Na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove - Tijelovo, u četvrtak 4. lipnja, u sarajevskoj katedrali Srca Isusova svečano euharistijsko slavlje predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski mons. Tomo Vukšić 

Foto: KTA

Na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove - Tijelovo, u četvrtak 4. lipnja 2026., u sarajevskoj katedrali Srca Isusova, u kojoj je na jednom od vitraja u svetištu prikazano Isusovo ukazanje Julijani iz Lutticha u vezi sa štovanjem Presvetog Oltarskog sakramenta, svečano euharistijsko slavlje predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski mons. Tomo Vukšić. Koncelebriralo je trinaest svećenika, među kojima tajnik Apostolske nuncijature u Bosni i Hercegovini mons. Javier Camañes-Forés i sudski vikar Vrhbosanske nadbiskupije fra Šimo Ivelj, izvijestila je KTA. Na misnom slavlju sudjelovale su redovnice raznih družbi, bogoslovi i vjernici.

Kod oltara su asistirali bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa pod ravnanjem rektora VBS-a preč. Ivana Rake, a liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Vukšić je kazao da svetkovina Tijelova sažima ono najvažnije u Crkvi kao zajednici koja se okuplja oko Krista Gospodina. „Euharistija je svaki put Kristov ponovni dolazak, njegovo ponovno utjelovljenje na sakramentalan način. A danas ovom svetkovinom želimo ponajprije zahvaliti zajedno s cijelom crkvom Gospodinu Bogu za taj blagoslov i za njegovu trajnu prisutnost, moliti ga da nas učini dostojnima kako bismo ne samo danas proslavili ovu svetkovinu, nego svaki put stajali na dostojan način u njegovoj blizini“, kazao je nadbiskup Tomo.

U prigodnoj propovijedi vrhbosanski nadbiskup kazao je kako Crkva na svetkovinu Presvetoga Tijela i Krvi Kristove ispovijeda vjeru u trajnu Kristovu prisutnost među vjernicima pod prilikama kruha i vina. „Ta Isusova prisutnost svaki put iznova se događa kad Crkva slavi Euharistiju i kad vjernici pristupaju pričesti kao svojoj duhovnoj hrani i popudbini u hodu prema vječnom spasenju“, kazao je nadbiskup.

Podsjetio je na sv. Tomu Akvinskoga, „teologa Euharistije“, i njegove stihove iz tijelovske posljednice kojima je ispovjedio katoličku vjeru: „Nauke nam svete glase: / Kruh u Tijelo pretvara se, / Vino u krv Gospodnju. / Ne shvaćamo, ne gledamo, / Al’ po jakoj vjeri znamo / Što van reda biva tu. / U dva lika tu se taje / Silne stvari, kojima je / Tek vanjština razlikom / Tijelo hrana, Krv je piće, / Kristovo je ipak biće / Sve pod svakom prilikom.“

Govoreći o značenju Euharistije, naglasio je da je ona „izvor i vrhunac svega kršćanskog života“ jer u sebi sadrži „svekoliko duhovno dobro Crkve, to jest samoga Krista“.

Dodao je kako je Euharistija ujedno „spomen na Isusov pashalni misterij, osobito na Posljednju večeru“ te „njegovo sakramentalno ponovno zbivanje, ali i događaj po kojemu Crkva naviješta Isusovu smrt i uskrsnuće“.

Pojasnio je kako Crkva slaveći Euharistiju neprestano ponavlja Kristove riječi i djela te se pritom oslanja na nauk apostola Pavla iz Prve poslanice Korinćanima: „Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe“ (1 Kor 11,26). „I u skladu s tom vjerom i tim naukom, svaki put kod slavlja Euharistije zajednica ponavlja: 'Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo'“, naglasio je nadbiskup.

Dodao je kako je osnovni ustroj Euharistijskoga slavlja rane Crkve, baštinjen od apostola i sačuvan sve do danas, opisan vrlo rano u zapisima starih kršćanskih pisaca te se kroz cijelu povijest odvija se u dvije cjeline. „Prva je cjelina okupljanje vjernika, bogoslužje riječi s naviještanjem biblijskih tekstova, homilijom predvoditelja slavlja koja tumači Riječ Božju i sveopćom molitvom okupljene zajednice. Drugi dio je Euharistijsko bogoslužje s prikazanjem kruha i vina, te potom izgovaranjem Gospodinovih riieči ustanove Euharistije, posvećujućom zahvalnom molitvom zazivanjem Duha Božjega i pričešću vjernika. Pri tomu je prisutna u karitativna i socijalna oznaka Euharistije, koja se očituje u dragovoljnom prinosu darova vjernika“, kazao je vrhbosanski nadbiskup dodajući kako su svi spomenuti elementi Euharistijskoga slavlja naznačeni u najstarijem njegovu opisu kojega je vjernicima ostavio sv. Justin mučenik oko 155. godine.

Nadbiskup Vukšić nadalje je podsjetio na Isusove riječi iz govora u Kafarnaumu „Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke“ te naglasio kako se za pričest vjernici trebaju pripraviti dostojno, uz ispit savjesti, na što upozorava sveti Pavao: „Stoga tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje. Neka se, dakle, svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela“ (1 Kor 11, 27-29).

Zaključujući propovijed, nadbiskup Vukšić istaknuo je da je Euharistija i slika jedinstva s Kristom i međusobnoga zajedništva članova Crkve. Kazao je da, kao što od mnoštva grozdova nastaje jedno vino, a od mnoštva klasova jedan kruh, tako i mnogi vjernici u Kristu postaju jedno tijelo te su, kao dionici jednoga tijela, povezani s Kristom i s drugim vjernicima.

Nakon pričesti uslijedila je euharistijska procesija s četiri postaje unutar katedrale.

Uoči proslave svetkovine Tijelova, u srijedu 3. lipnja, nadbiskup Vukšić u sarajevskoj prvostolnici prevodio je I. Večernju molitvu Časoslova.

Svetkovina Tijelova slavi se u četvrtak nakon nedjelje Presvetog Trojstva. U središtu je čašćenje Presvetog Oltarskog Sakramenta pri čemu se osobito ističe nazočnost cijelog Krista u posvećenoj hostiji. Povijesno gledano, najvažniji poticaj za uvođenje ovog blagdana bila su viđenja redovnice Julijane iz Lütticha u XIII. stoljeću. Za cijelu Crkvu ovu je svetkovinu propisao papa Urban IV. 1264. godine. U hrvatskom se jeziku za ovu svetkovinu pored naziva Tijelovo koristi se i naziv Brašančevo. 

Izvor: KTA
Objavljeno: 04. 06. 2026.