Prema Kristovom nalogu Crkva i svi njezini članovi pozvani su naviještati evanđelje svim ljudima (usp. Mk 16,15). Crkva je poslana širiti radosnu vijest spasenja, ostvarivati Božje kraljevstvo na zemlji i učiniti sve ljude dionicima spasonosnog otkupljenja. Svaka djelatnost usmjerena prema tome cilju naziva se apostolat. Na apostolat nisu pozvani samo klerici i redovnici, nego i obični vjernici laici.

 Piše: Marijan Mikolić

Ravnopravni članovi Crkve

Riječ laik dolazi od grč. laikos, koja potječe od imenice laos, što označava „narod.” Riječ laikos ne nalazimo nigdje u Svetom pismu. Ta se riječ koristila u Isusovo vrijeme u općem grčkom jeziku, a značila je ono što bi se danas nazvalo „građaninom.” U današnjem vremenu riječ laik ima dvostruko značenje: u svjetovnom jeziku označava nekoga koji u nečemu nije vješt, dok u teološkom govoru označava vjernika koji nije primio sakrament svetog reda. Drugi vatikanski koncil u svojoj dogmatskoj konstituciji Lumen gentium donosi definiciju laika koja glasi:

Pod imenom laika ovdje se razumiju svi vjernici osim članova svetog reda i redovničkog staleža odobrenog od Crkve, tj. vjernici koji, pošto su krštenjem združeni u jedno tijelo s Kristom, učinjeni Božjim narodom i na svoj način postali dionici Kristove svećeničke, proročke i kraljevske službe, vrše, koliko na njih spada, u Crkvi i u svijetu misiju čitavoga kršćanskog naroda (LG, 31).

Za razliku od prvih stoljeća kršćanstva, gdje su laici participirali u gotovo svim pitanjima crkvenog poslanja, tijekom duge povijesti Crkve laici su bili samo pasivni članovi. Tijekom prva tri stoljeća u Crkvi nije postojala podjela na laike i klerike, svi su članovi Crkve bili ravnopravni, a izrazom laik se označavalo sve pripadnike novog Božjeg naroda. Početkom srednjeg vijeka i sve do 20. stoljeća pojam laik imat će degradirajuće značenje. Unutar Crkve bit će prisutna podjela na dva naroda: na kler kao aktivne članove Crkve i laike kao pasivne članove. Bila je dominantna ekleziologija o dvije Crkve: Ecclesia docens (Crkva koja naučava, gdje spada kler) i Ecclesia audiens (Crkva koja sluša, gdje spadaju laici).

Drugim vatikanskim koncilom (1962. – 1965.) položaj laika unutar Crkve se mijenja. Koncil uviđa važnost apostolata vjernika laika te ističe njihovo sudjelovanje u Kristovoj trostrukoj službi – svećenička, proročka i kraljevska. O apostolatu laika Koncil najviše izlaže u dogmatskoj konstituciji Lumen gentium te u dekretu Apostolicam actuositatem. S ciljem djelotvornijeg svjedočenja evanđelja u modernom društvu te prilagodbe Crkve suvremenom svijetu – aggiornamento – Koncil uviđa neizostavnu ulogu vjernika laika. Takav stav prema vjernicima laicima ima svoje temelje u dominantnoj ekleziologiji Drugog vatikanskog koncila, a to je zajedništvo (grč. koinonia, lat. communio). Riječ je o zajedništvu s Bogom po Isusu Kristu u Duhu Svetom. Crkva je predstavljena kao Božji narod (usp. LG, 9). Unutar Crkve među svim članovima postoji temeljna jednakost i funkcionalna razlika. Temeljna jednakost odnosi se na jedinstvo i jednako dostojanstvo svih vjernika u Kristu (usp. Gal 3,28), dok se funkcionalna razlika odnosi na različite službe i zadaće članova unutar Crkve. Osim slike Crkve kao Božjega naroda, unutar dokumenata Drugog vatikanskog koncila prisutna je i slika Crkve kao Mističnog Tijela Kristova. To je zapravo novozavjetna slika (usp. Rim 12,48; 1 Kor 12,12-30), koju Koncil nakon stoljeća zaborava ponovno stavlja u središte promišljanja o Crkvi. Krist je glava Tijela-Crkve, a njezini vjernici su udovi, koji krštenjem postaju njezini članovi. Kao što ljudsko tijelo ima mnogo udova, tako i Crkva-Tijelo Kristovo ima mnoštvo udova-vjernika, koje Duh Sveti sjedinjuje u jedinstvenu cjelinu. Prema ovim dvjema slikama Crkve vjernici laici su ravnopravni članovi Crkve, koji mogu doprinijeti njezinoj izgradnji.

