U povodu dvadesete obljetnice Doma sv. Josipa Radnika u Ljubuškom, u domu je 25. rujna organizirana duhovna obnova za sestre i djelatnice. Obljetnica je proslavljena svečanim euharistijskim slavljem na svetkovinu sv. Vinka, 27. rujna

Izvor: Radiotelevizija Herceg Bosne

U povodu dvadesete obljetnice Doma sv. Josipa Radnika u Ljubuškom, u domu je 25. rujna organizirana duhovna obnova za sestre i djelatnice koju je predvodio fra Marko Bandić. Obljetnica je proslavljena svečanim euharistijskim slavljem na svetkovinu sv. Vinka, 27. rujna. Predslavio je fra Valentin Vukoja uz koncelebraciju fra Daria Dodiga, fra Petra Ljubičića i don Dražena Lauca. Pjevanje su animirali fra Marko Bandić i novaci sa Humca.

Na početku misnog slavlja fra Valentin je pozdravio sve nazočne i započeo uvod u pokajnički čin upitnikom: „Čega se sv. Vinko plašio najviše? Odgovor je DUGA. Bio je dužan mnogima jer je od mnogih dužnika posuđivao novac za svoje projekte i često se morao od njih i skrivati. Biti nekome dužan, dužan što si uradio, što si propustio uraditi, što si rekao ili što si bio dužan reći a nisi rekao. Čak je taj dug uvršten i u riječi molitve Očenaša. Oprosti nam duge naše.“

U svojoj propovijedi, fra Valentin je rekao kako je sv. Vinko cijeli svoj život pretvorio u djelo, u čin. Njegova snaga, sila i energija se pretvarala i oblikovala u tuđim životima.

„Sama riječ misericordia dolazi od dvije latinske riječi: mizerija – jad, bijeda, čemer, tuga, žalost i corcordis - srce. Dale ste svoje srce tamo gdje je tuga, čemer, žalost, bijeda, gdje je siromaštvo, gdje je bolest, gdje je starost. Eto zato si ti milosrdnica. Daješ svoje srce tamo gdje se može posijati da iznikne zahvalnost, pravda, služenje i MIR.

Može li se itko od nas sagnuti do potrebe ljudske?“ - upitao je fra Valentin i odmah odgovorio. „Time se sagnuo do Boga. I tko se god sagne do potrebe ljudske, dira čelom Božje prste i Božju nogu. Sv. Vinko nas poziva da se sagnemo do nogu, jer nikoga neće tuđa bijeda uspraviti. Samo ona djela u kojima se na vidi moja glava, moje lice i moje srce, samo takva djela Gospod najviše cijeni.

Današnji svetac, sv. Vinko Paulski poziva sve nas da se dobrim djelima ne kitimo. Nemojmo se hvaliti, naglašavati, opisivati. Ne treba ti nikakva zahvala da si ti to napravio i da ti se ime urezuje. Sve je to prašina. Zato dok možete, činite dobro, vi sestre, našim majkama, sestrama, bakama, tetama koje trebaju svakodnevni dodir tvoga čela o Božje noge. Jedino kad služimo, jedino tada nalazimo nutarnje zadovoljstvo, nutarnju pjesmu, nutarnji mir. Gordost nema mjesta u služenju. Nekad ti je teško učiniti nešto dobro. Najprije učini što je potrebno, onda učini što je moguće i vidjet ćeš da činiš i što je nemoguće.“ - objašnjava fra Valentin u svome stilu. „ TI UČINI, čini dobro. Sve se isplati činiti za Boga. Nemoj se bojati mučiti, služiti, raditi, postiti, nemoj se bojati gladovati i žeđati, nemoj se bojati bolovati. Ničega se nemoj bojati kad shvatiš da je cilj vječnost. Eto to je sv. Vinko pred tebe stavio. Njemu nije bilo teško 20 sati u danu služiti, moliti i raditi, a samo 4 sata spavati.

Neka dragi Bog dade svima nama da se dobro djelo nikad ne ugasi i nikad ne nestane. Zapamtimo, sve će se zaboraviti, samo dobro djelo nikada. Neka nam primjer sv. Vinka Paulskog bude poticaj da molimo i činimo dobra djela, jer kažem vam: bijah gladan, bijah žedan, bijah bos, bijah u tamnici, u ludnici, u bolnici, a vi me nahraniste, napojiste me, obukoste me, dođoste i pohodiste me. Po tome ćemo biti suđeni. Dao Bog da u svakom od nas nađe sve ono za što je rekao „Blago vama“ jer sve što učiniste jednom od moje najmanje braće meni učiniste. Pa činimo!“ - završio je svoju propovijed fra Valentin.

Poslije svete mise je slijedio zajednički ručak i druženje uz pjesmu

Izvor: KTA
Objavljeno: 30. 9. 2024.