Tema dijaloga između katoličke duhovnosti i transakcijske analize u psihologiji otvara intrigantno polje istraživanja. Iako ova dva područja polaze s različitih osnova – katolička duhovnost ukorijenjena u religijskom iskustvu i vjeri u Boga, a transakcijska analiza kao psihološka teorija osobnosti i komunikacije proizašla iz humanističke psihologije – dijele zajednički interes za cjelovitost, rast i slobodu čovjeka. Ovaj rad istražit će teorijske okvire oba sustava, njihove dodirne točke i razlike, s ciljem razumijevanja kako njihov susret može doprinijeti plodonosnom dijalogu između psihološke i duhovne dimenzije čovjeka.

Piše: Dražen Janko

Povijesni hod i temeljni postulati

Katolička teologija stoljećima se razvijala u dinamičnom odnosu s filozofijom, crkvenim učenjem i iskustvom vjere. Od ranih crkvenih otaca poput sv. Augustina, koji je duboko promišljao o ljudskoj naravi, grijehu i milosti, preko sv. Tome Akvinskoga u srednjem vijeku, koji je integrirao aristotelovsku filozofiju s kršćanskom teologijom, pa sve do suvremenog doba, katolička misao tražila je načine kako artikulirati vjeru u kontekstu vremena. Posebno značajan trenutak predstavlja Drugi vatikanski sabor (1962. – 1965.). Sazvan u svijetu koji je iskusio strahote rata, ali i brz znanstveni i društveni napredak, Sabor je označio povijesni pokušaj Crkve da se „otvori prozorima” suvremenom svijetu. Dokumenti poput Gaudium et Spes i Lumen Gentium izražavaju nov pristup čovjeku, ne više primarno kao grešniku kojemu je potrebno spasenje, već kao osobi s urođenim dostojanstvom, savješću i slobodom. Crkva je naglasila važnost dijaloga – s vjernicima, znanošću, drugim religijama i nevjernicima – stavljajući u fokus odnose i komunikaciju, čime se približila modernim humanističkim pravcima u psihologiji. Teolozi poput Karla Rahnera, Hansa Ursa von Balthasara i Thomasa Mertona aktivno su tražili načine povezivanja unutarnjeg duhovnog rasta s čovjekovim psihološkim iskustvom. Antropologija Katoličke crkve temelji se na ideji čovjeka kao tjelesno-duhovnog bića, stvorenog „na sliku Božju,” s razumom, slobodnom voljom i savješću, pozvanog na zajedništvo s Bogom.

U isto vrijeme kada je Crkva prolazila kroz svoju unutarnju obnovu i otvaranje, američki psihijatar Eric Berne (1910. – 1970.) razvijao je transakcijsku analizu (TA). Berne, izvorno psihoanalitičar, stvorio je pristupačniji i praktičniji terapijski pravac. Njegovo ključno djelo, „Transactional Analysis in Psychotherapy” (1961.), te kasnije popularna knjiga „Games People Play” (1964.), postavili su temelje TA. U središtu TA je koncept ego-stanja – unutarnjih sustava misli, osjećaja i ponašanja (Roditelj, Odrasli, Dijete) koji se aktiviraju u međuljudskim odnosima. TA polazi od pretpostavke da su svi ljudi „OK” i da imaju sposobnost razmišljati, osjećati i donositi vlastite odluke. Analizom transakcija (komunikacijskih razmjena) TA otkriva skrivene obrasce ponašanja, tzv. „životne skriptove” oblikovane u djetinjstvu, i pomaže čovjeku da ih promijeni. Cilj nije samo psihološko zdravlje, već i osobna autonomija, koja uključuje svjesnost, spontanost i sposobnost za bliskost. TA se danas koristi ne samo u psihoterapiji, već i u obrazovanju, savjetovanju i organizacijskom razvoju.

Susret teologije i psihologije: poveznice i komplementarnost

Iako naizgled udaljeni, Drugi vatikanski sabor i transakcijska analiza dijele duboko poštovanje prema osobi i usmjereni su na njezino oslobađanje i izgradnju. Oba pristupa prepoznaju čovjeka kao biće odnosa – s Bogom, drugima i samim sobom. Dok TA promatra čovjeka kroz prizmu komunikacije i unutarnjih stanja, Crkva u svojim dokumentima naglašava savjest, slobodu izbora i poziv na autentičan život u zajedništvu.

