Katolički bogoslovni fakultet Univerziteta u Sarajevu, koji je stavljen pod nebesku zaštitu sv. Luke evanđeliste, proslavio je u petak, 18. listopada 2024. svoj Dan

Foto: KTA

Katolički bogoslovni fakultet Univerziteta u Sarajevu, koji je stavljen pod nebesku zaštitu sv. Luke evanđeliste, proslavio je u petak, 18. listopada 2024. svoj Dan, javlja KTA. Euharistijsko slavlje u sjemenišnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu predvodio je veliki kancelar KBF-a mons. dr. sc. Tomo Vukšić, nadbiskup i metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH, uz koncelebraciju svećenika – profesora na KBF-u i odgojitelja bogoslovne zajednice te drugih misnika i sudjelovanje bogoslova, studenata i studentica na KBF-u, časnih sestara i drugih vjernika.

Uvodeći u Misno slavlje dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu izv. prof. dr. sc. Mario Bernadić kazao je da ovaj svečani liturgijski čin, kojim započinje proslava Dana KBF-a, „uvijek podsjeća odakle teologija započinje i kamo se, po svojoj prirodi, uvijek na kraju vraća“ jer „teologija nije samo onaj govor o Bogu, nego i govor Bogu – što će reći, molitva“. Na osobit način pozdravio je nadbiskupa Vukšića i zahvalio mu za nazočnost i zajedništvo oko oltara.

Nadbiskup Tomo pozdravio je sve nazočne te zahvalio za svaki doprinos kojim KBF i Vrhbosansko bogoslovno sjemenište napreduju i služe širenju Božje Riječi, čemu je – kako je kazao – služio i sv. Luka, zaštitnik ove akademske ustanove. Podsjetio je da je u tijeku Godina molitve ususret Jubileju 2025. te posvijestio da je molitva „osnovni način komuniciranja s nebesima, osnovni način pogleda prema dragome Bogu i osnovni način na koji dragi Bog silazi u naše živote i prisutan je po svom blagoslovu, i još prije samoga blagoslova, po Riječi Božjoj koja je ustvari sam blagoslov“.

Na početku prigodne propovijedi nadbiskup Tomo podsjetio je da će naredna 2025. godina u cijeloj Katoličkoj crkvi biti obilježena kao jubilarna, a da je radi potrebite duhovne priprave pojedinih vjernika i cijele zajednice za to zahvalno obilježavanje početka povijesti spasenja na Isusov način, papa Franjo 21. siječnja 2024., upravo na Nedjelju Riječi Božje, pozvao cijelu Crkvu da pojača svoju molitvu kako bi se svi dobro pripravili za to milosno događanje. „Naznačio je da od toga dana započinjemo Godinu molitve, odnosno godinu posvećenu ponovnom otkrivanju velike vrijednosti i potrebe molitve u životu osoba, Crkve i svijeta. Ta godina nije zamišljena kao razdoblje posebnih događanja, već se ima razumjeti kao neka vrsta školovanja za vrijeme kojega će Božji narod učiti moliti i obnoviti svijest o osnovnom značenju kršćanske molitve: slušati Boga, prebivati u njegovoj blizini i klanjati mu se“, podsjetio je vrhbosanski nadbiskup dodavši da je svrha iste godine „odgajati sebe i druge za molitvu u naše vrijeme, sklono buci i višku riječi, da po primjeru Isusa, koji je često molio u osami i tišini, otkrijemo i značenje molitve u šutnji“. (Papa Franjo, Moliti danas. Izazov za pobjedu)

U skladu s tim, kazao je da je sv. Luka Crkvi u nasljeđe ostavio jedno od četiri evanđelja i Djela apostolska koja se može nazvati i prvom knjigom o povijesti Crkve. Posvijestio je da je evanđelista Luka u središte svog evanđelja stavio molitvu više negoli drugi evanđelisti. „Učinio je to posebice tako što se u središtu nalazi Isus koji moli i što pozornost posvećuje stavu koji kršćanski vjernik treba zauzeti dok moli (…) U Lukinu evanđelju Isus se pripravlja za velike događaje tako što moli prije negoli donese važne odluke i često se povlači na osamljena mjesta da bi se pomolio Ocu nebeskomu. A kad opisuje Isusa koji moli, Luka misli i na kršćanskoga vjernika, jer za njega je molitva uvijek također način i vježba da se na Isusov način nadvladaju protivštine, zamke i kušnje ovoga svijeta“, naglasio je nadbiskup Vukšić.

