U nedjelju ujutro, moleći Gospinu krunicu, došli smo do Gospina kipa na Brdu ukazanja. Bila sam sva uplakana. Čvrsto sam stegnula sliku, poljubila ju, pogledala Gospin kip i rekla: „Gospe moja, ti sve znaš. Neka bude volja tvoja!“ Tada sam stavila Tonkinu sliku ispod Gospina kipa i poklopila ju kamenom
Izvor: Bitno net
Kao medicinska sestra radim na Rebru u Zagrebu na dječjem hematoonkološkom odjelu (leukemija – tumori). Tončica je djevojčica koja je primljena na naš odjel s nepunih deset mjeseci s dijagnozom astrocitoma – tumor na malom mozgu s proširenjem na leđnu moždinu. Prognoza je bila jako loša. Liječenje je odmah počelo agresivnom kemoterapijom i trajalo je dvije godine. Cijelo to vrijeme curica je boravila u bolnici. Bila je naše bolničko dijete koje smo mi sestre othranile, naučile ju jesti i hodati. Na odjelu smo proslavili njezin prvi i drugi rođendan. Tončica je rođena kada joj je majka imala sedamnaest godina, a u to je vrijeme majka i sama boravila u udomiteljskoj obitelji. Iz tih i drugih razloga majka je rijetko dolazila u posjete. Mi sestre brinule smo se o Tonki (tako smo ju od milja zvali), kupovale joj odjeću i sve drugo što je bilo potrebno.
U jednom razdoblju liječenja Tonka je bila jako loše pa smo mi sestre na odjelu došle na ideju kako bi ju trebalo krstiti. Kada je majka došla u posjetu, rekle smo joj da bi Tonku trebalo krstiti i da to možemo učiniti u našoj bolničkoj kapelici. Majka je pristala i svi smo bili jako sretni zbog toga. Majci smo rekli da smo sve dogovorili. Treba samo doći u dogovoreni dan i povesti nekoga tko će biti kuma djevojčici. Odgovorila nam je kako nema nikoga tako bliskog tko bi mogao biti kuma njezinoj kćeri. Zamolila me da joj ja budem kuma. Pristala sam. Početkom rujna 2008. godine Tončica je krštena u našoj bolničkoj kapelici na Šalati. Bio je to radostan događaj za sve nas.
Tri tjedna poslije, krajem rujna, išli smo na hodočašće u Međugorje. Molili smo za svoje potrebe, za zdravlje, ali smo i zahvaljivali za sve do tada uslišane molitve. Te godine imala sam jednu posebnu molbu Gospi. Na pozadini Tonkine fotografije napisala sam: ,,Draga Gospe, ti sve znaš o ovoj djevojčici i u kakvom je stanju. Molim te, zamoli svoga Sina da ju ozdravi, ali neka to bude njegova volja, a ne moja. Hvala ti, Gospe!“ Kada smo došli u Međugorje, razmišljala sam gdje da ostavim Tonkinu sliku. Odlučila sam da to bude na Podbrdu, mjestu Gospinih ukazanja. U nedjelju ujutro, moleći Gospinu krunicu, došli smo do Gospina kipa na Brdu ukazanja. Bila sam sva uplakana. Čvrsto sam stegnula sliku, poljubila ju, pogledala Gospin kip i rekla: „Gospe moja, ti sve znaš. Neka bude volja tvoja!“ Tada sam stavila Tonkinu sliku ispod Gospina kipa i poklopila ju kamenom.
U ožujku 2009. godine tumor je još uvijek bio u Tonkinoj glavi. Liječnici su odlučili provesti i radioterapiju (zračenje) toga dijela glave i leđne moždine, no moralo se čekati da Tonka napuni tri godine. Tončica je svaki dan bila na anesteziji dok je trajalo zračenje. Sve to vrijeme morala je biti mirna, i tako trideset dana. Zbog zračenja i kemoterapija bila je bez kose, slabo je jela i bila je vrlo mršava. Poslije zračenja, nakon nekih šest mjeseci, kada je napravljen kontrolni magnet mozga (u veljači 2010. godine), tumor se konačno počeo smanjivati. Jednom prilikom moj šef odjela E. B. rekao je da je Tončica jedino živo dijete s tom dijagnozom u Hrvatskoj. Samo sam ga pogledala i nasmiješila se. Znala sam tko je zaslužan za to. Bogu i Gospi hvala za sve izmoljene i primljene milosti.
Tončica je sada djevojka koja je navršila sedamnaest godina. Živa je i zdrava. Ima dugu kosu koju ne želi šišati jer zna reći da je dosta dugo bila bez kose kao mala. Trenutno živi u jednom gradu u domu za maloljetnike jer njezina majka i otac, kojeg je upoznala tek prije tri godine, nisu preuzeli skrb o njoj. Znam da ona nije sama u svemu tome. Gospa Međugorska prati je u njezinom životu, u njezinim nestašlucima i to od onog dana kada sam predala Tonkin život u Njezine ruke i pod Njezin plašt. Često se pitam zašto smo se srele, zašto sam baš ja odabrana za njezinu krsnu kumu? Molim svaku večer za nju jer ona je ne samo moje kumče već je postala i moja treća kći. Uvjerena sam da Gospa ima neki plan s Tonkom i njezinim životom. Hvala ti, Gospe! Hvala ti, Isuse! Neka bude volja vaša!
Svjedočanstvo je preuzeto iz knjige “Kraljice mira, hvala Ti – svjedočanstva”, u izdanju vjeroučitelja Damira Potaleca, objavljeno je na portalu Bitno net, a knjiga se može besplatno naručiti na mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Izvor: Bitno.net
Objavljeno: 10. 02. 2025.
