Euharistijskim slavljem koje je u subotu, 8. kolovoza, u župnom centru župe sv. Dominika u Goraždu predvodio vojni biskup u Bosni i Hercegovini mons. Miro Relota, malobrojna župna zajednica u gradu na rijeci Drini proslavila je svog nebeskog zaštitnika.
Izvor: KTA
Euharistijskim slavljem koje je u subotu, 8. kolovoza, u župnom centru župe sv. Dominika u Goraždu predvodio vojni biskup u Bosni i Hercegovini mons. Miro Relota, malobrojna župna zajednica u gradu na rijeci Drini proslavila je svog nebeskog zaštitnika, izvijestila je KTA
Župnik u Goraždu i kancelar Vojnog ordinarijata u BiH vlč. Josip Tadić poželio je dobrodošlicu biskupu Reloti te pozdravio koncelebrante: generalnog vikara Vojnog ordinarijata u BiH i župnika u Tarčinu mons. Željka Čuturića, župnike župe sv. Josipa Radnika na Palama i vojnog kapelana vlč. Fabijana Stanušića te župnika katedralne župe Presvetog Srca Isusova u Sarajevu mons. Ivu Tomaševića napominjući da su mons. Tomašević i mons. Čuturić svojedobno pastoralno skrbili za župnu zajednicu u ovom gradu. Pozdravio je i malobrojni vjernike koji su, osim iz Goražda došli iz Livna, Žepča, Novog Travnika, Mostara i Slovačke.
"Draga braćo i sestre u Kristu, danas smo se okupili ovdje da proslavimo patron ove župe u Goraždu, župe koja je brojem mala, ali sigurno srcem je velika. Danas, dok slavimo svetog Dominika u ovoj župi, u ovom svetom mjestu gdje se časti uspomena na Drinske mučenice, pozvali smo ponovo se zapitati, kakva je moja vjera? Je li moja vjera samo običaj i riječ na usnama ili je ona snaga koja mijenja moj život? Draga braćo i sestre, to je pitanje koje su se postavljali i sveci, to je pitanje koje se mi danas postavljamo", kazao je biskup Miro dodajući da je i sveti Dominik sebi postavljao pitanje o smislu svoga života i o svojoj vjeri. Ukratko je podsjetio na životni put ovoga sveca rođenoga u Španjolskoj koji je težio za savršenošću. Podsjetio je na zgodu kada je mladi Dominik u vrijeme svoga studija prodao skupocjene knjige kako bi nahranio gladne.
"To je vjera koja nas približava Gospodinu i koja nas približava jednim drugima. U ovom mjestu štovanja blaženih Drinskih mučenica osjećamo snagu takve vjere. Četiri sestre Kćeri Bože ljubavi, koje su ovdje u Goraždu dale svoj život, nisu pobijedile snagom oružja ni ljudske zaštite. Njihova snaga bila je u Kristu. U trenutku kušnje ostale su vjerne Bogu, svome pozivu i ljubavi prema ljudima kojima su služile. One su nam pokazale da vjera može premjestiti i najveće gore - goru straha, goru mržnje, goru očaja i goru beznađa. Volio bih, draga braćo i sestre, da razmislimo i mi o tome za naš život. Imamo li mi straha? Bojimo li se za sutra? Naše sutra je sigurno neizvjesno pogotovo u ovim malim župama i u nekim mjestima u kojima nas katolika ima mali broj. Ali to je jedna gora koju mi moramo premostiti", kazao je vojni biskup.
"Kakvo je moje srce? Što ja u svom srcu imam? Pogledajmo, Drinske mučenice, pogledajmo križ i pogledajmo svoje srce. U našem srcu ne smije biti ni zrna mržnje, ni zrna želje za osvetom. To nas Isus uči, to nas uče i ovi sveci. Gora očaja. Možda to je za nas svećenike, redovnike, pastire Božje ponekad velika opasnost. Da kažemo, ne isplati se to ništa raditi, da očajavamo u svom životu. To je znak manjka vjere u Božju providnost. Žrtva Drinskih mučenica nije završila smrću, nego je postala sjeme vjere koji danas donosi plodove“, kazao je biskup Miro te dodao da je prije svete mise zajedno sa svećenicima pohodio novoizgrađenu župnu crkvu i molio pokraj Drine na mjestu gdje su tijela ubijenih sestara bačena u hladnu rijeku. "One su mrtve, a još uvijek žive. One su svijeća koja je ovdje upaljena, a svjetlo, draga braćo i sestre, sja u cijeloj Bosni i Hercegovini i dalje sve do Amerike. Tu je snaga svjetla koje se ne vidi očima, ali se vidi vjerom. I zato ova mala župa Svetog Dominika, zajedno s Drinskim mučenicima je jedan dio velikog mozaika naše Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini. Jer naša Crkva u Bosni i Hercegovini je upravo prožeta mučenicima i svjedocima vjeri", rekao je biskup Relota ističući da su pozvani i poslani naviještati radosnu vijest i rasti u vjeri.
Na kraju svete mise župnik Tadić pokazao je biskupu i svim okupljenima kalež kojim je slavljena svete misa te pojasnio da je riječ o kaležu pokojnog vlč. Ante Bakovića poznat po promicanju štovanja Drinskih mučenica. Pročitao je i riječi koje je vlč. Baković kao mladomisnik dao ugravirati u dno kaleža: "Isuse,Bože moj i Spasitelju moj, hvala Ti što sam Tvoj svećenik te što sam i preko robije i batina došao do oltara! Marijo, Majko svećenika, a moja Gospo od pobjede, hvala i Tebi za ovu našu zajedničku pobjedu - moju Mladu Misu! Ovaj kalež sam zaradio kao bogoslov - osuđenik (1953.–1957.) radeći na teškim fizičkim poslovima na robiji u Nišu i Zenici. Davali su nam neku jadnu nadnicu koju sam čuvao s namjerom da s tim krvavo zarađenim novcem nabavim kalež za moju Mladu Misu. Razliku je namirila moja majka čije su posljednje riječi na smrtnoj postelji bile: Tono moj, brigo moja! Tono moj, budi dobar svećenik! Neka ti Majka nebeska bude majka do groba! Anto Baković, mladomisnik. Sarajevo, 12. VII. 1959.“.
Nakon svete mise župnik Tadić sa župljanima ugostio je sve za zajedničkim stolom pod nedavnom podignutom nadstrešnicom u dvorištu župne kuće.
Izvor: KTA
Objavljeno: 09. 08. 2026.
