Na svetkovinu Svih svetih i Dušni dan vjernici, uz određene uvjete, mogu dobiti potpuni oprost za pokojnike. No, što je to potpuni oprost?

Odgovor na ovo pitanje nalazi se u Zakoniku kanonskog prava u kanonu 992. gdje je navodeno: „Oprost je otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe čija je krivnja već izbrisana, što ga vjernik, prikladno raspoložen i pod sigurnim i određenim uvjetima, postiže pomoću Crkve, koja, kao služiteljica otkupljenja, ovlašteno dijeli i primjenjuje blago Kristovih i svetačkih zadovoljština.“

Razlika između krivnje i kazne

Za bolje razumijevanje potpunog oprosta važno je napraviti razliku između krivnje i kazne, prenosi portal Nedjelja. Krivnja je subjektivna odgovornost zbog kriva postupka, zbog vrijeđanja Božjega zakona i njegove časti, to jest zbog počinjenog grijeha. Redovito se i uobičajeno oprašta (remissio culpae) odrješenjem u sakramentu pomirenja kojemu prethodi priznanje, ispovijedanje i kajanje za grijeh.

Međutim, unatoč tomu što je krivnja oproštena ostaje kazna koja predstavlja naknadu ili ispaštanje zbog nanesene uvrjede ili postupka. Stoga bi oprost kazne (indulgentia poenae) bilo brisanje zaslužene sankcije. Iako svaka usporedba u sebi sadrži nedostatke za bolje razumijevanje razlike između krivnje i kazne može poslužiti slika tjelesne povrede. Ukoliko je netko kojim slučajem zaradio ranu na tijelu uz adekvatnu brigu i njegu ta rana će zacijeliti, ali na njezinu mjestu ostaje ožiljak koji podsjeća na tu povredu. Tako bi krivnja bila otvorena rana, a kazna je ožiljak koji ostaje nakon što ta rana zacijeli.

Iako Bog pokajnike u svome prebogatom milosrđu u sakramentu pomirenja oslobađa krivnje ili odgovornosti u savjesti time se pokajnik automatski ne oslobađa vremenite kazne i pokore.

Dvostruka posljedica grijeha

Svaki učinjeni grijeh sa sobom vuče određene posljedice. Tako teški lišava pojedinca zajedništva s Bogom čineći ga time nesposobnim za postizanje vječnog života. Upravo to lišavanje se naziva vječna kazna. S druge pak strane svaki grijeh, pa i laki, povlači sa sobom nezdravu privrženost uz stvorenja, koju treba čistiti bilo na ovoj zemlji bilo poslije smrti u stanju zvanom čistilištem. To čišćenje oslobađa od takozvane vremenite kazne za grijeh. Te se kazne ispaštaju na zemlji s bolima, bijedama i nevoljama ovoga života osobito smrću, ili na drugom svijetu u čistilišnim mukama.

Pojednostavljeno kazano ako kajanje i pokora, tj. molitva i patnja, nisu savršeni, tih se vremenitih kazna posve ne oslobađa na ovom svijetu, nego u čistilištu gdje je opet nužna Božja milost koja se ogleda kroz oprost, koje je blago Crkve koju je Krist utemeljio i ovlastio da bude poslužiteljica otkupljenja i da dijeli raskajanim grješnicima oproštenje krivnje i oprost vremenite kazne.

Uvjeti za potpuni oprost

Postoje dvije vrste oprosta: potpuni i djelomični, a Crkva je ta koja propisuje kada se može primiti jedan, a kada drugi.

Potpuni skroz oslobađa vremenitih kazni. S tim što uvijek valja imati na umu da se oprosti ne mogu primijeniti za žive, osim samo za sebe, nego su namijenjeni za pokojne. No, ako je vjernik u stanju teškoga grijeha oproste ne može primijeniti ni za sebe živa ni za mrtve jer nije u Božjoj milosti.

Uvjeti koje vjernik treba zadovoljiti kako bi isprosio potpuni oprost za svoje pokojnike na Svi svete i(li) Dušni dan su: sudjelovati na sv. misi u crkvi ili groblju, izmoliti Očenaš i Vjerovanje, ispovjedit se i pričestiti te izmoliti molitvu na nakanu Svetoga Oca.

Osim na svetkovinu Svih svetih i Dušni dan, potpune oproste može udijeliti i Papa pa čak i posredstvom sredstava društvenih komunikacija; zatim dijecezanski biskup u svojoj biskupiji tri puta godišnje te se isti može dobiti i u župnim crkvama na svetkovinu naslovnika.

Izvor: Nedjelja
Objavljeno: 1. 11. 2024.