Prenosimo dijelove iz osvrta zagrebačkog pomoćnog biskupa Ivana Šaška na predstavljanja prijevoda Biblije na govorni jezik, zadržavajući podnaslove dane u osvrtu objavljene na stranicama Hrvatske katoličke mreže

Zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško (Izvor: Zagrebačka nadbiskupija)

Jedini sadašnji prijevod Svetoga pisma (Biblije) na hrvatski jezik kojim se koristimo u katoličkoj liturgiji i u crkvenim pobožnostima prijevod u izdanju crkvene izdavačke kuće ‘Kršćanska sadašnjost’. Taj je prijevod mjerodavan prijevod i u crkvenim dokumentima, katehezi, vjeronauku te u svim drugim područjima pastoralne prisutnosti i djelovanja Crkve.

Tomu dodajem da svaki prijevod od vremena do vremena traži reviziju, usklađivanja, popravljanja, bilo na temelju eventualnih novih spoznaja, bilo na temelju istine da su živi jezici upravo to – živi.

Nova katolička Biblija?
Prošlih se tjedana moglo puno slušati i čitati o „novome prijevodu Biblije“, štoviše „o novoj katoličkoj Bibliji“, u izdanju ‘Hrvatskoga biblijskog društva’, odnosno u suizdanju s nakladnom kućom ‘Verbum’ iz Splita i s nakladnikom ‘Naša ognjišta’ iz Tomislavgrada.

Tako je nastajao val za valom čudnih tvrdnja koje bi u nekome mogle usidriti mišljenje da sad konačno možemo saznati što piše u Bibliji i da smo do sada bili prilično zakinuti u razumijevanju i nedvojbeno ‘izgubljeni u prijevodu’.

Zašto je prešućena jedna rečenica hrvatskih biskupa?
Ta rečenica dolazi od hrvatskih biskupa i mogu ju svi pročitati u objavljenome Priopćenju sa zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije od 6. lipnja 2024. u kojemu, između ostaloga, piše:

„Na zasjedanju su biskupi izrazili suglasnost da Hrvatsko biblijsko društvo kao svoje izdanje objavi studijski ekumenski prijevod Svetoga pisma na hrvatski govorni jezik na čijem su prijevodu radili katolički i bibličari drugih kršćanskih denominacija.“

Hrvatska biskupska konferencija jasno govori o četirima odrednicama toga prijevoda, o kojima se nije moglo ništa čuti u raznim prigodama i oblicima predstavljanja:

a) biskupi su dali suglasnost da Hrvatsko biblijsko društvo objavi prijevod „kao svoje izdanje“, pri čemu se ne spominje suizdavanje ni suizdavači, a posebno ne privatne nakladničke kuće;

b) suglasnost je dana za taj prijevod kao „studijski“ prijevod, bez ikakve naznake da bi on mogao biti mjerodavno korišten u: liturgiji, službenim crkvenim dokumentima, katehezi ili u pastoralu općenito;

c) taj je prijevod prepoznat kao plod prevoditelja raznih kršćanskih denominacija, te je kao takav do određene mjere ‘ekumenski‘, a ne naglašeno ‘katolički’, kako mu se običava tepati (opet bez jasnih razloga naglašavanja da je ‘katolički’), premda je sužena i odrednica ‘ekumenskoga’ jer u njemu nisu sudjelovali stručnjaci iz Istočnih Crkava;

d) u suglasnosti Biskupske konferencije izrijekom je napisano da se radi o prijevodu na „govorni hrvatski jezik“ i nema spomena o „standardnome“ jeziku.

Pokušaji zamjenjivanja prijevoda

Dakle, najviše za što se moglo dobiti suglasnost jest obilježje ‘studijskoga’ prijevoda koji može poslužiti u određenim stručnim raspravama, ali i za trajno propitivanje i nužno jezično njegovanje, praćenje i usklađivanje sadašnjega službenog prijevoda.

Čudni standardi jezika i prijevoda
Jasno treba reći da bez uporabe određenih jezičnih oblika prijevod postaje slabijim ili se udaljava od samoga značenja teksta koji se prevodi i tada je teško govoriti o prijevodu koji bi kao takav bio vjeran izvorniku.

Neizostavna ‘poietika’
Odstupajući od ritma, od zvučnosti, od melodije jezika dolazi se do slabljenja poietičnosti (poiesis), one ‘poetike’ koja i kakva stvarateljska i stvaralačka Božja riječ (davar) jest i što ostaje.

