Na blagdan Preobraženja Gospodinova, 6. kolovoza, u župi sv. Marije Nade u Rimu devet novakinja Družbe Kćeri Marije Pomoćnice, poznatih kao salezijanke, položilo je prve redovničke zavjete.
Izvor: Družba sestara Kćeri Marije Pomoćnice
Na blagdan Preobraženja Gospodinova, 6. kolovoza, u župi Svete Marije Nade u Rimu devet novakinja Družbe Kćeri Marije Pomoćnice, poznatih kao salezijanke, položilo je prve redovničke zavjete. Među njima je bilo i pet novakinja iz Slovensko-hrvatske provincije „Marija Pomoćnica“ od kojih četiri Hrvatice. Posebno je znakovito da dvije od njih, s. Mihaela Jasak i s. Marija Ostojić, potječu iz hercegovačkih obitelji, izvijestila je KTA.
Svečano euharistijsko slavlje u župi Santa Maria della speranza predvodio je don Giorgio Degiorgi, provincijal Salezijanske provincije Pijemont i Valle d’Aosta. Na slavlju su se okupile redovnice, članovi obitelji i mladi iz Triveneta, Hrvatske, Slovenije, Mađarske i Bliskoga istoka, dok su brojni vjernici sudjelovali i putem izravnoga prijenosa.
Na početku slavlja predvoditelj je pozdravio vrhovnu poglavaricu Družbe majku Chiaru Cazzuolu i sve okupljene, te istaknuo da se savez između Boga i čovječanstva obnavlja darivanjem života novih zavjetovanih sestara. Spomenuo je i dvije novakinje koje su prve zavjete položile prethodnih dana u svojim provincijama, jednu u Madridu i drugu u Sjedinjenim Američkim Državama.
Liturgijsko slavlje započelo je obredom škropljenja uz pjesmu L’acqua viva (Živa voda) Marca Frisine. Biblijska čitanja – „Ljubi Gospodina Boga svojega“, „Samo je u Bogu moje spasenje“, „Sve izgubih da Krista steknem“ i „Tražite najprije Kraljevstvo Božje“ – usmjerila su razmatranje prema pozivu na potpuno predanje Bogu.
U homiliji je don Giorgio Degiorgi razmatranje izgradio oko triju glagola u budućem vremenu – ljubit ćeš, hodat ćeš i uzdat ćeš se – predstavivši ih kao smjernice za život posvećenja. Govoreći o prvome glagolu, podsjetio je da svaki poziv počinje slušanjem Božjega glasa. Iz slušanja se rađa ljubav koja se u posvećenom životu ne sužava, nego širi, pa duhovno majčinstvo i očinstvo dobivaju novu dimenziju u Božjoj ljubavi.
Govoreći o hodu, potaknuo je novozavjetovane sestre da ne ostaju zarobljene prošlošću nego da svoj pogled usmjere prema Kristu i nastave put u salezijanskom poslanju, osobito u svakodnevnoj blizini mladima i najsiromašnijima. Pritom je podsjetio da na putu posvećenja neće nedostajati žrtve, ali da se salezijanska radost ne gasi kada je srce usmjereno prema Kristu i poslanju.
Treći naglasak homilije odnosio se na pouzdanje. Pozivajući se na Isusove riječi da se ne treba tjeskobno brinuti za sutra, propovjednik je istaknuo kako redovnički zavjeti proizlaze iz povjerenja u Boga. Siromaštvo, čistoća i poslušnost tako postaju konkretni izrazi potpunoga predanja Božjoj providnosti. Tražiti Kraljevstvo Božje za salezijanke znači, među ostalim, tražiti lice mladih i pomagati im otkriti da su ljubljena djeca nebeskoga Oca.
Nakon navještaja Božje riječi magistra novakinja s. Luisa Menozzi prozvala je svaku novakinju po imenu, a one su odgovorile: „Evo me.“ U ime svih novakinja jedna je izrazila želju da se u Družbi Kćeri Marije Pomoćnice potpuno daruju Bogu i tako sudjeluju u njegovu djelu spasenja.
Svaka je potom pojedinačno izrekla obrazac zavjeta čistoće, siromaštva i poslušnosti u ruke vrhovne poglavarice majke Chiare Cazzuole te potpisala službeni dokument. Majka Chiara primila je svaku novozavjetovanu sestru u Družbu zagrljajem, a zatim joj predala Konstitucije i križ kao znakove pripadnosti Kristu i Institutu. Obred je zaključen pjesmom O Maria, Vergine Potente („O Marijo, Moćna Djevice“).
