U nadi protiv svake nade ostajemo i opstajemo na crkvičkim i zeničkim prostorima po zagovoru naše zagovornice i zaštitnice Blažene Djevice Marije.

Izvor: Župa Crkvica

Zenička župna zajednica Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, u nedjelju 8. prosinca 2024. godine, proslavila je svoj patron. Umjesto u ponedjeljak zbog obveze prenošenja svetkovine, učinila je to u nedjelju uz poštivanje liturgijskih odredbi Druge nedjelje došašća: prezidijalne molitve, liturgijska čitanja i liturgijska boja. Od prije desetak godina ova župna zajednica ima i slavlja Gospe od Brze Pomoći sa svim uobičajenim sadržajima, javlja KTA.

Na euharistijskom slavlju okupio se lijepi broj vjernika iz svih pet zeničkih župa kako bi s vjernicima župe Crkvice proslavile ovu dragu svetkovinu Majke Božje. Bilo je to liturgijsko i vjerničko okupljanje zeničkih vjernika koji su ostaci ostataka nekoć velikog broja katolika zeničke kotline. Novi crkvički župnik vlč. Andrej Lukanović, koji je župu preuzeo prije nekoliko mjeseci, s vjernicima se trodnevnicom pripremao za veliki dan te župe euharistijskim slavljima aktualnih zeničkih župnika i ravnatelja Katoličkog školskog centra: vlč. Josip Šimunović (Čajdraš), vlč. Davor Topić (Zenica: sv. Josip) i vlč. dr. sc. Vlatko Rosić (ravnatelj KŠC-a "Sv. Pavao" i privremeni upravitelj župe Klopče). Na početku euharistijskog slavlja domaći župnik je izrekao dobrodošlicu svima, a na kraju zahvalu za dolazak u župu Crkvica.

Jutarnjoj misi sa središnjim euharistijskim slavljem predsjedao je ravnatelj Caritasa Bosne i Hercegovine mons. Tomo Knežević koji je i sam Zeničanin, uz koncelebraciju svećenika koji pastoralno djeluju u Zenici kao i svećenika iz drugih župa. U uvodu u euharistijsko slavlje predsjedatelj je pojasnio slavljenje ove svetkovine, premještanje svetkovine, slavljene iste na dan kada pada svetkovina kako bi svima nazočnima, kako svećenicima tako i vjernicima, bilo jasno pitanje podudarnosti u kalendaru Katoličke Crkve.

U svojoj propovijedi predsjedatelj je između ostaloga kazao: "… Došli smo danas iz svih pet zeničkih župa kako bismo svi zajedno s vjernicima ove župne zajednice proslavili patron ove zeničke župe i patron župne crkve. Ova crkva se nalazi na istom mjestu na kojem se nalazila prva župna crkve zeničke župe nakon njezinog osnivanja godine 1858. na Svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije. Došli smo u Crkvicu čiji se naziv u društvenom komuniciranju u zadnjih preko pedesetak godina promijenio u Crkvice. Međutim, u crkvenim dokumentima, mi bismo rekli u crkvenim knjigama, ova župna zajednica i ovaj dio Zenice sačuvao je svoje izvorno ime: Crkvica.

Dobro je znati i svima nama Zeničanima i onima koji su došli živjeti i raditi na zeničke prostore te posvijestiti kako je prva župa Zenica nastala odvajanjem od gučogorske župe godine 1836. kao kapelanija i od tada se vode njene matične knjige. Župa je formalno proglašena, kao što sam spomenuo, 1858. godine. Prvotno sjedište župe bilo je ovdje u Crkvici, a 1875. preneseno je u Gornju Zenicu u kojoj je danas sjedište Župe sv. Josipa. Potom 1910. godine sjedište župe Zenica seli u središte grada gdje je danas župna crkva sv. Ilije, uz napomenu kako je današnja župa Crkvica osnovana 1876., a Župa sv. Josipa u Gornjoj Zenici 1935. godine. Ponosni smo da su zenički prostori od Vranduka, pa do Lašve obilježeni brojnim mjestima koja govore o prisutnosti Katoličke Crkve u ovom dijelu središnje Bosne i zeničke kotline.“