Osvrćući se na Lukin opisu trenutaka neposredno prije Isusove osude i muke i osobito prije smrti dok je visio na križu, istaknuo je da je Isus molio od početka svoga djelovanja pa sve do posljednjega trenutka zemaljskoga života. „U molitvenom odnosu s nebeskim Ocem Isus je nalazio oslonac, podršku, uporište i snagu da bi zahvaljivao, vršio volju Očevu i izlazio kao duhovni i moralni pobjednik u raznim kušnjama koje mu je život donosio“, posvijestio je pastir Crkve vrhbosanske.

Podsjećajući da je u Djelima apostolskim rana Crkva opisana kao zajednica koja moli, te da Luka u tom spisu čak 25 puta govori o molitvi i pronalaze mnogostruke njezine oznake i oblike, ustvrdio je da rana Crkva u molitvi pronalazi svoj temelj i u njoj izražava svoj najdublji identitet. „U molitvi čeka dolazak Duha i njome hrani vjeru u uskrsnuće. Ta njezina molitva je iskustvo zajedništva i izraz duhovne brige za druge ljude i svijet. Molitva je također način susreta i zajedništva s onima koji slijede drukčije uvjerenje. Neizostavna je osobito u važnim trenucima i glavna je zadaća Isusovih učenika“, kazao je nadbiskup Tomo dodavši da je Gospodnja molitva, koju je zabilježio i Luka, „središnji obrazac Crkve i način izražavanja identiteta i zadaće koju imaju kršćani“.

„Kierkegaard je zapisao, da su istine kršćanske vjere i morala u Crkvi otprilike kao uspavane lijepe princeze u nekom dvorcu, u očekivanju da ih poljubi njihov vitez kako bi se mogle razbuditi i zasjati u svoj ljepoti i kraljevskom dostojanstvu“, rekao je nadbiskup Vukšić kazavši kako je ova proslava prigoda za osnažiti ljepotu osobnog iskustva Boga, pobijediti kušnju intelektualne suhoće i verbalne virtuoznosti te istine vjere i morala vratiti u život i učiniti vidljivim. „Znanje jest krepost i potreba i zaista je plod napornoga rada, no teolog nije sȁmo znanstvenik koji poučava ili studenti koji uči, niti je kršćanin tek učenik koji zna napamet“, posvijestio je nadbiskup Vukšić.

Dodao je da su prije svih ostalih teologa to, na svoj način, bili Isus i apostoli. „Dapače, oni su objava Boga i izvor teologije. Bez njih jednostavno nema kršćanske teologije. Oni su je iz molitve hranili i u molitvi primjenjivali, jer su bili svjesni da je teologija mnogo više vjera negoli znanje“, istaknuo je mons. Vukšić.

„Zato su, u narednom razdoblju kad je nastajala kršćanska znanstvena teologija i kad joj je davano usmjerenje za sva vremena, ponajbolji njezini tvorci govorili: Ako si teolog, zaista ćeš moliti, i ako moliš, zaista si teolog (na primjer: Grgur Nazijanski, Evagrije Pontik). Odnosno, njihova je poruka: ili će Crkva svoju najbolju teologiju opet stvarati i živjeti na koljenima, ili će se zatvoriti u učene i dosadne rasprave o dalekomu Bogu, koje su redovito beskorisne i opasne jer ljude udaljavaju od Boga. Pri tomu moramo učiti od Isusa i apostola te od velikih i svetih učitelja teologije, naših duhovnih predaka i uzora. Moramo biti i zahvalni svetim teolozima iz prošlosti jer, iako je istina da su njihovi izazovi bili drukčiji negoli naši, istina je također da, ako smo u stanju vidjeti nešto dalje negoli je dosezao njihov pogled, to je zato što sjedimo na ramenima upravo tih divova“, zaključio je nadbiskup Vukšić.

Misno slavlje animirao je Zbor bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa pod ravnanjem profesora vlč. dr. sc. Ivana Rake.

Nakon Misnog slavlja program je nastavljen svečanom akademijom u dvorani Pavla VI. u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu.

Izvor: KTA
Objavljeno: 19. 10. 2024,