Mons. Petar Rajič, apostolski nuncij u Italiji i San Marinu, predvodio je koncelebrirano misno slavlje na svetkovinu svetog Josipa 19. ožujka u Nacionalnom svetištu i papinskoj manjoj bazilici svetog Josipa u Karlovcu
Foto: Josip Vuković/IKA
Mons. Petar Rajič, apostolski nuncij u Italiji i San Marinu, predvodio je koncelebrirano misno slavlje na svetkovinu svetog Josipa 19. ožujka u Nacionalnom svetištu i papinskoj manjoj bazilici svetog Josipa u Karlovcu, objavilo je Nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu, prenosi IKA.
Pjevanje su animirali članovi župnog zbora „Sveti Josip“, vođeni s. Blandinom Rakarić, uz orguljsku pratnju mo. Krešimira Klarića, glavnog orguljaša Nacionalnog svetišta i bazilike. Ljepoti liturgije doprinijeli su zagrebački sjemeništarci, vođeni duhovnikom vlč. Matkom Filipovićem i župnim vikarom svetišta i bazilike vlč. Ivanom Ivičekom.
U prigodnoj homiliji nadbiskup Rajič, između ostaloga, je rekao: „Hrvatski katolici, koji već četrnaest stoljeća vjerno ispovijedaju svoju vjeru u Boga, pripadaju hodočasničkom narodu koji, iako malobrojan u domovini i raspršen po svijetu, čuva temeljni poklad katoličke vjere i lijepi običaj hodočašćenja u različita svetišta tijekom godine. I mi Hrvati katolici diljem domovine i u inozemstvu redovito, nedjeljom i blagdanima, posjećujemo naše župne crkve i misije te rado pohađamo naša svetišta, što i danas činimo ovdje, u ovom jedinstvenom nacionalnom hramu posvećenom svetom Josipu, koji je Sveti Otac papa Lav XIV. nedavno uzdigao na čast papinske manje bazilike, na radost katoličkog puka.“
Cijela Crkva slavi danas svoga nebeskog pokrovitelja, slavi čovjeka koji u Svetom pismu nije izgovorio niti jednu jedinu riječ. Ipak, njegov je život bila najveća propovijed.
Josipova šutljivost i vjernost zadivljujuće su. On ne govori, ali njegovi postupci viču! Šutio je pred nepravednim Herodom, šutio je u Nazaretu dok je radio, šutio je i onda kada je izgubio malog Isusa u Jeruzalemu. U današnjem vremenu društvenih mreža i beskrajnog govora, Josipova šutnja uči nas koliko je važno slušati Boga te imati osjećaj za drugoga. Šutnja nije slabost – ona je prostor za molitvu i djelovanje. Onaj koji šuti pred Bogom u molitvi, koji se ne nameće Gospodinu svojim planovima i voljom, makar bile plemenite, koji traži i osluškuje Božju volju za sebe – taj je otvoren poticajima Duha Svetoga. Na kraju je spreman, u konkretnim životnim izborima i djelovanju, vršiti volju Božju.
Josip se u svojoj nevolji i nedoumici pokazao kao pravedan čovjek, kao čovjek vjeran Božjem zakonu, ali i kao čovjek pun suosjećanja prema Mariji. Nije je osuđivao, štitio ju je. Koliko se puta i mi suočavamo s različitim životnim situacijama koje su izvan naše kontrole i mogućnosti, u kojima ne znamo što bismo učinili. Sveti Josip nas uči da ostanemo uvijek Bogu odani i pravedni, da u molitvi i razmišljanju iznosimo sve svoje brige Gospodinu, jer On se brine za nas. S Bogom se ne trebamo ničega bojati, niti najtežih okolnosti, onih u kojima nam se može pričinjavati da nema izlaza, da je sve postalo nemoguće… Upravo tada smo pozvani vjerovati u Boga i nadati se njemu, kojemu ništa nije nemoguće. On će nam dati pravi odgovor u pravi čas, po kojem onda možemo postupati i tako biti pribrojeni Božjim pravednicima.
Slaveći ovu važnu svetkovinu, možemo se zapitati: gdje se nalazimo danas na našem hodočasničkom putovanju kao Crkva, to jest narod Božji? Želimo li i dalje svjedočiti svoju katoličku vjeru, živjeti kao vjerodostojni i dosljedni vjernici koji štuju Boga i vrše njegove svete zapovijedi, koji gaje ljubav i kršćanske krijeposti na takav način da potiču mlade naraštaje na ženidbu, osnivanje katoličkih obitelji, rađanje djece ili na duhovni poziv i posvećeni život, kao svećenici ili časne sestre? Što će biti od našeg naroda ako ne budemo imali više mladih obitelji s djecom i ako ostanemo bez svećenika i sestara? Hoće li se vjera sačuvati ako ne tražimo najprije Kraljevstvo Božje i pravednost njegovu te se omlitavimo i ohladimo u udobnosti i nemaru?
Gospodin Bog nas ne zove na udobnost, nego na svetost života, a svetost se postiže odricanjem od samovolje, prihvaćanjem vlastitoga životnog križa i nasljedovanjem primjera njegova Sina Isusa Krista kao pravoga i istinskoga puta života. On se rodio da bi nas oslobodio od grijeha i svakoga zla i doveo nas u vječni raj. Raj, koji već uživa sveti Josip, koji nas zagovara kod Isusa, Sina Božjega, da bismo i mi jednoga dana mogli biti dostojni raja i vječnoga života.
Danas, na njegovu svetkovinu, želimo svim srcem i dušom obnoviti našu vjernost Bogu te po njegovu zagovoru moliti da svi vjernici, kao i sav hrvatski narod, i dalje žive kao Bogu odani narod, u pravoj slobodi za koju nas je Krist oslobodio, u pravdi i miru sa svim susjednim narodima i ljudima dobre volje. Dao Bog da dobro sjeme vjere, posijano na tlu lijepe naše domovine, proklija, raste i donosi plodove novih vjernika katolika koji će ostati vjerni do smrti kako bi primili vijenac vječnoga života koji Bog obećava svima koji ostaju njemu vjerni do kraja života, poput svetog Josipa, prečistog zaručnika Blažene Djevice Marije“, rekao je, između ostaloga, nuncij Petar Rajič u propovijedi.
Pri kraju misnog slavlja, kao znak zahvalnosti, pred velebnim mozaikom nunciju mons. Petru Rajiču članovi zajednice mladih ZAMAK predali su grafiku Josipa Botterija Dinija, koja prikazuje hrvatsku crkvu svetog Jeronima u Rimu.
Izvor: IKA
Objavljeno: 20. 03. 2026.
