Terapija nije uvijek krivudav put bez kraja, bez jasnog izlaza iz prašume svakodnevnih briga, i ružne tmine neodređene vječne patnje, ali nije ni ekspedicija sastavljena od sukcesivnih etapa, od proplanka do proplanka sa osvježavajućim izvorima na putu. Ona može biti i plićak koji trebaš prijeći ili planinski prijevoj koji treba savladati kako bi se otkrile nove zelene doline.

Piše: Dražen Janko, povjesničar i terapeut, doktorand na Hrvatskom katoličkom sveučilištu

Kulturološki pritisci psihoanalize i precjenjivanje njene misije, te opterećujući perfekcionizam doveli su do ideje o beskrajnosti tretmana dok se ne postigne mitska ravnoteža ili savršena mudrost. To je dovelo do spoznaje o odlasku na terapiju od pet do deset godina, pa i duže.

Ovakve fantazije, koje neki psiholozi i psihoterapeuti zastupaju, gube bitku u praksi sa realnosti jer su statistički pokazatelji koji su provedeni pokazali da samo dvadeset posto psihoterapija traje duže od tri godine, a više od polovine ne traje duže od godinu dana, što znači oko četrdeset seansi godišnje, uzimajući u obzir godišnje odmore i druge razloge. Naravno, ne budu svi problemi riješeni prije završetka terapije – ali su činjenice „tvrdoglave” u svim zemljama.

Razlozi za prekidanje terapije su zamor, financijski problemi, pritisak okruženja, promjena životnih okolnosti (npr. preseljenja), nagli odlazak uslijed neke bolesti ili bolne situacije, i to često na veliko nezadovoljstvo terapeuta razočaranog što nije svoj zadatak doveo do idealnog kraja. No, kada je onda terapiji kraj, pitat ćemo se? Je li ona lažna nada kako bi se klijentu riješili životni problemi ili brige i sveli mu život na „mirnu luku” – koju ponekad definiramo kao dosadnu? Nije ni kraj dosezanje ciljeva koje je psihoterapeut, svjesno ili ne, stvorio i sebi zacrtao. On, koji je tako ponosan što „nema želje umjesto svoga klijenta.”

Kada razmišljam o ovome, podsjeća me na plastičan primjer čovjeka koji ulazi u trgovinu kako bi sebi kupio kravatu. Pošto je pogledao nekoliko kravata, prihvaća prijedlog trgovca da kupi i košulju koja savršeno ide uz kravatu, potom i sako pa naposljetku i odijelo. Kupac koji je ušao kao slobodan, a na kraju se i ne znajući pretvorio u „pacijenta” podčinjenog idejama, pa čak i interesima prodavača. Zvuči vam poznato, zar ne? Nemojmo postati fanatici vlastite strasti, bezuslovni zagovornici psihoterapije za svakog i u svakom trenutku. Svatko treba da jede onoliko koliko osjeća da mu je dovoljno, a ne onoliko koliko mu odredi restoranski jelovnik.

Osobe neumjereno odane psihoterapiji zauvijek su se smjestile u ušuškanu udobnost ordinacije, gdje su konačno srele nekoga tko pokazuje zanimanje za njih i tko je uvijek spreman slušati njihova jadanja ili sanjarenja. U takvim slučajevima, što uopće nije rijetkost, psihoterapeut uz dogovor s klijentom treba raditi na njegovom odvajanju i obnavljanju veze sa stvarnim životom.

Ritam susreta

Kako bi smo izbjegli stvaranje navike i zavisnosti, preporučuje se ritam od jedne seanse (od 45 do 60 minuta) tjedno, određenim danom u određeno vrijeme. Tako klijent neće biti odsječen od svog stvarnog života, obitelji, kontakata, posla i hobija. Nije rastrzan između dva usporedna života: jednog vanjskog, tj. stvarnog, i drugog unutrašnjeg, velikim dijelom prošlog, imaginarnog ili budućeg. Na taj se način distanciramo od tradicionalnog psihoanalitičkog stava koji otvoreno daje prednost dugim seansama. Podsjetimo se kako je Freud sa svakim pacijentom radio svakodnevno, a taj opterećujući ritam od pet seansi tjedno se i dalje prakticira u nekim anglosaksonskim zemljama, sa ciljem da klijent uroni u „neurozu transfera” kako bi ponovno intenzivno proživio odnose i fantazije iz ranog djetinjstva.

Redovnost

Odlazak kod psihoterapeuta treba postati navika koja čini sastavni dio svakodnevnog života: riječ je o „svetom” vremenu koje klijent treba da poštuje pod svaku cijenu. Pravila i utvrđivanje satnice treba ući u naviku te predstavljati stalnu kategoriju u planiranju tjednih obaveza.

Tijekom tjedna, klijent u više navrata kaže sebi: „O tome ću u četvrtak popričati sa svojim psihoterapeutom” jer se terapija odvija i tijekom seanse i u vremenu koje protekne između seansi, ali samo pod uslovom redovnosti.

To je jedan od razloga zbog kojeg je ritam od jedne seanse tjedno dovoljan, a ne jednom u dva ili tri tjedna, naravno kada se radi o početnicima. Treba izbjegavati klizne termine koji se ugovaraju tijekom terapije, osim u izuzetnim slučajevima, budući da su tada male šanse da se terapija ustali i postane važan trenutak svakodnevnog života klijenta.

