Katolički školski centar „Don Bosco“ iz Žepča proslavio je 30. siječnja misnim slavljem i akademijom dan svog nebeskog zaštitnika i utemeljitelja salezijanske družbe sv. Ivana Bosca

Foto: KTA

Katolički školski centar „Don Bosco“ iz Žepča proslavio je 30. siječnja misnim slavljem i akademijom dan svog nebeskog zaštitnika i utemeljitelja salezijanske družbe sv. Ivana Bosca, izvijestila je KTA. Euharistijsko slavlje je predvodio don David Leskovar, studentski kapelan u Zagrebu i povjerenik Hrvatske salezijanske provincije za mlade, u koncelebraciji don Ivana Širića, ravnatelja Centra, mons. Ivice Božinovića, predsjednika Pedagoškog vijeća katoličkih „Škola za Europu“, preč. Predraga Stojčevića, žepačkog župnika i dekana i još 11 svećenika te uz sudjelovanje brojnih učenika, djelatnika, gostiju i prijatelja Centra. Prije početka misnog slavlja u župnoj crkvi sv. Ante Padovanskog sve okupljene je pozdravio žepački župnik i dekan preč. Predrag Stojčević.

U samom uvodu misnog slavlja don David je kazao da za salezijance spomendan utemeljitelja njihove družbe „nije samo uspomena na jednog sveca iz prošlosti. Danas slavimo čovjeka kroz kojega je Gospodin dotaknuo tisuće mladih. I slavimo jednu karizmu koja i danas živi – ovdje, među nama“.

Sveci su „živo Evanđelje“

Na početku propovijedi don David je istaknuo: „Kad pogledamo povijest, kad god je Crkva bila u krizi, Duh Sveti ne paničari. Ne bježi, već radi nešto čudesno: podiže ljude s karizmom – žene i muškarce koji u točno određenom trenutku odgovaraju na potrebe vremena.“ Potom je to potkrijepio podsjećajući na primjere svetih Atanazija, Ambrozija, Augustina, Benedikta, Franje, Dominika.

„A onda dolazi 19. stoljeće: industrijska revolucija, mase mladih napuštaju obitelji i završavaju na ulicama – bez škole, bez doma, bez budućnosti. I u tom ključnom povijesnom trenutku Duh Sveti podiže sv. Ivana Bosca, svećenika koji je shvatio da se Crkva mora sagnuti do mladih, voljeti ih, odgajati i voditi prema Kristu. Iz njegovoga srca nastaju salezijanci, družba koja i danas, nastavlja isto poslanje“, kazao je zagrebački studentski kapelan.

Don David je istaknuo da „sveci ne idu u zastaru“ te da su i danas naši suvremenici. „Pogledajte koliko nas je danas ovdje: to je znak da svetost ima snagu privući. Zašto? Jer Evanđelje se najbolje razumije kad ga vidiš utjelovljenog u nečijem životu. Može ti netko lijepo objasniti Božju riječ, i to može biti zanimljivo... ali to još ne mora promijeniti tvoj život. No kad vidiš Evanđelje u čovjeku – u njegovoj ljubavi, u načinu kako gleda druge – tada shvatiš: 'Ovo nije samo lijepo. Ovo je moguće. I ja mogu živjeti drugačije'. Zato su sveci 'živo Evanđelje'. I možda najveća usluga koju im možemo učiniti to da ih prestanemo gledati kao kipove i ukrase na oltaru, i da ih ponovno promatramo kao ljude koji su živjeli, koji su se borili, koji su unatoč padovima i krizama života ustajali, koji su voljeli...”

Mladima je poručio da su oni generacija koja ima dobre „antene“ za prepoznati kad netko glumi, a sveci privlače jer su stvarni i iskreni. „Don Bosco je don Bosco upravo zato što je bio sav Isusov. Toliko Kristov da je Krist kroz njega mogao dotaknuti živote mladih,“ kazao je don David. Potom se osvrnuo da don Boscov život koji nije bio lagan i koji je bio obilježen brojnim križevima od ranog djetinjstva do njegova svećeništva kada počinje okupljati mlade na ulicama Torina. „Sve što je radio bilo je s ciljem da ti mladi susretnu Krista. I rekao im je ono što nitko nije govorio tako jasno: 'I ti možeš biti svet.'”

