Niti jedan čovjek nije rođen sa sposobnostima crtanja ili pisanja, sve te vještine gradimo i unaprjeđujemo tijekom života. Čovjek usvaja znanja od drugih pojedinaca i taj proces nazivamo učenjem.

Piše: Magdalena Primorac, studentica preddiplomskog studija prava

Uvodna razmatranja

Umjetna inteligencija ključna je tehnologija digitalnog doba koja ima velik utjecaj na različita područja ljudske djelatnosti. Zahvaljujući algoritmima koji umjetnu inteligenciju čine inteligentnom i velikoj količini podataka na kojim se ista trenira suvremeno društvo susreće se sa „strojnom kreativnosti.” Djela generirana umjetnom inteligencijom sve su prisutnija i otvaraju različita pravna pitanja povezana sa autorskim pravima. Najaktualnija pravna pitanja postaju tko je autor kada sadržaj generira umjetna inteligencija, imaju li takva djela pravnu zaštitu i krše li se autorska prava treniranjem umjetne inteligencije. Umjetna inteligencija podijelila je naše društvo na antropocentrične i tehnocentrične. Antropocentričnost bi podrazumijevala isticanje ljudskih sposobnosti bez prostora i povjerenja da se obavljanje određenih poslova prepusti tehnologiji odnosno umjetnoj inteligenciji. S druge strane prisutna je tehnocentričnost koja podrazumijeva isticanje sposobnosti umjetne inteligencije nad sposobnostima ljudi i preveliku dozu povjerenja u ovu tehnologiju. Najbolja opcija je između ove dvije krajnosti, odnosno vjerovati umjetnoj inteligenciji dovoljno da prepoznamo i iskoristimo potencijal ove tehnologije. Konačno, ključno je da nas ne zaslijepi iluzija o sposobnostima koje umjetna inteligencija nema. Tehnologija je nesavršena i ima svoje slabosti jednako kao i ljudi.

Imaju li sličnosti ljudska inteligencija i umjetna inteligencija?

Niti jedan čovjek nije rođen sa sposobnostima crtanja ili pisanja, sve te vještine gradimo i unaprjeđujemo tijekom života. Čovjek usvaja znanja od drugih pojedinaca i taj proces nazivamo učenjem. Podatke prikupljene iz okoline „obrađujemo” i stvaramo neke nove zaključke koje smatramo našima. Slično tome, umjetna inteligencija ima sposobnost obrade podataka kako bi stekla vještine generiranja različitih sadržaja. Umjetna inteligencija također uči od čovjeka jer se ista trenira na sadržajima koju su rezultati ljudskih znanja. Naposljetku, proces učenja čovjeka i umjetne inteligencije pokazuje niz sličnosti, a temeljna razlika je što umjetna inteligencija može brzo i učinkovito „savladati” puno veću količinu podataka. Strojno učenje temelj je za obučavanje umjetne inteligencije na mnoštvu podataka koje ljudski mozak ne može „pohraniti i obraditi” u kratkom vremenskom razdoblju. Sposobnost umjetne inteligencije da može obraditi više podataka nego što bi čovjek tijekom cijelog života prednost je ove tehnologije u usporedbi s ljudima. Međutim, činjenica da su za napredak ove tehnologije potrebni podatci koje stvaraju ljudi čini je ovisnom o ljudskim znanjima i sposobnostima dok je činjenica da umjetna inteligencija uči od čovjeka ono što učenje ove tehnologije čini sličnim s našim učenjem.

Može li se umjetna inteligencija trenirati na „umjetnom” sadržaju?

Razvoj velikih jezičnih modela zahtijeva veliku količinu podataka. Trenutno, veliki jezični modeli treniraju se na sadržajima koji su djelo čovjeka što otvara pitanje kršenja autorskih prava. Treniranje umjetne inteligencije na podatcima koji su generirani umjetnom inteligencijom vodi do kolapsa modela što znači da će još neko vrijeme ova tehnologija biti ovisna o onom što stvori čovjek. Istraživanje objavljeno u časopisu Nature (Shumailov, I., Shumaylov, Z., Zhao, Y. et al. AI models collapse when trained on recursively generated data.) analizira mogućnost da se umjetna inteligencija trenira na generiranom sadržaju. Međutim, učinkovita umjetna inteligencija se trenutno još uvijek temelji na sadržajima koju su stvorili ljudi. Onog trenutka kada se trenira na takvim sadržajima razvoj ove tehnologije isprepliće se s pravom.

Autorska prava i treniranje umjetne inteligencije

Osim generiranja sadržaja, pitanja povezana sa autorskim pravima otvorilo je i treniranje umjetne inteligencije. Autorska prava i treniranje umjetne inteligencije postaju važna tema kada se ista trenira na djelima koja su zaštićena autorskim pravima. Iz medija se može saznati da se pokreće sve veći broj tužbi usmjerenih protiv OpenAI-a i Microsofta od strane umjetnika, književnika čak i New York Times-a. Ključno je pitanje „treba li autorovo dopuštenje da umjetna inteligencija uči iz njegovih djela” i bi li to bilo ravno tome da čovjek traži dopuštenje učiti iz nečijeg sadržaja? Trenutno su u tijeku sudski sporovi te presuda još uvijek nema, ali rasplet ovih i sličnih sporova povezanih sa novim tehnološkim fenomenom uveliko će se odraziti na razvoj i primjenu ove tehnologije. Potreba dobivanja dopuštenja autora za treniranje umjetne inteligencije na njegovim djelima uveliko će usporiti i ograničiti njezin napredak. Budućnost razvoja umjetne inteligencije u rukama je prava, ukoliko se utvrdi povreda autorskih prava uslijediti će kazne koje će biti obeshrabrenje za neke nove startupove. S druge strane, ukoliko se ne utvrde povrede autorskih prava možemo reći da se izgradilo „sigurno područje” za rudarenje podataka. Doktrina poštene upotrebe, iako prožeta nesavršenostima trenutno predstavlja najbolju šansu programerima umjetne inteligencije da izbjegnu tužbu za kršenje autorskih prava.