Laicima je svjetovna narav vlastita, odnosno za laike je svjetovni život vlastiti način življenja njihova kršćanstva. Ovu svjetovnu narav vjernika laika naglašava i pastoralna konstitucija Gaudium et spes, gdje se ističe kako su laici nadležni za svjetovne zadaće i djelatnosti te dužni da prožimlju svijet kršćanskim duhom i budu Kristovi svjedoci unutar društva (usp. GS, 43). Laici su vršenjem svojih dužnosti u svijetu pozvani doprinijeti posvećenju svijeta (consecratio mundi), odnosno da se sve vremenite stvari vrše po Kristu te da rastu i budu na slavu Božju. Upravo tim posvećenjem svijeta laici ostvaruju svoju svetost.

Apostolat laika

Vjernici laici svoj apostolat i širenje evanđelja izvršavaju u Crkvi i u svijetu. Prema Koncilu glavna područja apostolata laika su:

1. Crkvena zajednica: Laik je apostol u svojoj župi. Obilježje svjetovnosti ne priječi vjernike laike da djeluju u samoj Crkvi. Ovaj stav Koncil potkrepljuje primjerom iz apostolskog života sv. Pavla, gdje su vjernici laici zajedno s njime sudjelovali u izgradnji kršćanskih zajednica. Laici mogu aktivno sudjelovati u župnim strukturama, biti katehete, čitači, ministranti, članovi pastoralnih vijeća ili voditelji različitih molitvenih skupina. Kroz ove aktivnosti doprinose duhovnom rastu župne zajednice.
2. Obitelj: Kao „Crkva u malom” obitelj je temeljno mjesto gdje se prenosi vjera. Bračni supružnici pozvani su odgajati djecu u kršćanskom duhu, jedno drugome svjedočiti vjeru i široj rodbini te živjeti vrijednosti ljubavi, strpljenja i solidarnosti. Primjer su redovita obiteljska molitva, slavljenje sakramenata u obiteljskom okruženju te uključivanje djece u crkvene aktivnosti.
3. Mladi: Rad s mladima jedan je od ključnih apostolata laika. Mladi su budućnost jer u njihovim rukama leži nastavak i razvoj društva. Kako bi doista postali temelj bolje budućnosti, važno je ulagati u njihovo obrazovanje, moralni odgoj i razvoj odgovornosti. Kroz crkvene pokrete, kampove, vjeronauk, hodočašća, volonterske aktivnosti, sportska događanja s kršćanskom poukom i druge inicijative, laici mogu biti mentori i podrška mladima u njihovom duhovnom rastu. Primjer su katoličke udruge mladih poput Frame, SKAC-a, ili Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih u Sarajevu i dr. koji pomažu mladima da razvijaju svoju vjeru i moralne vrijednosti. Ovakvom vrstom apostolata odrasli laici pomažu mladima da prepoznaju svoju odgovornost u društvu, postanu aktivni svjedoci Kristove poruke, svojim životom i djelovanjem promiču kršćanske vrijednosti i postanu graditelji bolje budućnosti.
4. Društvena sredina: Sa sviješću da imaju udjela u izgradnji društva, laici su pozvani izgrađivati društvenu sredinu u kojoj žive. Njihov doprinos u izgradnji pravednijeg društva očituje se kroz promicanje etičkih vrijednosti, zalaganje za prava siromašnih i marginaliziranih te rad u humanitarnim organizacijama. Laici su pozvani živjeti i svjedočiti vjeru na radnom mjestu, u školama, medijima, kulturnim institucijama, odnosno biti Isusovi svjedoci sa svima s kojima dolaze u kontakt.
5. Nacionalne i međunarodne organizacije: Jedan od glavnih ciljeva apostolata laika treba biti ostvarenje općeg dobra. Koncil ističe da laici koji su vješti u obnašanju službi, bilo u nacionalnim ili međunarodnim organizacijama, ne odbijaju te službe, jer tako mogu ostvariti opće dobro i širiti evanđelje.

Gledano s perspektive laika Drugi vatikanski koncil može se nazvati „laičkim egzodusom.” Nakon više od tisuću godina zapostavljene uloge status laika biva redefiniran. Izlaskom iz pasivnosti, gdje su bili samo primatelji vjerskih usluga, laici postaju aktivni sudionici u širenju evanđelja.

Nakon Drugog vatikanskog koncila mnogi crkveni dokumenti, kao i pape, govorit će o laicima, njihovom dostojanstvu i apostolatu. Papa Franjo više puta je isticao važnost laika u širenju evanđelja. Kroz svoje djelovanje, svjedočenje vjere i angažman u svakodnevnom životu, laici mogu biti most između Crkve i svijeta. Prema papi Franji laici nisu samo „pomoćnici” u Crkvi, nego su pozvani biti „aktivni protagonisti” u naviještanju evanđelja. Često je naglašavao važnost evangelizacije u svakodnevici – kroz jednostavne geste ljubavi, poštovanja i služenja. Papa Franjo pozivao je laike da se ne boje biti javni svjedoci svoje vjere. Možda su vjernici laici jedino evanđelje koje će druga osoba čuti.

Članak je nastao u okviru natječaja za Drugi broj Časopisa Hrvatske zajednice Pleter.

Izvor: Hrvatska zajednica Pleter

Objavljeno: 9. rujan 2025