Zatim je nastavio: "…Svi smo svjesni činjenice prisutne u Katoličkoj Crkvi da ona svoje ustanove i građevine, poglavito bogomolje, posvećuje nekom od članaka naše svete vjere ili nekom od dragih svetaca. Tako je ova zenička župa posvećena Bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije, a zadnjih desetak godina uvedeno je i štovanje Gospe od Brze Pomoći.“ Kazao je kako svetkovina Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije ima dugu i bogatu povijest uz napomenu kako se ona različito razvijala u Istočnoj i u Zapadnoj Crkvi… Nakon toga uprisutnio je povijest nastanka ove svetkovine kako na Zapadu, tako i na Istoku do središnjeg događaja: "…Rasprave o ovoj svetkovini nisu prestajale do jasne konstitucije Sollicitudo omnium ecclesiarum pape Aleksandra VII. iz godine 1661. uz službenu odredbu sadržaja slavlja - da je Marijina duša od trenutka začeća bila sačuvana od istočnog grijeha. Ono što je za nas najvažnije je činjenica da je papa Pio IX., prigodom proglašenja dogme (1854.), proglasio dan 8. prosinca za slavlje ove svetkovine. To znači kako se uvijek slavi u došašću…"

Zatim im je uprisutnio riječi pape Franje iz 2015. godine vezano za ovu svetkovinu: „…Današnja svetkovina Bezgrešne potiče nas razmišljati o Gospi koja je, po jedinstvenoj povlastici, sačuvana od istočnoga grijeha od svoga začeća. Premda je živjela u svijetu obilježenom grijehom, grijeh je nije dotakao: ona je naša sestra u patnji, ali ne u zlu i grijehu. Štoviše, zlo je u njoj poraženo i prije nego ju je uopće dotaklo, jer ju je Bog ispunio milošću (Lk 1,28). Bezgrešno začeće znači da je Marija prva spašena beskrajnim Očevim milosrđem, kao prvina spasenja koje Bog želi darovati svakom muškarcu i ženi, u Kristu. Zbog toga je Bezgrešna postala uzvišena slika Božje milosti koja je izvojevala pobjedu nad grijehom… Na današnji se liturgijski blagdan slavi jedno od čudesa iz povijesti spasenja: bezgrešno začeće Djevice Marije. Krist je i nju spasio, ali na jedan izvanredan način, jer je Bog htio da od časa začeća majka njegova Sina ne bude okaljana ljagom grijeha. Marija je, dakle, tijekom čitavog svog života bila oslobođena svake ljage grijeha, bila je 'puna milosti' (Lk 1, 28), kako ju je anđeo nazvao, i bila dionicom jedinstvenog zahvata Duha Svetoga kako bi mogla uvijek ostati u svom savršenom odnosu sa svojim sinom Isusom; štoviše, bila je Isusova učenica: Majka i učenica. Ali grijeha u njoj nije bilo.“

I propovijed pape Benedikta XVI. iz 2009., prema Lukinu evanđelju bile su poticajne: "… Naprotiv, predstavlja nam Djevicu Mariju koja prima navještaj od nebeskoga glasnika (usp. Lk 1,26-38). Ona se pojavljuje kao ponizna i prava Izraelova kći, pravi Sion u kojem se Bog želi nastaniti. Ona je izdanak iz kojeg će poniknuti Mesija, pravedni i milosrdni Kralj. U jednostavnosti nazaretskog doma živi 'ostatak' čistog Izraela; iz njega će Bog izvesti novi narod, kao novo stablo koje će raširiti svoje grane u cijelom svijetu, pružajući svim ljudima dobre plodove spasenja. Za razliku od Adama i Eve, Marija je poslušna Gospodinovoj volji, iz dubine svojega bića izgovara svoj 'da' i stavlja se potpuno na raspolaganje Božjem naumu. Ona je nova Eva, prava 'majka svih živih', svih onih, naime, koji po vjeri u Krista zadobivaju vječni život."