Doktrina poštene upotrebe kroz praksu sudova u SAD-u

Tehnološki napredak rezultira sporovima koji se sve više dotiču tehnologije, a u kojima američki sudovi sve češće primjenjuju doktrinu poštene upotrebe da bi utvrdili da nije došlo do kršenja autorskih prava. Analiza uključuje četiri čimbenika, „svrhu i karakter uporabe”, uključujući i to je li takva uporaba komercijalne prirode ili je u neprofitne obrazovne svrhe; priroda djela zaštićenog autorskim pravom; udio i značajnost udjela koji se koristi u odnosu na djelo zaštićeno autorskim pravom u cjelini; i učinak uporabe na potencijalno tržište ili vrijednost autorskog djela. Doktrina poštene upotrebe dovela je do neočekivanih rezultata kada su navedena četiri čimbenika na nove pravne izazove kojima rezultiraju tehnološki noviteti. U predmetu Sega Enters. Ltd. v. Accolade, sud je presudio da Accoladeov obrnuti inženjering Seginih programa videoigara Genesis kvalificira kao poštena upotreba iako je posredno kopiranje zaštićenog koda bilo neophodno. Nadalje, u predmetu Perfect 10, Inc. v. Amazon.com, Inc. smatrao je da je korištenje slika zaštićenih autorskim pravom za prikaz rezultata tražilice pošteno korištenje jer je korištenje sličica transformativno. Treniranje umjetne inteligencije bi se na sličan način moglo okarakterizirati kao tranformativno što bi omogućilo odbacivanje tužbi. Međutim, doktrina poštene upotrebe varira u svojoj naklonosti tehnologiji te novije presude poput predmeta Zilow ili Fox News Network, LLC protiv TVEyes pokazuju da „transformativnost” nije bila dostatna i utvrdilo se kršenje autorskih prava. Ovi nedavni slučajevi sugeriraju da obrana poštene upotrebe možda nije tako jednostavna kada se primijeni na umjetnu inteligenciju. Međutim, sve su to trenutno nagađanja te samo preostaje vidjeti pravni rasplet aktualnih tužbi. Sudovi su dosada u sporovima povezanim s tehnologijom zauzimali različite stavove, a trenutne tužbe povezane sa umjetnom inteligencijom postavit će nove pravne standarde koji će se odraziti na razvoj ove tehnologije. Ne možemo tvrditi da se treniranjem umjetne inteligencije krše ili ne krše autorska prava jer se postojeći zakoni tek trebaju primijeniti na umjetnu inteligenciju.

Partnerstvom do podataka

Jezični modeli skloni su halucinacijama, odnosno isporučivanju neispravnih informacija. Halucinacije su zapravo pokazale da jezični modeli nisu namijenjeni pružanju informacija već generiranju sadržaja. Generativni modeli umjetne inteligencije (UI; AI) privukli su pozornost, pa tako i njihove halucinacije te se postavlja pitanje kako ih riješiti? OpenAI krenuo je poboljšavati „istinitost” generiranog sadržaja kroz suradnju s kultnim časopisom Time, Axel Springerom ili Wikipediom. Njihovi sadržaji pomoći će u poboljšavanju jezičnih modela koji će moći citirati izvore. Ovakve suradnje potiču razvoj umjetne inteligencije bez dovođenja u pitanje na kojim sadržajima je trenirana i je li treniranjem došlo do kršenja autorskih prava.

Može li se glas štiti kroz autorska prava?

Nova stepenica u razvoju umjetne inteligencije je da glas koji čujemo bude prirodniji i manje „umjetan.” Stoga, Meta ulaže milijune na otkup glasova popularnih glumaca. Glas umjetnih asistenata pronašao se u fokusu nakon slučaja Scarlett Johansson. Naime, OpenAI pokušao je unajmiti glumicu da posudi glas asistentu UI što je odbila. Međutim, nakon što je kreiran glasovni asistent čiji glas podsjeća na glas Scarlett Johansson u filmu „Her” u fokusu javnosti pronašlo se pitanje je li na pomolu nova tužba za OpenAI. U ovom slučaju potencijalno bi dva zakona bila relevantna. Onaj o autorskim pravima i zakon o pravu na javnost koji ima nekoliko država među kojima je i Kalifornija, a koji zabranjuje neovlašteno korištenje glasa, potpisa, fotografije ili lika. Ukoliko je OpenAI koristio filmove u kojima glumi Scarlett kako bi stvorio glasovnog asistenta onda bi se suočio s problemom autorskih prava ukoliko prethodno nije dobio dozvolu. Naposljetku, Altman je istaknuo da namjera nije bila da glas bude sličan onom Scarlett Johansson i da je to glas druge glumice čije ime neće objaviti zbog zaštite privatnosti. Tužba nije uslijedila, a glas je povučen. Sva ova događanja potaknula su raspravu o pravnoj zaštiti glasa te je sindikat koji predstavlja ljude u filmskoj i televizijskoj industriji SAG-AFTRA pozvao na uvođenje zakona kojima se obvezuje na traženje dozvole glumaca za korištenje njihovih glasova kao „kalupa” za izradu digitalnih replika.

Članak je nastao u okviru natječaja za Prvi broj Časopisa Hrvatske zajednice Pleter.

Izvor: Hrvatska zajednica Pleter

Objavljeno: 14. studenog 2024