Na Međunarodni dan života, 1. veljače 2026., samostanska zajednica Družbe Kćeri Božje ljubavi u Granešini svečano je proslavila 100. rođendan s. M. Magdalene Mikašek, najstarije članice te zajednice i Provincije Božje providnosti

Foto: Provincija Božje Providnosti Družbe KBLJ

Na Međunarodni dan života, koji je ove godine obilježen u nedjelju 1. veljače 2026., samostanska zajednica Družbe Kćeri Božje ljubavi u Granešini svečano je proslavila 100. rođendan s. M. Magdalene Mikašek, najstarije članice te zajednice i Provincije Božje providnosti. Proslavi je nazočila s. Nevenka Jurak, provincijalna glavarica, s. Marija Medved, provincijalna ekonoma, s. M. Ljilja Martić, predstojnica novoveške zajednice, s. M. Sniježna Stjpandić iz katedralne zajednice i vlč. Josip Balog, domaći župnik, objavljeno je na stranici Provincije.

Na početku svečanoga ručka s. M. Magdaleni izrečene su rođendanske čestitke. S. Bernarda Horvat, provincijalna savjetnica, pročitala je čestitku vrhovne glavarice s. Ivane Margarin koju je, zajedno sa članicama zajednice u Grottaferrati i uime cijele Družbe, uputila slavljenici. Vrhovna glavarica zahvalila je s. M. Magdaleni za svjedočanstvo ustrajnosti i vjernosti te poželjela: „Neka Vaših sto ljeta bude blagoslov za sve nas, a Vas neka Gospodin, po zagovoru Blažene Djevice Marije i svetoga Josipa, obdari mirom, radošću i snagom te Vas ispuni svjetlom koje ste tolikima darivali.“

Provincijalna glavarica s. Nevenka prigodnim je riječima, u svoje osobno ime i uime članica Provincijalnog vijeća, čestitala s. Magdaleni 100. rođendan rekavši: „S Vama zahvaljujemo dobrome Bogu za dar Vašega života, za svaki dan u kojem ste prepoznali odsjaj čudesnih djela Božje ljubavi kojima je vodio Vaš život i živote onih kojima ste svjedočili Njegovu milosrdnu blizinu. Hvala Vam za Vaše življenje i djelovanje za Boga, za siromahe i za našu Družbu; hvala Vam što nastavljate doprinositi za širenje Božjega kraljevstva u srcima mnogih.“

Čestitku s. M. Magdaleni uime sestara granešinske zajednice uputila je predstojnica s. Danijela Koprek poželjevši da joj Gospodin i dalje blagoslivlja i ispunja svojom radošću.

Tijekom proslave slavljenica je zajedno sa sestrama radosno pjevala njoj omiljene Gospine pjesme i izrazila zahvalnost svima koji su joj uputili čestitke.

Uoči ovoga nesvakidašnjeg slavlja s. M. Magdalena razgovarala je o svome životu i redovničkom pozivu s novinarima iz Glasa Koncila te Hrvatskog katoličkog radija i Laudato televizije. Tijekom tih razgovora izjavila je da nikada u životu nije požalila što je izabrala redovnički život kao i da je posebno zahvalna jer nikada nije iznevjerila svoga Zaručnika. Istaknula je važnost molitve u svakodnevnom životu jer je ona najbolji lijek za sve: „Ako se ne moli, nema ništa. I danas ne prestajem moliti; krunica je moj alat. Molim za sve, za one koji vjeruju u Boga, ali i za one koji ne vjeruju. Posebno molim kada naše sestre idu nekamo na put, za sretan povratak. Rado molim za duše u čistilištu.“

Stoljeće života s. M. Magdalene

Ana Mikašek rođena je 2. veljače 1926. u mjestu Londžica kod Našica. Krštena je u župi sv. Antuna Padovanskog u Našicama.

Njezini roditelji Tomo (radnik) i majka Kata (domaćica) imali su sedmero djece: pet sinova i dvije kćeri. Završila je pučku školu, od majke je naučila kuhati, šivati, raditi na poljoprivredi i vrtu.

Kao zrela djevojka, u 27. godini života, nakon što je u molitvi devetnice Blaženoj Djevici Mariji, koju je od djetinjstva štovala, Ana zadobila jasnoću o svome životnom putu, odlučila je svoj život darovati Bogu i Crkvi stupanjem u samostan Družbe Kćeri Božje ljubavi. Tako je započela put prikazivanja Gospodinu svojih molitava i djelovanja, za rast i širenje njegova Kraljevstva ljubavi. Budući da je rođena na blagdan Gospodinova prikazanja u Hramu (na Svijećnicu), povjerila je svoj redovnički život posebnom zagovoru Blažene Djevice Marije, da je Ona vodi putem njezina redovničkoga prikazanja.

