U nedjelju, 2. veljače, u sarajevskoj katedrali Srca Isusova, proslavljen je blagdan Prikazanja Gospodinova – Svijećnica.

Izvor: Milan Miletić/ Katolički tjednik

U sarajevskoj katedrali Srca Isusova u nedjelju 2. veljače 2025. godine proslavljen je blagdan Prikazanja Gospodinova – Svijećnica. Misno slavlje predvodio je prepošt Stolnog kaptola vrhbosanskog mons. Pavo Jurišić uz koncelebraciju katedralnog župnika mons. Ive Tomaševića, izvijestio je portal Nedjelja.

Na početku sv. mise mons. Jurišić pojasnio je kako Crkva danas, slaveći Svijećnicu, blagoslivlja svijeće, a ujedno se i prisjeća susreta Isusa u hramu sa svojim narodom.

Pristupio je potom blagoslovu svijeća.

„Mladi u očekivanju“

Na početku propovijedi podsjetio je kako se u Vrhbosanskoj nadbiskupiji dan ranije, 1. siječnja, obilježio Dan Bogu posvećenih osoba u Jubilarnoj godini, ali kako ga Crkva slavi i 2. veljače na blagdan Svijećnice.

Progovorio je potom o radosti i to u starijim godinama, a što je vidljivo na primjeru starca Šimuna i proročice Ane koji su „toliko stari po godinama, a toliko mladi u očekivanju“.

„Znaju se radovati. To se ne doživljava tako često. Razmišljajući o tome, može se i u nama pojaviti pitanje, kako će to biti kad ja dođem u te staračke godine? Hoću li ja biti netko o kome će mlađi moći reći toliko star po godinama, a toliko mlad u očekivanju? (…) I znamo reći kako je čovjek onoliko mlad koliko se osjeća mladim. To ipak ne znači da je dovoljno zadržati osjećaj da je mlad ili da se osjećaj mora s dovoljnom odlučnošću poticati u sebi, pa mu onda staranje ne bi ništa naškodilo“, kazao je propovjednik istaknuvši kako nisu samo stariji koji se tako osjećaju, nego su i brojni mladi koji brzo shvate kako su ostarjeli.

„Ako je, dakle, točno da je čak i mladim ljudima teško, onda nam je doista potrebno iskustvo nekih staraca i starica koji su uspjeli, čak i s bremenom tolikih godina na svojim plećima, tolikih iskustava i životnih razočaranja, ipak ostati tako živahni u svojim godinama“, rekao je mons. Jurišić.

Iščekivanje

Obrazložio je kako je za Šimuna i Anu, uz mnoge velike i male svakodnevne brige, postojala jedna glavna stvar koja je njihovu svakidašnjem životu davala naprednost i snagu, a to je iščekivanje. „Iščekivanje onoga Božjeg davnog obećanja Izraelu o spasenju njegova naroda i u tom iščekivanju oni su davali prostora Duhu Božjemu u svom životu tako što su služili Bogu postom i molitvom. Preko ovih dvoje staraca, Šimuna i Ane, dolazimo opet do spoznaje jednog iskustva za koje smo također već i mi sami pronašli određene polazne točke, a to je naime iskustvo da iz napeta iščekivanja koje podupire, zaziva i daje krila našoj životnoj odvažnosti proizlazi jedna snaga. Snaga koja oplemenjuje, snaga koja čovjeka pomlađuje“, rekao je podcrtavši kako ipak postoji i suprotno iskustvo kada zbog „još jednog iščekivanja koje je ostalo“, čovjek počne starjeti i to veoma rano.

Zaključno je progovorio kako postoji stvar koja je zajednička i starima i mladima, a to je „stajling“ koji svi mogu nositi – onaj koji preporučuje Sv. Pavao: „Zaodjenite se dakle – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost“ (Kol 3,12).

Misno slavlje pjevanjem je animirao katedralni župni zbor pod ravnanjem s. Petronile Kovačević.

Izvor: nedjelja.ba
Objavljeno: 03. 02. 2025.