Dokument pod nazivom: Za sinodalnu Crkvu: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje, uz uvod i zaključak, ima pet dijelova, odnosno 155 članaka.
Izvor: Vatican Media / Arhivska fotografija
Na 17. i posljednjoj općoj kongregaciji Biskupske sinode u subotu, 26. listopada, nakon glasovanja 356 nazočnih članova i članica i nakon što je odobren svaki od 155 paragrafa, prihvaćen je završni dokument XVI. redovite Opće skupštine Biskupske sinode o sinodalnosti. Papa Franjo, koji je bio nazočan na glasovanju, odobrio je odmah objavljivanje dokumenta, kazavši kako neće objavljivati posebnu pobudnicu. Želja je Papina da dokument bude dostupan svima i nadahne život Crkve.
Dokument pod nazivom: Za sinodalnu Crkvu: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje, uz uvod i zaključak, ima pet dijelova, odnosno 155 članaka. Dokument možete preuzeti OVDJE.
„Sinodalni proces ne završava završetkom tekuće Skupštine Biskupske sinode, nego također uključuje fazu provedbe“ (br. 9), koja uključuje sve u „svakodnevnom hodu sa sinodskom metodologijom savjetovanja i razlučivanja, identificirajući konkretne načine i putove formacije kako bi se ostvarilo opipljivo sinodalno obraćenje u različitim crkvenim kontekstima“ (br. 9).
Dvije ključne riječi koje proizlaze iz teksta, prožetog perspektivom i prijedlogom obraćenja, su „odnosi“, način kako se postaje Crkvom; i „veze“, obilježene „razmjenom darova“ između Crkava. Upravo su mjesne, odnosno partikularne Crkve u središtu misijskog obzora, koji je temelj iskustva pluralnosti sinodalnosti, sa svim strukturama u službi poslanja, pri čemu laici sve više ostvaruju svoju ulogu subjekta, odnosno protagonista čitavoga procesa.
U toj perspektivi, Završni dokument naglašava konkretnu stvarnost ukorijenjenosti u „mjesto“. Naime, sudionici Sinode predložili su da Dikasteriji Svete Stolice započnu sadržajna savjetovanja „prije objavljivanja važnih normativnih dokumenata“ (br. 135).
Završni dokument sastoji se od pet dijelova, ukorijenjenih u evanđeoskim izvještajima o uskrsnulom Isusu koji se ukazao apostolima.
U uvodu Dokumenta (br. 1-12) odmah se razjašnjava bit Sinode kao „obnovljenog iskustva susreta učenika s Uskrslim u gornjoj sobi na uskrsnu večer“. „Promatrajući Uskrslog“, nastavlja Dokument, „vidjeli smo trag Njegovih rana (…) koje nastavljaju krvariti u tijelima mnoge braće i sestara, uključujući i naše vlastite greške. Gledanje u Gospodina ne udaljava nas od tragedija povijesti. Umjesto toga, otvara nam oči za patnju onih oko nas i koja postaje dio nas: lica ratom pogođene prestravljene djece, uplakanih majki, srušenih snova tolikih mladih ljudi, izbjeglica koje čekaju strašna putovanja, žrtava klimatskih promjena i društvenih nepravda“ (br. 2).
Prvi dio identificira „Srce sinodalnosti“. Drugi dio, „U lađi, zajedno“, posvećen je „obraćenju u odnosima koji izgrađuju kršćansku zajednicu i oblikuju poslanje u isprepletenosti poziva, karizmi i službi“; dok treći, „Bacite mrežu“, „identificira tri prakse koje su blisko povezane: crkveno razlučivanje, procese donošenja odluka i kulturu transparentnosti, odgovornosti i vrednovanja“.
Četvrti dio, „Obilni ulov“, „ocrtava kako je moguće u novim oblicima njegovati razmjenu darova i isprepletenost veza koje nas ujedinjuju u Crkvi, u vrijeme kada se iskustvo ukorijenjenosti u mjesto duboko mijenja“. Peti dio pod nazivom „I ja šaljem vas“, „dopušta nam da pogledamo prvi korak koji treba učiniti: briga za formaciju svih, čitavog Božjeg naroda, svih sinodalnih misionara“.
