Iako govor (verbalna komunikacija) čini manji postotak komunikacije, upravo u njemu ogledamo koliko smo svi različiti, počevši od našega izražavanja pa sve do tema kojima se zanimamo.

Piše: Rafaela Mirčić, studentica pedagogije

Bajke su jedan od najstarijih oblika usmene predaje s generacije na generaciju. Nemoguće je ne zapitati se kako upravo one doprinose ravoju vještina komuniciranja kod djece. Koje osobine bajke su poželjne, a koje imaju suprotan učinak od očekivanog? Važno je za početak roditeljima i odgajateljima skrenuti pažnju na sve aspekte koje bajka nosi sa sobom. Ključno je čitati djeci, no postavlja se pitanje na koji način i koji sadržaj. Jesu li bajke zaista tako bezazlene kao što se čine?

„Čitanje je vrlo bitan čimbenik cjeloživotnog učenja, dok je komuniciranje na materinskom jeziku jedna od osam ključnih, razvojnih kompetencija. Aktivnost čitanja ima bitnu ulogu u verbalno-lingvističkom razvoju, a odabirom bajke kao literature sadržaj se djetetu čini zanimljivim i vrijednim slušanja i promišljanja. Nadalje, bajka pridonosi razvoju kompetencija sposobnosti usmenog izražavanja koja se kasnije pretvara u važnu predčitalašku vještinu” (Kerečeni, 2021: 24). S generacije na generaciju, djeci se od najranije dobi pričaju i čitaju bajke. U počecima, priče su se prenosile usmenom predajom, no, sve više priča se zapisivalo kako ne bi bile zaboravljene. Već od davnih vremena, prepoznao se značaj čitanja djeci u ranijoj dobi, koji rezultira bržim kognitivnim razvojem i stjecanjem komunikacijskih vještina. Djeca mnogo brže uče od odraslih ljudi te ih je važno pravovremeno i ispravno podučiti ključnim razvojnim kompetencijama, s naglaskom na komunikaciju. „Slušanjem priče, dijete rane dobi usvaja jezik, širi rječnik, upoznaje se s pojmom moralnosti, odnosno dobrote, razvija spontani govor te se putem osjećaja povezuje sa zvučanjem određenih riječi, a time se i susreću s emocijama. Slušanjem i pričanjem o bajci, dijete će početi izgovarati stihove, kratke pjesmice ili fraze te će na taj način steći više sigurnosti i samopouzdanja u govoru” (Ortner prema Kerečeni, 2021: 25).

Iako govor (verbalna komunikacija) čini manji postotak komunikacije, upravo u njemu ogledamo koliko smo svi različiti, počevši od našega izražavanja pa sve do tema kojima se zanimamo. Djeca se često poistovjećuju s likovima iz bajki te u njima traže uzore u komuniciranju. Važno je pri odabiru bajke koju čitamo djetetu, kritički sagledati način na koji komuniciraju likovi te kako bi to dijete moglo percipirati. Zavisno od razdoblja u kojima su bajke pisane, nailazimo i na bajke koje su pisane načinom koji nije prigodan djeci ili pak sadrži predrasude i stereotipe u komunikaciji. Jedan od uvijek aktualnih problema u komunikaciji je odbacivanje drugog i drugačijeg, a primjer nalazimo i u bajci Ružno pače: „A vidi kako je onaj ružan! Ne možemo to trpjeti!... Nespretan je i drugačiji, pa mora uvidjeti gdje mu je mjesto... Da te barem odnese mačka! – Jednoga je dana čak i majka uzdahnula: Da te barem ne moram gledati!” Uvidimo li da se dijete smije na navedene uvrede, nipošto to ne trebamo zanemariti, jer kasnije to može i samo primijeniti u komunikaciji s vršnjacima, a to nije ništa drugo nego vršnjačko verbalno nasilje. Potrebno je pravovremeno reagirati i pojasniti djeci koliku snagu nose izgovorene riječi. Nije dovoljno djeci samo pročitati ovakvu bajku, potrebno ih je komunikacijom potaknuti da uvide kako trebamo prihvaćati druge, jer svi smo različiti i posebni na sebi svojstven način te da upravo u tome leži ljepota ovoga svijeta. Komunikacija nakon čitanja bajke pomaže djetetu u suočavanju s problematikom proze te doprinosi boljem pamćenju.