Propovjednik je na kraju pozvao okupljene: "… I zato, braćo i sestre, živeći svoje kršćanstvo u današnje vrijeme i na ovim zeničkim prostorima imajmo pred svojim očima, u svojim obiteljima i u svojim župnim zajednicama, snažan uzor prožet vjerom i punim pouzdanjem u Boga, poput Blažene Djevice Marije, moleći pri tom za našu sadašnjost i budućnost. I zato neka po primjeru i po zagovoru Marije Bezgrešne milosrđe i mir zavlada u našim srcima, u našim obiteljima, u našim župnim zajednicama u cijeloj Zenici kako bi se preobrazio naš život. Amen!“

Župni zbor je svojom liturgijskom pjesmom, uz sudjelovanje okupljenih vjernika, dao veliki liturgijski doprinos središnjem euharistijskom slavlju. Nakon misnog slavlja slijedilo je zajedništvo pristiglih svećenika uz pjesmu i kolo okupljenih vjernika.

Iz povijesti zeničke župe Crkvica

Župa Crkvica, jedna od pet zeničkih župa, smještena je između rijeke Bosne, Kamberovića polja i Babine rijeke do izletišta Smetovi. Na tom području se nalazi gradsko groblje, županijska bolnica Zeničko-dobojske županije od Usore do Breze, uključivo i nogometni centar za pripremu državne nogometne reprezentacije. Vrijeme osmanlijske okupacije bilo je katastrofalno i teško doba za katoličanstvo i katoličke Hrvate. Katolički Hrvati su zbog nasilna i interesne promjene vjere, izbjeglištva i protjerivanja skoro potpuno nestali s ovih prostora. Biskup Marijan Maravić u izvješću iz 1650. godine ne navodi ni jednu katoličku obitelj u Zenici. Mnogi Hrvati su zbog političke situacije i progona pobjegli u južnu Hrvatsku, u Dalmaciju.

Velika epidemija kuge izbila je koncem 18. stoljeća u Dalmaciji. Uz to je također u tim krajevima vladala neimaština, pa je uslijedilo veliko povratno doseljavanje katoličkih Hrvata iz Dalmacije u plodnu središnju Bosnu. Većinom su se naselili u krajevima oko Travnika i Zenice. U Zenicu je tada doselilo stotinjak obitelji iz Dalmacije. Doseljenici su u jednu ruku bili povratnici jer su to bili potomci onih iseljenika koji su prethodno zbog političke situacije i progona bili odselili u Dalmaciju.

Doseljene povratničke obitelji Hrvata kupovali su plodnu zemlju od osiromašenog i ekonomski pasivnog turskog stanovništva. Ovi doseljeni povratnici bili su poduzetniji od domicilnog stanovništva. Zbog ekonomskog stanja doseljenih potomaka prognanih katoličkih Hrvata i naglog brojčanog porasta grada Zenice, Zenicu se nazivalo Malom Dalmacijom.

Nakon naglog porasta broja katolika javila se potreba i za redovitom pastorizacijom u zeničkom kraju. Župa Zenica nastala je odvajanjem od gučogorske župe godine 1836. kao mjesna kapelanija. Od tada se vode matične knjige. Prvotno sijelo župe bilo je u izrazito hrvatskom katoličkom selu Crkvice. Do 1840. godine kapelanija Zenica potpadala je pod župu Dolac. Osnutkom samostalne župe u Gučoj Gori, zenička je kapelanija pripala gučogorskoj župi. Župom je Zenica formalno proglašena 1858. godine, a sjedište je bilo u Crkvici sve do 1870. godine. Crkvica je 1876. godine postala samostalnom župom. Godine 1894. godine župna crkva je bila drvena. Današnju crkvu Bezgrješna začeća BDM mještani su podigli 1914. godine, a projektirao ju je poznati arhitekt Josip Vancaš.

Minula dva svjetska rata uz komunistički sustav ostavili su svoje tragove i na zeničkoj župi Crkvica. Posebno teške tragove ostavio je minuli Domovinski rat jer se broj vjernika smanjio u župi Crkvica, ali i u svim drugim zeničkim župama te na cijelom prostoru zeničke kotline. Međutim, u nadi protiv svake nade ostaju i opstaju te su sjeme sadašnjosti i budućnosti zeničke kotline, središnje Bosne, posebno svoje Vrhbosanske nadbiskupije. Uz lijepi broj svećeničkih, redovničkih i sestarskih zvanja, koji djeluju na prostorima Vrhbosanske nadbiskupije i diljem Crkve u Hrvata, vjeruju kako će i dalje davati svoj doprinos i nositi odgovornost za život Katoličke Crkve na zeničkim i vrhbosanskim prostorima, pa i šire.

Izvor: KTA
Objavljeno: 09. 12. 2024.