi biti izložena na štovanje, i sličicu s molitvom za njegovo proglašenje svetim, svi su je zajedno na kraju mise i izmolili.

Zahvalio je na kraju mise slavljenik Pavlović Gospodinu na svim milostima, svojoj Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj, propovjedniku, nazočnim župljanima i ostalim vjernicima kao i svojoj obitelji i rodbini koji su sudjelovali na tom slavlju.
Slavlje je pjevanjem animirao župni zbor.

U prepunoj svijalskoj ljepotici – župnoj crkvi – uz župljane su bili i vjernici iz župa u kojima je fra Ivica prije djelovao, iz Sivše, te članovi Hrvatskog planinarskog društva „Stožer 1935“ iz Bugojna, koje je fra Ivica obnovio, kada je služio u tom gradu te predstavnici lokalnih vlasti društveno-političkog života.

Svetkovini je od ponedjeljka, 9. do srijede, 11. rujna, prethodila trodnevna duhovna priprava. Prvog dana misu je predslavio fra Mišo Sirovina, župni vikar u Sivši, drugoga dana fra Ivan Stanić, svećenik u Tolisi, a trećega fra Bono Kovačević, župnik u Orašju.

Na uočnicu svetkovine poslije Mise upriličena je pjesnička večer na kojoj je svoje duhovne pjesme župljanima predstavila pjesnikinja Ljerka Mikić, dugogodišnja članica Franjevačkog svjetovnog reda iz Kostrča kod Tolise.

Fra Ivica Kyril Pavlović rođen je 1973. godine u Koraću u Bosanskoj Posavini gdje je završio osnovnu školu, a potom i Franjevačku klasičnu kimnaziju u Visokom. Svoj franjevački habit obukao je u srpnju 1992. godine u crkvi sv. Ante Padovanskog u talijanskom gradu Campobassou, zatim u Monopoliu proveo je novicijatsku godinu i tu je 1993. položio prve privremene redovničke zavjete. Svečane zavjete položio je u rujnu 1997. godine u kapelici Provincijalata u Sarajevu. Filozofiju i teologiju je studirao u Samoboru, a nakon što je diplomirao 1999. zaređen je za svećenika u sarajevskoj katedrali na blagdan sv. Petra i Pavla. Godinu dana ranije u župi Breške zaređen je za đakona te je u franjevačkom samostanu Svetoga Duha u Fojnici obavljao đakonsku praksu. Mladu misu slavio je 1999. u franjevačkom samostanu Slavonskom Brodu.

Od 2002. do 2017. sudjelovao je u misionarskom projektu Franjevačkog Reda „Maroko“ te obavljao razne redovničke i svećeničke službe: definitor, tajnik Kustodije, gvardijan, župnik, dekan, član Svećeničkog i Pastoralnog Vijeća Nadbiskupije Rabat (Kraljevina Maroko) te njezinog Zbora konzultora. Od veljače do lipnja 2017. bio je župni vikar na Plehanu, a od 16. srpnja 2017. do prošle 2023. bio je u župi sv. Ante Padovanskog u Sivši na službi župnog vikara. Uz klasični arapski jezik, latinski i grčki, fra Ivica K. govori francuski, španjolski, talijanski, engleski i njemački, a služi se i suvremenim turskim jezikom te poznaje osnove suvremenog grčkog jezika. Godinu je dana bio na službi u samostanu sv. Vlaha u Pridvorju u Konavlima, a od prošle godine uz župničku službu u Svilaju i policijski je kapelan PU Brodsko Posavske.

Izvor: KTA
Objavljeno: 14. 9. 2024.