Nije iznenađujuće da je pandemija povećala stope teške depresije i anksioznosti kod mladih, posebno kod djevojčica i starijih adolescenata, u usporedbi s istraživanjima prije pandemije. Prisjetimo se da su mnogi ljudi umrli ili ostali bez sredstava za život.

Piše: Tea Topčić, studentica pete godine medicine

Svakih 40 sekundi netko u svijetu počini samoubojstvo. Samoubojstvo je drugi najčešći uzrok smrti u dobi od 10. do 24. godine života prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije. Prema istraživanju UNICEF-a, svaki sedmi adolescent u dobi od 10 do 19 godina u svijetu živi s dijagnosticiranim mentalnim poremećajem. To uključuje probleme u ponašanju, strah, anksioznost i depresiju, od kojih su neki toliko ozbiljni da pogođeni nisu u stanju dalje živjeti i dižu ruke na sebe. Kao rezultat toga, svakih jedanaest minuta umre jedna mlada osoba. Gotovo 46.000 mladih ljudi oduzme sebi život svake godine. Prošle godine, 529 osoba u Hrvatskoj sebi je oduzelo život: 128 žena i 401 muškarac. Nadalje, U Bosni i Hercegovini u proteklih pet godina evidentirano je 1.948 samoubojstava. Što je zapravo samoubojstvo? Trenutno, u zapadnom svijetu, najprihvatljivija definicija samoubojstva glasi: „Samoubojstvo je svjestan i namjeran čin samouništenja, koji je najbolje shvatiti kao višedimenzionalnu slabost unutar pojedinca koji za određenu problem-situaciju percipira samoubojstvo kao jedino rješenje.” (Shneidman, 1985, prema Appleby, 1996). Samoubojstvo je čin kojim neka osoba sebe usmrti, a pritom je vođena težnjom da sebi oduzme život, odnosno takva namjera se ispoljava u njezinu ponašanju. To je, zapravo, konačan akt jednog mukotrpnog procesa, dvojbe, odlučivanja, unutarnje borbe i lomljenja koje se dugo vremena odvijalo u glavi nesretne, nezadovoljne i problemima bremenite osobe (Stanić, 1999).

Što je kod mladih najčešće motiv za samoubojstvo?

Tinejdžerske godine su stresno razdoblje ispunjeno velikim promjenama. To uključuje promjene tijela, misli i osjećaja. Istraživanja pokazuju da školski neuspjeh, pad razreda, isključenje iz škole, socijalna nestabilnost, nesigurnost, patološka ljubomora, sukobi s roditeljima i profesorima, razvod roditelja, pretjerano kritiziranje osobe, sram i pritisak da moraju biti uspješni i najbolji, predstavljaju najčešće motive za suicid kod mladih. Možemo reći da je razdoblje puberteta i adolescencije vrlo rizično razdoblje za mlade.

„Generacija Korona”

Nije iznenađujuće da je pandemija povećala stope teške depresije i anksioznosti kod mladih, posebno kod djevojčica i starijih adolescenata, u usporedbi s istraživanjima prije pandemije. Prisjetimo se da su mnogi ljudi umrli ili ostali bez sredstava za život. Obitelji i zajednice su razdvojene. Djeca i mladi su propustili socijalizaciju, druženje. Utvrđeno je da diljem svijeta mladi doživljavaju znatno više simptoma depresije i anksioznosti, uključujući suicidalna i samodestruktivna ponašanja, nego prije pandemije.

Kako društvene mreže utječu na mentalno zdravlje?

