U prigodnoj propovijedi pod misom u samostanskoj crkvi Duha Svetoga vojni ordinarij u BiH govorio je o svetkovini Uskrsa kao temelju kršćanske vjere bez kojeg bi svako okupljanje i nada bili uzaludni

Izvor: Nedjelja

Svečano misno slavlje na Uskrs 5. travnja u samostanskoj crkvi Duha Svetoga u Fojnici predvodio je vojni ordinarij u BiH mons. Miro Relota, izvijestila je Nedjelja.

U koncelebraciji su bili gvardijan i župnik fra Mario Katušić i kustos fojničkog muzeja fra Janko Ljubos.

U prigodnoj propovijedi mons. Relota govorio je o svetkovini Uskrsa kao temelju kršćanske vjere bez kojeg bi svako okupljanje i nada bili uzaludni.

Novi život

Tumačeći evanđeoski izvještaj o praznom grobu, podsjetio je na žene koje su u tišini jutra, još obavijene tamom, došle pomazati Isusovo tijelo ne očekujući ništa osim tišine smrti.

„Taj prizor praznog groba nije samo povijesni događaj. To je događaj koji i danas progovara svakome od nas. Jer i mi često dolazimo pred 'grobove' u vlastitim životima – grobove razočaranja, gubitaka, neuspjeha, bolesti, slomljenih odnosa. Dolazimo s mislima da je nešto završeno, da je nešto nepovratno izgubljeno. Ali Uskrs nam govori: Bog uvijek ima posljednju riječ. I ta riječ nije smrt – nego život“, kazao je uz naglasak kako je za prepoznavanje znakova Božje prisutnosti potrebno srce otvoreno vjeri.

U nastavku je istaknuo kako Uskrs nije samo činjenica koju treba prihvatiti razumom, već otajstvo koje treba živjeti u svakodnevnim brigama. „Prije svega, Uskrs nas poziva na vjeru koja nadilazi strah. Učenici su bili zatvoreni, uplašeni, nesigurni. Ali susret s uskrslim Kristom mijenja sve. Strah se pretvara u hrabrost, tuga u radost, zatvorenost u navještaj.

I mi danas živimo u svijetu punom strahova – straha za budućnost, za posao, za obitelj, za zdravlje. No Uskrs nas poziva da ne dopustimo da strah ima zadnju riječ. Krist je pobijedio smrt – što je onda ostalo čega se trebamo bojati? Drugo, Uskrs nas poziva na nadu. Ne neku površnu, prolaznu nadu, nego duboku, ukorijenjenu u Bogu. Nadu koja kaže: i kad sve izgleda izgubljeno, Bog djeluje. I kad ne vidimo put, On ga već priprema.

Koliko je puta u našim životima bilo trenutaka kada smo mislili da nema izlaza? I koliko puta nas je Bog iznenadio? Uskrs nas podsjeća da nikada ne zatvorimo vrata nadi.

Treće, Uskrs nas poziva na ljubav koja se daruje. Krist nije uskrsnuo samo radi sebe. Njegovo uskrsnuće je dar nama. On nam otvara put u novi život, u zajedništvo s Bogom“, posvijestio je biskup Miro.

Preobražavanje križa

Govoreći o životima koji nose teške terete i proživljavaju vlastite „Velike petke“, mons. Relota je kazao kako uskrsnuće ne nudi bijeg od patnje, već njezinu potpunu preobrazbu. „Uskrs ne briše križ – ali ga preobražava. Krist nije uskrsnuo mimo križa, nego kroz križ. I zato nijedna naša patnja, nijedna suza, nijedna žrtva nije uzaludna ako je sjedinjena s Njim. U svjetlu Uskrsa, čak i ono što izgleda kao kraj može postati novi početak“, naglasio je ukazujući na važnost osobnog susreta s Uskrslim, koji nadilazi puki znak praznoga groba. Taj se susret, prema njegovim riječima, događa u Božjoj riječi, sakramentima te u svakom čovjeku koji je potreban ljubavi, no za njegovo prepoznavanje potrebno je srce koje nije zatvoreno u sumnju i ravnodušnost, nego otvoreno milosti.

Zaključno je pozvao fojničke vjernike da budu prepoznatljiv znak Uskrsa u svoj kraju. „Pozvani smo biti mjesto gdje se živi vjera, gdje se njeguje nada i širi ljubav. To nije uvijek lako, ali nije ni nemoguće jer ne činimo to sami – Uskrsli Krist ide s nama“, poručio je biskup Miro čestitajući zajednici Uskrs.

Misno slavlje animirao je župni zbor.

Nakon sv. mise, upriličen je zajednički ručak u župnim prostorijama

Izvor: Nedjelja.ba
Objavljeno: 06. 04. 2026.