Potom je podsjetio okupljene da su salezijanci u Žepče došli 1995. godine dok je rat u BiH još uvijek trajao. „To nije bio idealan početak, kao ni don Boscov: bez vlastitog prostora, bez garancija, s puno nerazumijevanja i borbe. Salezijanci ovdje nisu došli 'otvoriti još jednu instituciju, još jednu školu'. Došli su jer je netko rekao: mladi vas trebaju. I to je bilo dovoljno.“

Zagrebački studentski kapelan je zaključio svoju propovijed riječima: „Najveća usluga don Boscu je naša odluka: Želim biti svet. Želim nešto u mom životu promijeniti. Želim da se u mom životu vidi Krist. I ako danas, barem jedna osoba izađe s tom željom – don Bosco je opet napravio ono što je uvijek radio: mladom čovjeku vratio je nadu, a Crkvi dao budućnost.“

„Što god vam rekne, učinite!“

Na početku akademije, koja je održana u KŠC "Don Bosco", pozdravnu riječ je uputio don Ivan Širić, ravnatelj Centra. Između ostalog podsjetio je na Marijine riječi iz Kane Galilejske „Što god vam rekne, učinite!“

„1995. godine salezijanci su došli ovamo i učinili ono što im je rečeno. Ne po ljudskoj logici. Ne po sigurnim proračunima. Ne uz garancije. Ratno i poratno vrijeme. Malo ljudi. Malo sredstava. Puno straha. I mnogi su govorili: nije vrijeme, nema smisla, tko će to puniti? Ali su učinili ono što su prepoznali kao Božji poziv. I danas smo svi mi plod te odluke.

I onda ponovno – 2019. godina. Opet protiv svake ljudske logike. 'Graditi učenički dom?' 'Za koga?' 'Tko će tu doći?' 'Jeste li normalni?' Bilo je podsmijeha. Bilo je ružnih komentara. Bilo je savjeta da se odustane i da se 'bude realan'. Ali opet se slušalo ne ono što je izgledalo pametno, nego ono što se prepoznalo kao Isusov glas: Izgradite dom. Napravite mjesto za mlade. Napunite posude vodom do vrha, a ostalo prepustite meni. I danas – ne treba puno objašnjavati.

Učenički dom je pun. Do vrha. Posude su pune, u kući je glasno, čuje se mladenački osmjeh i pjesma! Očito se u Žepču dogodilo isto ono znamenje koje vidješe sluge u Kani Galilejskoj. Sluge vidješe i povjerovaše!... Marija i danas govori isto. Tiho, bez pritiska, ali jasno: 'Što god vam rekne,učinite!' Neka ova don Boscova kuća bude ispunjena poslužiteljima koji vjeruju, koji na Isusovu riječ pune posude do kraja,“ kazao je u svom obraćanju ravnatelj žepačkog Centra.

Povelja „Erich von Brandis“ prof. Mariji Antunović

U program akademije sve prisutne je uveo zbor KŠC-a „Don Bosco“. Potom je prikazan video-spomenar o protekloj godini i najznačajnijim događajima u Centru. Središnji dio akademije je bila predstava „Noć u KŠC-u“, koju je napisala učenica Petra Jurić. U programu su još nastupili VIS „Moguna“ i „Školski band“.

Tijekom akademije prigodni darovi su uručeni djelatnicama koje ove godine odlaze u mirovinu: Luci Lovrić, Dubravki Jukić i Katarini Sović. Prigodna zahvalnica je uručena i s. Mirjam Ramljak, milosrdnici, koja je do svog odlaska iz Žepča punih 25 godina radila u Centru. Zahvalnice su uručene i djelatnicima koji već dvadeset godina rade u Centru: Dariji Klarić, Ivani Spajić i Saši Grozdiću. Povelja „Erich von Brandis“, najveće priznaje Sustava katoličkih škola za Europu, ove godine je dodijeljena Mariji Antunović, prof. matematike u Tehničko-obrtničkoj školi već 24 godine.

Akademiju je zaključila klapa Morbin s Brača s izvedbom dvije klapske pjesme. Kroz program, koji je režirala prof. Anita Pranjić, posjetitelje su vodili učenici Centra Mariela Zovko i Rafael Slišković

Druženje je nastavljeno uz prigodni domjenak. I za ovogodišnju proslavu organizirano je u kapeli Centra trodnevno, cjelodnevno, klanjanje pred Presvetim. Podsjetimo, salezijanci Hrvatske salezijanske provincije su u Žepče, jedinu njihovu prisutnost u BiH, stigli 1995. godine, a rad Centra je započeo 1999. godine.

Izvor: KTA
Objavljeno: 31. 01. 2026.