Korištenje društvenih mreža među maloljetnicima značajno se povećalo i povezano je s depresijom i suicidalnošću. Osim toga, stopa nesuicidalnih samoozljeđivanja kreće se između 14 % i 21 % među mladima. Dokazi upućuju na to da su mladi koji se samoozljeđuju aktivniji na društvenim mrežama od mladih koji se ne samoozljeđuju. Utvrđeno je da suicidalna i samoozljeđujuća omladina koristi društvene mreže kao medij za komunikaciju i traženje društvene podrške. Mrežno društveno umrežavanje također dovodi do povećane izloženosti i uključenosti u ponašanje samoozljeđivanja jer korisnici primaju negativne poruke koje promoviraju samoozljeđivanje, oponašaju samoozljeđujuće ponašanje drugih i usvajaju prakse samoozljeđivanja iz dijeljenih videozapisa. Više vremena provedenog na društvenim mrežama dovodi do većeg stresa, lošijeg samopouzdanja i povećane suicidalne ideje. Također u adolescenciji, kada je ljudski mozak najosjetljiviji i kada se još nisu oformile 'kočnice', velik broj mladih ovisan je o videoigrama, koje su danas vrlo brutalne i brze te nisu zanimljive ako nema agresije i ubijanja. Mladi su otupili na lakše podražaje, sve je ubrzano i zbunjujuće.

Wertherov učinak

Na svako počinjeno samoubojstvo dolazi više od 20 pokušaja samoubojstva. Wertherov učinak je fenomen u kojem medijsko izvještavanje o samoubojstvima slavnih osoba dovodi do povećanja broja suicidalnog ponašanja. Sam naziv dolazi od poznatog romana J. W. von Goethea Patnje mladog Werthera u kojem protagonist počini samoubojstvo zbog nesretne ljubavi. Nedugo nakon publikacije romana približno 40 mladih ljudi oduzelo je sebi živote na vrlo sličan način kao mladi Werther u romanu. Broj samoubojstava u SAD-u se povećavao za 3,27 % nakon što se u novinama New York Daily News objavi članak o samoubojstvu, dok se nakon objave članka u London Daily Mirroru broj samoubojstava u Velikoj Britaniji povećavao za čak 13,54 %. Znači li to da se o samoubojstvu ne bi smjelo pisati u medijima? NE! Ispravno izvještavanje o samoubojstvu može dovesti do efekta suprotnog Wertherovom – Papageno efekta – koji se odnosi na zaštitni utjecaj kojeg mediji mogu imati adekvatnim izvještavanje o problemu suicida. Iznimno je važno izbjegavati spominjanje detalja poput metode i mjesta samoubojstva. Nadalje, potrebno je izbjegavati romantiziranje i idealiziranje samoubojstva kao jedinog rješenja problema. Umjesto toga, mediji trebaju ponuditi informacije o znakovima upozorenja na rizik od suicida te kontakte i mjesta gdje se čitatelji mogu javiti kako bi potražili pomoć ako imaju suicidalne ideje.

Kako prepoznati osobu koja planira samoubojstvo? Koji su znakovi upozorenja?

Prijetnje samoubojstvom treba uvijek shvatiti najozbiljnije. U više od 80 % slučajeva potencijalne samoubojice najavljuju svoju namjeru prije nego što će pokušati samoubojstvo, a u velikom broju je i izreknu prijateljima, kolegama ili obitelji. Suicidalna osoba obično daje mnoge znakove upozorenja: česti razgovori o samoubojstvu, česte misli o krivnji i samooptuživanje, sklonost samoozljeđivanju, poklanjanje dragih stvari, pozdravljanje na neuobičajen način, povećana uporaba sredstava ovisnosti, gubitak zanimanja za uobičajene aktivnosti, nisko samopoštovanje, promjene osobnosti itd.

Što možemo učiniti da preveniramo nečije samoubojstvo?

Pitajte nekoga za koga ste zabrinuti razmišlja li o samoubojstvu. Studije pokazuju da postavljanje pitanja nekome ima li suicidalne misli ne povećava vjerojatnost izvršenja samoubojstva niti povećava suicidalne misli. Budite uz njih, to može biti putem telefona ili osobno. Održavajte ih sigurnima tako da smanjite pristup smrtonosnim sredstvima za one koji su u riziku. Povežite ih s kontinuiranom podrškom. Nazovite ih, posjetite ili im pošaljite poruku kako biste im dali do znanja da ste i dalje prisutni.

Članak je nastao u okviru natječaja za Prvi broj Časopisa Hrvatske zajednice Pleter.

Izvor: Hrvatska zajednica Pleter

Objavljeno: 13. studenog 2024