Crkva Kraljice svete krunice na Banjskome brijegu u Sarajevu u subotu, 26. srpnja, proslavila je svoj drugotni patron - svetu Anu. Euharistijsko slavlje s početkom u 18 sati predvodio je fra Marinko Pejić, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu
Foto: Samostan sv. Josipa
Crkva Kraljice svete krunice na Banjskome brijegu u Sarajevu u subotu, 26. srpnja, proslavila je svoj drugotni patron - svetu Anu. Euharistijsko slavlje s početkom u 18 sati predvodio je fra Marinko Pejić, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.
U lijevoj lađi crkve nalazi se oltar sv. Ane koja se upravo ovdje na poseban način štuje u Sarajevu, a oltar je dar Marijine Kongregacije građanki.
U uvodnom dijelu svete Mise predvoditelj euharisijskoj slavlja fra Marinko Pejić potaknuo je vjernike na razmišljanje o sv. Joakimu i Ani kazavši kako su „oni primjer kako Bog ostvaruje svoj plan spasenja tiho i nenametljivo, a opet u snazi i moći. Ono što je u ljudskim očima neznatno u Božjim očima može biti važno, blagoslovljeno, Bogu drago, nešto što donosi stostruki rod. Primjer života sv. Ane i sv. Joakima poziv je da stvari i život gledamo Božjom, a ne ljudskom logikom. To je zadaća onih koji se uzdaju u Gospodina i koji s njime grade.“
U propovijedi fra Marinko je govorio o važnosti sv. Joakima i Ane kao djeda i bake Spasitelja svijeta, ističući time da smo svi mi primili vjeru ne samo od svojih roditelja nego na osobit način i od svojih baka i djedova. „Bake i djedovi jesu i uvijek mogu biti oslonac u ovome svijetu koji bezglavo juri bez ikakva oslonca i sigurnog temelja. Njihov život i njihova dob primjer su da ipak treba malo usporiti u jurnjavi za prolaznim probitkom. Bake i djedovi mogu nam i trebaju biti sigurno utočište u ovozemaljskom prolaznom životu. U njima možemo vidjeti ljude koji pobuđuju nadu i koji su uvijek dostupni, za razliku od mnogih drugih koji su najčešće nedostupni, jer su se posvetili virtualnom, a ne realnom svijetu“, naglasio je fra Marinko. Potom se ovom prilikom obratio starijim osobama kazavši da ne gledaju na svoju starost kao na nužno zlo ili na prokletstvo jer „starost je u Božjem promislu kao i svaki drugi period ljudskog života. Istinski ponizna starost može biti svjedočanstvo o ustrajnosti, strpljivosti i mudrosti, a druge može potaknuti na smislenost i hrabrost življenja.“
Ovom prilikom je podsjetio da je papa Franjo u sklopu obilježavanja pet godina postsinodalne pobudnice o obitelji „Amoris laetitia“ – Radost ljubavi, ustanovio Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba koji će se slaviti četvrte nedjelje u mjesecu srpnju, odnosno nedjelje najbliže spomendanu sv. Joakima i Ane.
Upravo o vrijednosti postojanja naših djedova i baka, kao i svih drugih starijih osoba, fra Marinko je kazao da „oni nose u sebi veliko blago životnog iskustva i vjerničkog, odnosno duhovnog svjedočanstva - kako su živjeli istinske vrednote, svjedočili svoju kršćansku vjeru i za nju često trpjeli. Brojna pokoljena naših starih prolazila su kroz teška vremena i kušnje, ali su unatoč tome očuvali svoju vjeru i molitvu u srcu obiteljskog života. Ovo dragocjeno iskustvo, sjećanja, mudrost naših starih treba sačuvati i prenositi ga našim mladima da im pomogne kako bi u današnjem svijetu punom raznih novih iskušenja i moralnih zastranjenja, ostali vjerni Bogu, Crkvi i svojoj obitelji.“
Na kraju je na sve nazočne zazvao Božji blagoslov po zagovoru sv. Ane i sv. Joakima koje je nebeski Otac nagradio posebnom milošću da budu roditelji Blaženoj Djevici Mariji te djed i baka utjelovljenoj Božjoj Riječi – Isusu Kristu – Spasitelju svijeta.
„Neka nam njihov zagovor pomogne da s naklonošću i poštovanjem gledamo i pratimo osobe starije životne dobi, a njihov primjer ohrabri nas da u kušnjama i poteškoćama ne gubimo svoje pouzdanje u nebeskoga Oca“, poruka je upućena s proslave sv. Joakima i Ana s Banjskog brijega.
Izvor: KTA
Objavljeno: 27. 07. 2025.