Moguće je identificirati niz značajnih poveznica:

1. Vrijednost osobe: Temeljna postavka TA „Svi ljudi su OK” rezonira s kršćanskim učenjem da je svaki čovjek stvoren na sliku Božju i vrijedan spasenja, bez obzira na grijehe. Obje perspektive promiču bezuvjetno prihvaćanje osobe, razlikujući ponašanje od identiteta.
2. Sposobnost odlučivanja i osobna odgovornost: TA smatra da svaka osoba ima sposobnost razmišljanja i donošenja odluka te snosi odgovornost za vlastiti život. Slično, kršćanstvo uči da je slobodna volja dar Božji i da je čovjek pozvan birati život, ljubav i istinu.
3. Mogućnost promjene i obraćenja: TA vjeruje da ljudi mogu promijeniti životne odluke i skripte iz djetinjstva. Kršćanstvo u središte stavlja obraćenje (metanoia) – duboku unutarnju promjenu srca. U oba pristupa promjena je moguća i poželjna, a temelj joj je svijest, sloboda i volja za rastom.
4. Autonomija i duhovna zrelost: Cilj TA je postizanje autonomije (svjesnost, spontanost, intimnost). U kršćanstvu se duhovna zrelost definira kao suobličenje Kristu, što podrazumijeva slobodu od grijeha i zrelost u ljubavi.
5. Intimnost i ljubav: U TA intimnost označava sposobnost za otvorene, iskrene i bliske odnose. Kršćanstvo ljubi kao temelj svega.
6. Otvorenost komunikacije i istina: TA promiče jasnu i iskrenu komunikaciju. Kršćanstvo uči da istina oslobađa i poziva na iskrenost.
7. Ugovor i Savez: Terapijski odnos u TA počiva na jasno definiranom ugovoru. U kršćanstvu je temeljni oblik odnosa s Bogom Savez – slobodno prihvaćen odnos ljubavi i povjerenja.

Ova dva pogleda, kada se integriraju, otvaraju prostor za cjelovito shvaćanje čovjeka kao bića koje misli, osjeća, voli, griješi, ali i raste i iscjeljuje se.

Kritička razmatranja i razlike

Unatoč brojnim poveznicama, važno je uočiti i ključne razlike koje proizlaze iz njihovih temeljnih polazišta:

1. Pogled na grijeh i pogrešku: Transakcijska analiza ne prepoznaje grijeh u teološkom smislu, već govori o nefunkcionalnom ili neprilagođenom ponašanju koje proizlazi iz ranih životnih odluka ili unutarnjih skripti. Naglasak je na prepoznavanju i promjeni tih obrazaca. Kršćanstvo, s druge strane, grijeh vidi kao prekid zajedništva s Bogom i moralni prijestup s duhovnim posljedicama. Iscjeljenje stoga nije samo psihološko, već uključuje oproštenje, pomirenje i otkupljenje kroz Krista.
2. Antropološke i eshatološke razlike: TA promatra čovjeka prvenstveno kao psihološko biće čiji je cilj izgradnja funkcionalnog i autonomnog pojedinca. Kršćanska teologija, međutim, čovjeka vidi kao biće stvoreno s vječnom svrhom – za zajedništvo s Bogom. Dok TA naglašava intrapsihičke dinamike, kršćanska antropologija uključuje odnos prema Stvoritelju i dimenziju spasenja. TA ne posjeduje eshatologiju u smislu konačnog cilja ljudskog postojanja, dok kršćanstvo čovjekov život vidi kao hodočašće prema vječnosti.

Ove razlike ne moraju biti prepreka, već mogu doprinijeti dubljem razumijevanju čovjekove psihološke i duhovne stvarnosti.

Prema cjelovitom čovjeku

Iako katolička teologija i transakcijska analiza proizlaze iz različitih svjetonazorskih i metodoloških okvira, njihov susret otkriva značajne dodirne točke koje mogu biti plodonosne za dublje razumijevanje čovjeka i njegovog rasta. Obje discipline polaze od uvjerenja da je čovjek biće slobode, odnosa i potencijala za promjenu. Teologija ističe čovjekovo dostojanstvo i poziv na svetost, dok transakcijska analiza nudi konkretne alate za razumijevanje unutarnjih psiholoških dinamika.

U pastoralnoj i duhovnoj praksi, TA se ne postavlja kao konkurencija teologiji, već kao vrijedan dijaloški partner. Integriranjem psihološke osjetljivosti i duhovne mudrosti može se doprinijeti stvaranju pristupa koji istodobno vodi računa o emocionalnom, relacijskom i duhovnom aspektu osobe. Razumijevanje transakcijskih „igara” ili ego-stanja može obogatiti pastoralni rad, dok teološka vizija štiti od redukcionizma i podsjeća da je svaki psihološki proces smješten unutar šireg konteksta duhovnog traženja i poziva na zajedništvo s Bogom.

U svijetu koji teži cjelovitosti, integrativan pristup koji ne zanemaruje ni duhovnu dubinu ni psihološku stvarnost postaje nužnost. Transakcijska analiza i katolička teologija, svaka na svoj način, pridonose tom cilju. Njihovo povezivanje može voditi prema zrelijem, slobodnijem i odgovornijem čovjeku – čovjeku koji ne živi iz naučenih obrazaca prošlosti, već iz svjesnog i autentičnog odnosa s Bogom, sobom i drugima.

Članak je nastao u okviru natječaja za Drugi broj Časopisa Hrvatske zajednice Pleter.

Izvor: Hrvatska zajednica Pleter

Objavljeno: 10. rujan 2025