Uhodan ritam terapije dopušta, ipak, poneko otkazivanje s jedne ili s druge strane iz poslovnih ili privatnih razloga, ili više sile. Ukoliko klijent ne otkaže seansu 24 sata prije po psihoterapijskim normama i pravilima (ima izuzetaka) termin treba biti plaćen kao da je i bio jer je nekome drugom zauzeo mjesto. Što se smatra otkazivanjem uzrokovano višom silom? Smrt bliske osobe ili hospitalizacija radi povrede ili bolesti. Lakše i prolazne bolesti su često nedefinirane i otvaraju vrata nepovjerenju. One su često izgovor za izbjegavanje terapije čim se zađe u osjetljive ili bolne oblasti, naiđe na prepreke koje treba savladati, na trnje kroz koje treba proći.

S druge strane, u hitnim slučajevima, prilikom psiholoških kriza ili nepredviđenih događaja, mogu se ubaciti dodatne seanse i uspostaviti ritam od dvije tjedno na određeno vrijeme. Mogu se dopustiti, u izuzetnim slučajevima, i hitni telefonski pozivi, ali ograničeni na jasno određene satnice.

Online psihoterapija

Danas, napose poslije COVID-19, terapija se sve više obavlja preko interneta, odnosno društvenih mreža. Online psihoterapija nudi brojne prednosti koje je čine sve popularnijom opcijom. Evo nekoliko ključnih prednosti:

1. Pristupačnost: Možete pristupiti seansama iz udobnosti svog doma, što može biti posebno korisno ako živite u udaljenim područjima ili imate ograničen pristup lokalnim terapeutima.
2. Fleksibilnost: Online terapija često omogućava veću fleksibilnost u zakazivanju seansi, što može olakšati usklađivanje sa zauzetim rasporedom.
3. Udobnost i privatnost: Mnogi ljudi se osjećaju opuštenije i otvorenije u svom domu, što može doprinijeti većem uspjehu terapije.
4. Ušteda vremena i troškova: Online seanse eliminiraju potrebu za putovanjem, što može značiti uštedu vremena i novca na prijevozu i parkingu.
5. Veći izbor terapeuta: Online terapija omogućava pristup terapeutima u različitim geografskim lokacijama, što može pomoći u pronalaženju stručnjaka koji odgovara vašim specifičnim potrebama i preferencijama.
6. Smanjenje stigme: Neki ljudi se osjećaju manje uznemireni zbog stigme vezane za mentalno zdravlje kada terapije obavljaju u privatnosti svog doma.
7. Praćenje napretka: Mnoge platforme za online terapiju nude dodatne resurse i alate za praćenje vašeg napretka, što može dodatno poboljšati vaš tretman.
8. Prilagodljivost: Mnogi online terapeuti koriste različite tehnike i alate, kao što su videopozivi, chat, ili čak aplikacije za podršku, kako bi prilagodili tretman vašim potrebama.

Naravno, online psihoterapija možda nije pogodna za sve situacije ili sve ljude. Neki ljudi možda preferiraju osobni kontakt ili imaju specifične potrebe koje bolje odgovaraju tradicionalnim formatima. Međutim, za mnoge, online terapija nudi značajnu pogodnost i pristupačnost.

Završetak psihoterapije

Završetak psihoterapije može biti važan i emotivan trenutak. Prije svega, procijenite vlastiti napredak koji ste postigli tijekom terapije, kroz razgovore sa svojim terapeutom. Ovo uključuje prepoznavanje ciljeva koje ste postavili i analizu koliko ste ih ostvarili. Klijent bi trebao planirati budućnost bez psihoterapije tako što će razgovarati o strategijama za održavanje napretka i prevenciju povratka starih problema. Može biti korisno napraviti plan za suočavanje s izazovima i krizama. Prije završetka seansi treba isplanirati kako će izgledati posljednji sastanci sa psihoterapeutom.

Kada dođe posljednji dan susreta sa psihoterapeutom koji je dogovoren ugovorom, klijent bi trebao razmišljati o vlastitom iskustvu. Ako osjećate potrebu, možete izraziti zahvalnost svom terapeutu za podršku i pomoć tijekom terapije.

Nakon razilaženja sa psihoterapeutom koji je bio uspješan u svom poslu, klijent samostalno treba nastaviti sa primjenom tehnika i strategija koje je naučio tijekom terapije u svakodnevnom životu. Razvijanje rutine i navike koje podržavaju mentalno zdravlje klijenta, kao što su redovne vježbe, meditacija i zdrava ishrana su ključni za samostalan rad.

Ako se osjećate nesigurno u vezi sa završetkom terapije, važno je da otvoreno razgovarate sa svojim psihoterapeutom o svojim osjećajima i potrebama. Psihoterapeut vam može pomoći da se pripremite za kraj terapije i da razvijete plan za samostalno upravljanje svojim mentalnim zdravljem. Nagli prekid psihoterapije se pokazao podjednako opasnim koliko i nagli prekid uzimanja medikamenata koji iznenada narušavaju uspostavljeni bioritam čovjeka.

Članak je nastao u okviru natječaja za Prvi broj Časopisa Hrvatske zajednice Pleter.

Izvor: Hrvatska zajednica Pleter

Objavljeno: 13. studenog 2024