Sinoda, podsjećajući na mnoge ratove koji su u tijeku, pridružuje se papi Franji u „njegovim opetovanim apelima za mir, osuđujući logiku nasilja, mržnje i osvete“ (br. 2).
Nadalje, sinodalni je put izrazito ekumenski, usmjeren na „puno i vidljivo jedinstvo kršćana“ (br. 4) i „čini autentični daljnji čin prihvaćanja Drugoga vatikanskog koncila, produbljujući tako njegovo nadahnuće i oživljavajući njegovu proročku snagu za današnji svijet“ (br. b5).
Sinodski hod nije bio lagan. Tako Dokument priznaje: „Ne možemo poreći da smo se suočili s umorom, otporom prema promjeni i iskušenjem da dopustimo da naše vlastite ideje prevladaju nad slušanjem Evanđelja i praksom razlučivanja“ (br. 6).
„Jednostavno i sažeto rečeno, sinodalnost je put duhovne obnove i strukturne reforme koji omogućuje Crkvi da bude više participativna i misionarska, tako da može hodati sa svakim muškarcem i ženom, zračeći Kristovim svjetlom“ (br. 28), naglašava se u Dokumentu.
Priznajući da jedinstvo Crkve ne znači jednoličnost, „uvažavanje konteksta, kultura i različitosti te odnosa među njima ključno je za rast misionarske sinodalne Crkve“ (br. 40). A uz oživljavanje odnosa s drugim vjerskim tradicijama, Crkva nastoji „zajedno s njima graditi bolji svijet“ (br. 41).
„Jedan od zahtjeva koji je najsnažnije i iz svih konteksta proizašao tijekom sinodalnog procesa jest da formacija koju pruža kršćanska zajednica bude cjelovita i trajna“ (br. 143). I u tom pogledu vidimo hitnu potrebu za „razmjenom darova između različitih zvanja (zajedništvo), u perspektivi službe koju treba vršiti (poslanje) i u stilu uključenosti i odgoja u diferenciranoj suodgovornosti (sudjelovanje)“ (br. 147).
Tekst završava molitvom kojom se „rezultati ove Sinode povjeravaju Djevici Mariji“. „Neka nas ona… nauči da zajedno budemo narod učenika i misionara, da budemo sinodalna Crkva“ (br. 155).
U svom završnom obraćanju, Papa Franjo opisao je Dokument kao dar s više dimenzija, koji služi i kao smjernica za Crkvu i kao simbol jedinstva i zajedničkog poslanja.
Duh Sveti je, podsjetio je Papa okupljene sudionike, snaga koja ujedinjuje Crkvu u svim kulturama, izazovima i nadama, a zahvalivši svima na sudjelovanju, papa Franjo je potaknuo sve sudionike Sinode da darove Duha pronose u svijet kao Crkva koja sluša, moli i djeluje s poniznošću.
„Duh Sveti nas poziva i podupire u tom učenju, koje trebamo shvatiti kao proces obraćenja“, rekao je Papa, dodavši da sinodalno putovanje nije „krajnja točka, nego kontinuirani proces obraćenja“.
Na konferenciji za medije koja je uslijedila odmah nakon prihvaćanja završnog dokumenta, prvo pitanje se odnosilo na Papin izbor da ne izda postsinodalnu pobudnicu i što to znači za budućnost papinskih dokumenata.
Teolog monsinjor Riccardo Battocchio objasnio je da je Papino stajalište u skladu s dokumentom Episcopalis communio, ukazujući da je, ako ga Papa izričito odobri, dokument dio njegova učiteljstva, ne kao obvezujuća norma, već kao skup vodećih načela.
Generalni tajnik sinode kardinal Mario Grech kazao je kako je sama Sinoda snažno, lijepo iskustvo dijaloga i zajedništva.
Glavni izvjestitelj na sinodi kardinal Jean-Claude Hollerich, SJ, primijetio je da se ove godine, kada se sinodalna metoda ukorijenila, različitim perspektivama pristupalo s otvorenošću, oživljavajući pravu sinodalnost.
XVI. redovita Opća Sinoda biskupa završava u nedjelju, 27. listopada, euharistijskim slavljem kojemu će predsjedati papa Franjo.
Izvor: KTA
Objavljeno: 28. 10. 2024.