Ana je stupila u samostan na blagdan Imena Marijina, 12. rujna 1952., te je vrijeme kandidature provela na Plehanu kod Dervente (Bosna i Hercegovina), gdje joj je bila povjerena dužnost u kuhinji tamošnjega Doma za stare i nemoćne osobe, u kojem su djelovale Kćeri Božje ljubavi.

Tijekom toga vremena pripremala se za sljedeći korak u redovničkom životu: za stupanje u novicijat, koji je započela u samostanu Majke Divne u Splitu s još tri novakinje na blagdan sv. Augustina, 28. kolovoza 1953. Tada je dobila i novo, redovničko ime: s. M. Magdalena. Vrijeme novicijata bilo je posvećeno upoznavanju duhovnosti i karizme utemeljiteljice Družbe Majke Franziske Lechner i načina redovničkoga života po zavjetima čistoće, siromaštva i poslušnosti, kao i usvajanju vještine izrade misnoga ruha u tamošnjoj samostanskoj šivaonici. Još kao novakinja bila je poslana u župu Glogovnica kod Križevaca, gdje je s jednom starijom sestrom obavljala poslove u župnom domaćinstvu i gospodarstvu.

Prve zavjete položila je na blagdan Imena Marijina, 12. rujna 1955., u Splitu te je godinu dana ostala djelovati u tamošnjem Samostanu Majke Divne, a potom je svoje redovničko posvećenje živjela vršeći različite dužnosti u samostanima Družbe i na župama. Od 1956. do 1958. vodila je župno domaćinstvo u Petrinji, potom godinu dana u Brezovici. U Samostanu Majke milosrđa u Supetru radila je u pletionici, a od 1960. do 1968. ponovno je živjela i djelovala u Petrinji.

Na svetkovinu Velike Gospe 15. kolovoza 1961. polaganjem doživotnih zavjeta potpuno se prikazala Gospodinu, obećavši mu da će sve svoje snage upotrijebiti da Njegovu ljubav čini vidljivom u svijetu.

Poglavarice su s. M. Magdaleni 1968. povjerile vođenje zajednice u samostanu Presvetog Srca Isusova u Koprivnici, gdje je kao predstojnica zajednice svojim primjerom poticala sestre da radosno i s ljubavlju služe potrebitima. Kada su joj se obratile za pomoć majke koje nisu imale kome ostaviti djecu kada su odlazile na posao, nije se ustručavala, iako u tadašnjim skučenim prostorima, prihvatiti brigu za djecu, čiji je broj ubrzo rastao. Tako je svojom ljubavlju i požrtvovnošću omogućila nastavak prvotne djelatnosti sestara – Dječjeg vrtića - koji i danas djeluje pri koprivničkom samostanu.

Slijedio je ponovni premještaju u šivaonicu samostana Majke Divne u Splitu, a od 1977. do 1985. s. M. Magdalena djelovala je na župi Dragalić, odakle je premještena u Petrinju. U jesen 1991. petrinjska zajednica bila je primorana napustiti svoj samostan, zajedno s mnoštvom izbjeglica koji su ostavljali svoje domove zbog granatiranja i napada JNA i srpskih paravojnih postrojbi na grad.

Nakon godine dana boravka u samostanu Gospe Lurdske u Zagrebu, s. M. Magdalena je u jesen 1992. premještena u samostan sv. Jelene Križarice u Kastav, gdje je marljivo obavljala kućanske poslove te sudjelovala u životu tamošnje župe. Nakon 16 godina (u jesen 2008.) premještena je u samostan Anđela čuvara u Križevcima te joj je povjeren apostolat molitve i žrtve na mnoge nakane Crkve i svijeta. U studenom 2015. premještena je u samostan sv. Josipa u Granešinu, gdje do danas nastavlja moliti za sestre koje su aktivne u apostolatu i s velikim interesom prati njihov rad, zanima se za događanja u Crkvi i svijetu, u Družbi i Provinciji te rado moli za sve te nakane, želeći tako doprinijeti da se Božja slava i ljubav nastani u srcima onih koji ga još ne poznaju ili su se od njega udaljili.

Izvor: kblj.hr
Objavljeno: 02. 02. 2026.