Biskupijsko svetište i župu sv. Male Terezije u banjolučkom naselju Presnače 20. i 21. svibnja 2026., nakon 25 godina, ponovno su pohodile relikvije sv. Male Terezije, ali ovoga puta u pratnji relikvija njezinih svetih roditelja

Izvor: Banjolučka biskupija

Biskupijsko svetište i župu sv. Male Terezije u banjolučkom naselju Presnače 20. i 21. svibnja 2026., nakon 25 godina, ponovno su pohodile relikvije sv. Male Terezije, ali ovoga puta u pratnji relikvija njezinih svetih roditelja, objavljeno je na stranici Banjolučke biskupije.

Relikvije su u Presnače stigle iz župe Bistrica kod Uskoplja, a nakon dvodnevnog čašćenja ispraćene su prema Subotičkoj biskupiji, odnosno u Sombor.

Svečani doček upriličen je u srijedu u poslijepodnevnim satima. Nakon ulaska relikvija u svetište uslijedio je recital o životu sv. Male Terezije i njezinih roditelja s posebnom poveznicom na župu Presnače te molitva za duhovna zvanja. Program je nastavljen molitvenim bdjenjem, euharistijskim klanjanjem, molitvom krunice i osobnom molitvom.

Drugoga dana pohoda, od ranih jutarnjih sati, vjernici su imali priliku za osobnu molitvu, dok su svećenici Banjolučkog, Bihaćkog, Bosanskogradiškog i Prnjavorskog dekanata održali svoju redovitu rekolekciju. Biskup banjolučki mons. Željko Majić govorio im je o životu sv. Male Terezije i njezinih roditelja.

Uslijedilo je svečano misno slavlje koje je predvodio biskup Željko u zajedništvu s umirovljenim biskupom banjolučkim mons. Franjom Komaricom i uz koncelebraciju dvadesetak svećenika spomenutih dekanata.

„U ovom događaju prepoznajemo pohod neba našoj napaćenoj i krvlju natopljenoj zemlji, našoj župi Presnače i našoj Banjolučkoj biskupiji“, istaknuo je biskup Majić u svojoj propovijedi.

Naglasio je kako relikvije nisu amajlije za sreću, već svjedočanstvo da su sveci živi u Bogu. Pozvao je vjernike da kroz dodir relikvija prinesu Gospodinu svoje rane, strahove, obitelji, ali i ranjenu Crkvu i narod.

U propovijedi se osvrnuo i na Terezijin „mali put“, put duhovnog djetinjstva i ljubavi u malim stvarima, povukavši paralelu sa sunarodnjacima: časnim slugom Božjim Petrom Barbarićem i bl. Ivanom Merzom, koji su također svjedočili da se svetost postiže vjernim vršenjem svakodnevnih dužnosti.

Poseban naglasak stavio je na svete roditelje, Ljudevita i Zeliju, kao uzor suvremenim obiteljima. Iako su se suočavali s bolestima i neizvjesnostima, Boga su stavili u središte doma, a svih njihovih pet kćeri, koje su preživjele, izabrale su posvećeni život, uključujući i Službenicu Božju Leoniju za koju se vodi postupak za proglašenje blaženom. „Njihov dom bio je mjesto molitve, vjere, nade i ljubavi. I upravo zato iz takve je obitelji izrasla svetica, a oni postali snažan primjer i nadahnuće obiteljima“, naglasio je biskup.

Apelirajući na potrebu za otvaranjem životu i rađanjem djece biskup je pozvao na „mali put“ obnove: „Dok danas s nemalom dozom zabrinutosti gledamo budućnost naše mjesne Crkve, pred nama se otvara put – kako bi rekla sveta Terezija od Djeteta Isusa – 'mali put' obnove naše Biskupije i našega naroda. To je put vjere, nade i ljubavi; put poštenja, dobrote, otvorenosti životu i spremnosti na žrtvu.“

Na završetku mise biskup Majić je istaknuo pozitivne pomake, izrazivši optimizam i nadu za budućnost Banjolučke biskupije riječima: „Prije 25 godina, kada su relikvije sv. Male Terezije prvi put pohodile ovu župu, na ovom mjestu nije bilo crkve, a danas na tom mjestu ponosno stoji izgrađena crkva i svetište“.

Ispraćajući relikvije, biskup je u ime svih vjernika predao projekt duhovne obnove da ova mjesna Crkva ponovno oživi novim životima, krštenjima i duhovnim zvanjima te da na ovim prostorima trajno vlada mir, ljubav, radost, s molitvom da se rat više nikada ne ponovi.

Misno slavlje i dvodnevni pohod zaključeni su biskupovom molitvom: „Sveta Mala Terezijo, ponizno te molim reci dragom Isusu da te ova Crkva jako voli“, nakon čega su relikvije ispraćene prema Somboru.

Izvor: biskupija-banjaluka.org
Objavljeno: 23. 05. 2026.