Aktivno slušanje je jedna od vještina komuniciranja kojoj je neophodno podučiti djecu kako bi u komunikaciji bili svjesni svoje, ali i tuđe vrijednosti. „Aktivno slušanje pretpostavlja proradu i razmišljanje o onome što slušamo. Smisao je slušanja upravo u razmišljanju o onome što nam drugi govore” (Brajša, 2000: 182). Primjer iz bajke Mali princ ukazuje nam na potrebu da slušamo i da budemo saslušani u komunikaciji: „Mali princ, koji mi je postavljao mnoga pitanja, kao da nikada nije slušao moja. Slučajno izgovorene riječi, malo po malo, sve su mi otkrile.” Čitanjem ovog ulomka, djeci je potrebno skrenuti pažnju da je bitno slušati drugoga ako želimo da i on sluša nas. Ponekad su pitanja koja postavljamo već odgovorena, ali mi te odgovore nismo saslušali tada kada je bilo vrijeme. To je jedan od čestih okidača sukoba u komuniciranju, gdje se jedna strana ne osjeća dovoljno poštovanom. „Razgovor bez slušanja je monolog, a sa slušanjem postaje dijalog” (Brajša, 2000: 35). Slušanjem, ne samo da razumijemo poruku koju nam sugovornik šalje, već razumijemo i osjećaje koji su u njemu – što vidimo u još jednom primjeru bajke Mali princ: „I mali princ se slatko nasmijao, što me naljutilo, jer sam htio da moje nevolje budu ozbiljno shvaćene.” Podučavajući djecu kvalitetnoj komunikaciji, znatno se potiče njihov osobni, ali i društveni razvoj.

Ono što je također bitno spomenuti kada govorimo o ovoj temi je pedagoški spor o utjecaju bajki na odgoj i obrazovanje. „U pedagoškoj literaturi zabilježen je spor o odgojnoj ulozi bajke. Naime, izraženo je mišljenje prema kojemu bajka negativno djeluje u odgoju djece jer im prenosi nestvaran svijet ispunjen šokantnim ili idealiziranim situacijama, budi u djeci osjećaj straha i nelagodnosti i odvodi ih od stvarnoga života... S druge strane nailazimo na pobornike mišljenja koji tvrde kako bajka umirujuće djeluje na procese formiranja osobe i nastajanja ega, te kako je ona i prije postojanja psihoanalize, uspješno rješavala odnose djece i roditelja. Neki pisci i pripovjedači smatraju da bajke imaju terapeutski odnosno ozdravljujući potencijal i da kao takve djeluju na zahtjevne situacije i zahtjevna ponašanja u životu djeteta” (Ribarić, 2015: 13). Očito je da su mišljenja o ovoj temi podijeljena, ali trebamo znati da niti jedno nije u potpunosti ispravno ili pogrešno. Bajke su upravo postale popularne zbog svojih karakteristika, moralnim porukama i raspoznavanjem dobra i zla. No, ponekad načini kojima se dolazi do tih zaključaka mogu biti upitni. Stoljećima se gradi društveni normativ u komunikaciji kroz bajke, gdje se komunikacija nerijetko iskrivljuje ili pak dodjeljuje pojedinoj skupini čime se, nažalost, razvija odbojni stav zasnovan na fiktivnom liku.

Čitanje djeci za razvoj verbalno-lingvističkih kompetencija je neophodno i neupitno. Potiče se dječja znatiželja, ali i kritičko razmišljanje u rješavanju problemskih situacija u bajkama. Od davnina, djeca odrastaju na bajkama, ali u posljednje vrijeme njihov utjecaj i značaj se dublje propituje što dovodi do mnogih sporova u kojima još uvijek ne postoji kompletiran zaključak. Potrebno je da postanemo svjesni zamki, koje nose pojedini segmenti bajki, koje se odražavaju na komunikaciju. Nerijetko, ne možemo pojmiti da stereotipi i predrasude u komunikaciji s pojedinim skupinama upravo korijene vuku iz naizgled bezazlenih bajki. Bitno je djeci čitati razumljiviji sadržaj, poput bajki, te ih poticatati na promišljanje, ali nipošto ne smijemo zaboraviti i neželjeni, najčešće skriveni, efekt koji može djetetu iskriviti poglede na komuniciranje. Pomno birajmo bajke koje čitamo djeci, jer djeca uče brzo, te ako od početka usvoje pogrešne navike i stavove u komunikaciji poslije će ih teže biti uvjeriti u ispravno.

Članak je nastao u okviru natječaja za Prvi broj Časopisa Hrvatske zajednice Pleter.

Izvor: Hrvatska zajednica Pleter

Objavljeno: 5. studenog 2024