Nadbiskupijski centar za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“ u Sarajevu bio je, 21. svibnja, domaćinom proljetnoga okupljanja svećenika Sarajevskog dekanata koji su promišljali o temi kršćanske nade.

Foto: Katolički tjednik

Prema običaju, svećenici su najprije slavili svetu misu te potom svoj proljetni sastanak, nazvan korona, nastavili radnim dijelom na, iz Ordinarijata ove godine zadatu, temu: nade, izvijestio je portal Katoličkog tjednika - Nedjelja.ba.

Misno slavlje u kapelici Centra uz suslavlje desetorice svećenika, predvodio je preč. Marko Zubak, arhiđakon Fojničkog arhiđakonata. Uvodno je potaknuo nazočne na promišljanje kako Isusovu radosnu poruku donositi, u novom ruhu, ljudima današnjice. U tom smislu posvijestio je kako je nužno ostati ukorijenjeni u Kristu.

Svećenik je „ovisan o Gospodinu“

Prigodnu propovijed, nakon evanđelja koje je pročitao đakon vlč. Marin Petrović, uputio je dr. vlč. Hrvoje Kalem, profesor fundamentalne teologije na sarajevskom Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Najprije je na temelju prvog čitanja (Dj 15,1-6) ukazao na ulogu i službu Sv. Petra, koji pored svih i mnogih, uslijed rasprava prve Crkve donosi odluku. Na tom tragu potaknuo je svećenike na molitvu za pastire te da i sami imaju Petrovu gorljivost kako bi bili svjesni svećeničkoga identiteta. Potom je progovorio o evanđeoskom odlomku (Iv 15,1-8) iz kojega se iščitava vjernička „ovisnost o Gospodinu“ naglasivši kako je to bit učeništva. Zaključno je pozvao sve da im kontemplacija – „boraviti određeno vrijeme u Božjoj prisutnosti“ – bude pretpostavka svakoga pastoralnog, intelektualnog i duhovnog napora.

Nada u kontekstu vremena

Poslije svete mise korona je nastavljena radnim dijelom u prostorijama NCM-a, gdje je nazočne pozdravio dekan preč. Miroslav Ćavar, župnik na Stupu. Nakon usvajanja zapisnika s jesenskoga okupljanja, predavanje na temu Življenje kršćanske nade u kontekstu vremena održao je prof. Kalem. Uvodno je protumačio odlomak iz Prve Petrove poslanice (3,15) u kojoj se od kršćana zahtijeva da budu uvijek spremni svakomu tko ih upita „dati obrazloženje svoje nade“. Izlaganje je podijelio u tri dijela.

U prvome je najprije ukazao na razliku između optimizma i nade, posvijestivši kako kršćanska nada nije optimizam utemeljenom na ovosvjetskom progresu, nego ima svoj temelj u Božjim obećanjima – u obećanju vječnoga života. Pojasnio je da je nada „krepost po kojoj čeznemo za vječnim životom kao za svojom srećom, a sve drugo što vodi prema toj čežnji može se smatrati putem kršćanske nade“. Tako da se ona ogleda u oslonjenosti na Boga i njegova obećanja.

Vlč. Hrvoje je potom ukratko protumačio osnovne biblijsko-teološke postavke nade spomenuvši kako je njezina specifičnost temelji na događaju Isusa Krista, na njegovoj muci, smrti i uskrsnuću koji otvara novu perspektivu.

U drugome dijelu iznio je nekoliko kušnji nade: nestrpljivost kao plod egoizma i egocentrizma; trpljenje ili patnja – ukazujući da bez njih nema ni nade, jer se do nade dolazi kroz nevolje i prokušanost (usp. Rim 5, 3-4); osamljenost; te aktivizam pa i onaj duhovni, kao bijeg od nade.

U trećem dijelu izlaganja dr. Kalem je progovorio o mjestima nade: molitvi, koja je i lijek protiv osamljenosti; i radu, jer je svaki pošten rad – nada na djelu. Također spomenuo je učenja nade, kao što su: bolest, starost, malenost, slabost, osjećaj krivnje, odbačenosti, gubitak bliskih osoba.

„U velikim kušnjama u kojima moramo donijeti odluku da ćemo istinu staviti ispred svega što posjedujemo traži se upravo velika nada koja se sastoji jedino u oslonjenosti na Boga koji je jedini istina, a ne na ljudska obećanja, planiranja i projekcije“, poručio je predavač.

Izazovi i dogovori

Uslijedila je rasprava gdje su nazočni iz svoje perspektive i iskustva govorili o nadi spominjući između ostaloga napasti fatalizma i defetizma.

Nakon toga, pod temom „razno“ dotaknuli su se hodočašća mladih u Komušinu 31. svibnja koje će na razini grada Sarajeva organizirati NCM Ivan Pavao II. Također, promišljali su i o konkretiziranju suradnje s partnerskim Mostarskim dekanatom te dogovorili da jubilejsko hodočašće u sarajevsku katedralu na razini dekanata bude na misu zatvaranja Jubileja. Između ostaloga spomenut je i sve češće uočljiv problem ometanja svete mise i liturgijskih čina na način da djeca i tinejdžeri ulaze u crkvu, snimaju se i dobacuju vjernicima. Rečeno je kako se od toga ne treba praviti „slučaj“ ali je nužno obavijestiti nadležne institucije za održavanje reda.

Susret je završen zajedničkim ručkom u blagovaonici NCM-a.

Izvor: Nedjelja.ba
Objavljeno; 22. 05. 2025.