Što je točnije, razumljivije i ljepše?
U čemu je to nerazumljiviji i sadržajno siromašniji prijevod hvalospjeva anđela kako ga sada pjevamo: „Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovima“ (Lk 2, 14) i ‘novoga’ koji prema HBD-u kaže: „Slava Bogu na visinama, a na zemlji mir ljudima koji su mu dragi“?

Novim se čini završetak koji mijenja „njegove miljenike“ u „ljude koji su mu dragi“.

Je li tu uistinu razumljivije i ljepše?

To nisu nikakva poboljšanja ni obogaćenja, nego zbiljska jezična i teološka osiromašenja.

U više se navrata moglo čuti kako je prijevod KS-a uzvišen i da bi za to bili odgovorni ili ‘krivi’ književnici i liturgičari, kao da te ‘uzvišenosti’ u samome Svetom pismu nema. Pretpostavljam da su neki od navedenih primjera dovoljan temelj za opovrgnuće takvih tvrdnja.

Nekoliko neobičnosti koje traže odgovore

Neobično je da u izdanju toga prijevoda nema naznaka koji je prevoditelj prevodio koju biblijsku knjigu, odnosno koji dio Biblije.

Ovako izgleda kao da su svi radili na cijelome tekstu te su svi i odgovorni za cjelokupni prijevod, što ipak ne odgovara istini.

U tome leži pojačavanje neobičnosti da nije istaknuto tko je što i iz kojih izvornika prevodio, kako s hebrejskoga i aramejskoga, tako i s grčkoga, bez potrebe da se pritom pogleda kako je nešto prevedeno na druge jezike. Moram priznati da zvuči gotovo nevjerojatno da se nije gledalo i vrednovalo kako je nešto prevedeno na druge jezike.

Nekoliko poticaja koji traže poniznu istinoljubivost

Bilo koji prijevod Biblije pobuđuje daljnja pitanja i raspravu.

Posebno je vrijedna ona koja dolazi od stručnjaka, kako teologa, egzegeta, jezikoslovaca tako i stručnjaka koji se bave raznim vidicima života, prošlošću i sadašnjošću, jer je Biblija takva – sveobuhvatna.

Stoga je za očekivati odjeke toga studijskoga prijevoda na govorni jezik i očitovanje ne samo mišljenja o tome što se nekomu trenutno sviđa ili ne sviđa, nego i pokazatelja koji neko mišljenje utemeljuju.

‘Perfektizacija’ prijevoda
Za širu ocjenu prijevoda treba puno više uvida i raščlambe, ali ono što mi je bilo poznato iz razdoblja pripremanja, a osobito nakon što je objavljeno tiskano izdanje, u kojemu se na svakoj stranici susreću plodovi izabranoga pristupa prevođenju, upućuje svakako na to da se ne radi o poboljšavanju ili usavršavanju, perfekcioniranju službenoga prijevoda, nego se radi poglavito o perfektizaciji prijevoda, to jest o procesu zamjenjivanja perfektom glagola u drugim oblicima izricanja prošlih događaja.

Iznimno cijenim trud bibličara koji su sudjelovali u ovome prijevodu jer mi je donekle poznato što znači prihvatiti se tako zahtjevnoga i odgovornoga posla.

Siguran sam da im je predani rad na prevođenju omogućio dublje znanstveno poniranje u slojevitost biblijskoga teksta, ali i veću blizinu i sraštenost s Božjom riječju, pa se iskreno nadam da plodovi toga dragocjenoga rada neće ostati zatvoreni u ovakvo izdanje, unaprijed ograničeno nametnutim i upitnim ‘standardom’, koji ponegdje uvelike osiromašuje teološko, književno, jezično i kulturalno blago Svetoga pisma.

Zaključne riječi
Smatram da nam glavna vodilja ne bi trebala biti isticanje pojedinih spornih riječi, nego prihvaćenje najboljega pristupa i donošenje njegovih plodova.

Završavam povratkom na početak, naglašavajući da treba uzeti ozbiljno činjenicu da predstavljanje toga prijevoda nije usklađeno s onim što je Hrvatska biskupska konferencija zaključila i na temelju čega je donijela odluku o danoj suglasnosti.

U Zagrebu, 27. prosinca 2025.
na blagdan sv. Ivana, apostola i evanđelista

Osvrt zagrebačkog pomoćnog biskupa Ivana Šaška na predstavljanja prijevoda Biblije na govorni jezik, objavljen na stranicama Zagrebačke nadbiskupije, u cijelosti možete pročitati na poveznici.

Izvor: hkm.hr
Objavljeno: 30. 12. 2025.