Četiri Hrvatice među novozavjetovanim salezijankama
Među devet novozavjetovanih sestara četiri su Hrvatice iz Slovensko-hrvatske provincije „Marija Pomoćnica“: s. Iva Mufić, s. Sara Srkoč, s. Mihaela Jasak i s. Marija Ostojić.
S. Iva Mufić, članica Slovensko-hrvatske provincije, dolazi iz Župe Vrbosko u Gorskom kotaru.
S. Sara Srkoč, također članica Slovensko-hrvatske provincije, dolazi iz Župe sv. Ivana Bosca u Zagrebu.
Posebnu poveznicu s Hercegovinom imaju s. Mihaela Jasak i s. Marija Ostojić.
S. Mihaela rođena je u Zagrebu 2001. godine od oca Radmila (iz župe Gorica Sovići) i majke Žakline rođ. Anić (iz župe Jare). Osim Mihaele roditelji imaju još tri kćeri: Tinu, Anu Mariju i Petru. A vjerujemo da se prerano preminuli sin Ante-Toni (1994.-2016.) u Nebu raduje sestrinu redovničkom pozivu.
Mihaelin otac Radmilo značajan je dio života proveo u Mostaru, gdje je studirao strojarstvo. A već početkom 1990. godine aktivno sudjeluje u procesu demokratskih promjena u Gradu na Neretvi i u cijeloj Hercegovini te u političkom organiziranju hrvatskoga naroda. S prvim naznakama ratnih prijetnji i velikosrpske agresije uključuje se u organizaciju obrane grada, kao prvi suradnik legendarnog Tihomira Tihe Mišića (Ljuti Dolac, 25. lipnja 1958. – poginuo 15. svibnja 1992. u Mostaru), zapovjednika IV. bojne HVO Mostar i izabrana vijećnika Skupštine općine Mostar. A nakon Tihine pogibije Radmilo je postao zapovjednik IV. bojne. O ulozi mostarsko-duvanjskoga biskupa Pavla Žanića (1980.-1993.) u tom sudbonosnom vremenu iznio je zanimljivo svjedočanstvo, objavljeno u zborniku: U vjeri, nadi i ljubavi. Stoljetnica rođenja biskupa Pavla Žanića (1918.-2018.), CnaK, Mostar, 2018. Istaknimo i to da je Radmilo kao zapovjednik IV. bojne, nakon Lipanjskih zora 1992. i oslobođenja lijeve obale Neretve, bio jedan od glavnih organizatora obnove vojne kapele u netom oslobođenoj vojarni “Sjeverni logor” u kojoj je prvu setu misu slavio tadašnji generalni vikar don Luka Pavlović (1947.-2021.). Žaklina i Radmilo trenutačno žive u Zagrebu i aktivni su djelatnici Hrvatske vojske.
S. Mihaela s ocem Radmilom i majkom Žaklinom
Marija Ostojić kći je roditelja Tomislava iz župe Krista Kralja Čitluk i Ivane rođ. Buntić s Paoče, župa sv. Blaža Gradnići, koji su se vjenčali u Gradnićima, i nastavili živjeti u Zagrebu gdje su se bili i upoznali. Marija je rođena u Zagrebu u župi sv. Klare, 2002., kao četvrto dijete, nakon sestara Danijele i Mihaele i brata joj Antonija, koji su osnovali obitelji. A Marija, završivši Gimnaziju, javila se u Družbu Kćeri Marije Pomoćnice, Salezijanki. Formaciju je imala u Turinu. Majka Ivana r. Buntić preminula je prije dvije godine, na spomendan sv. Josipa Radnika. Na zavjetovanju u Rimu sudjelovao je u koncelebraciji i don Zvonimir Tomaš, salezijanac sa službom župnoga vikara u župi sv. Josipa na Banfici u Varaždinu, sin Zorana i Marine Salmanić, Hodovke, iz rotimske župe u Stolačkom dekanatu.
S. Marija s ocem Tomislavom, sestrama i bratom i njihovim obiteljima
Izvor: KTA
Objavljeno: 11. 08. 2026.
