Svetkovina svete Klare Asiške svečano je proslavljena u utorak, 11. kolovoza, u kontemplativnom samostanu sv. Klare u Brestovskom pokraj Kiseljaka. 

Foto: Samostan sv. Klare u Brestovskom

Svetkovina svete Klare Asiške svečano je proslavljena u utorak, 11. kolovoza, u kontemplativnom samostanu sv. Klare u Brestovskom pokraj Kiseljaka, izvijestila je KTA. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je vojni ordinarij u BiH mons. Miro Relota u koncelebraciji s 25 svećenika, a u slavlju su sudjelovali bogoslovi, redovnice te brojni vjernici iz Brestovskog i okolnih župa.

Liturgijsko pjevanje animirali su tamburaši i župni zbor pod ravnanjem župnika fra Mirka Majdandžića.

Sveto misno slavlje prenosila je Radio Marija Bosne i Hercegovine.

U homiliji je mons. Relota istaknuo posebno značenje Brestovskog kao mjesta u koje ljudi ne dolaze samo zbog tradicije i svetkovine, nego često noseći vlastite brige, rane, pitanja i molitve. Govoreći o tišini samostana razlikovao je tišinu praznine i usamljenosti od svete tišine u kojoj čovjek može ponovno čuti svoje srce i prepoznati Božju prisutnost.

Polazeći od života svete Klare propovjednik je naglasio kako čovjek bez Boga, unatoč svemu što može posjedovati, ostaje uskraćen za ono najvažnije, dok čovjek koji živi s Bogom ima mir srca koji mu nitko ne može oduzeti. Sveta Klara, rođena u plemićkoj obitelji i okružena mogućnostima za život u sigurnosti i blagostanju, odabrala je Krista kao najveće bogatstvo. Prema riječima mons. Relote, njezin izbor nije bio bijeg od života, nego otkrivanje njegova pravoga smisla.

Osvrćući se na suvremeno društvo mons. Relota upozorio je na paradoks vremena u kojemu je čovjek, unatoč brojnim mogućnostima komunikacije i tehnološkoj povezanosti, često usamljen i nečujan. Mnogo je informacija, ali nedostaje mudrosti, mnogo brzine, ali premalo mira. U tom je kontekstu svetost svete Klare poziv na povratak dubini vlastitoga srca i ponovno otkrivanje odnosa s Bogom.

Poseban dio propovijedi mons. Relota posvetio je kontemplativnom životu sestara klarisa. Istaknuo je kako njihovo poslanje, premda skriveno očima javnosti, ima važnu ulogu u životu Crkve. Naglasio je da Crkvu ne nose samo oni koji javno djeluju i govore, nego i oni koji svakodnevno mole. Kontemplativni samostan pritom je opisao kao mjesto na kojemu se pred Boga donose potrebe svijeta – obitelji, bolesnici, mladi, svećenici, redovnici, vojnici, branitelji i svi oni koji traže pomoć i blizinu.

Govoreći o samostanu u Brestovskom kazao je kako njegova vrijednost nadilazi ono što se može vidjeti izvana. Molitva sestara, istaknuo je, predstavlja svojevrstan tihi pastoral koji se odvija u skrovitosti, ali može duboko dotaknuti čovjekovo srce. Zahvalio je klarisama za njihovu molitvu, prihvaćanje ljudi koji dolaze opterećeni različitim životnim teškoćama te za mir koji mnogi pronalaze upravo u susretu sa sestrama i u prostoru samostana.

U tom je kontekstu mons. Relota posvjedočio da od ljudi često čuje kako su nakon dolaska u Brestovsko, razgovora i molitve otišli drugačiji. Upravo je u tome, istaknuo je, jedno od temeljnih poslanja sestara – pomoći čovjeku da ponovno pronađe Boga.

Osvrćući se na svetoga Franju Asiškoga i svetu Klaru, mons. Relota istaknuo je njihovu povezanost i zajedničko svjedočanstvo da Evanđelje nije samo knjiga koju treba čitati, nego život koji treba živjeti. Spomenuo je i 800. obljetnicu smrti svetoga Franje Asiškoga koja se obilježava ove godine istaknuvši da su Franjo i Klara svoj trag u povijesti ostavili ne političkom moći ili bogatstvom, nego ljubavlju prema Kristu i svetošću života.

Kao vojni ordinarij, mons. Relota u propovijedi je posebno govorio i o miru. Naglasio je da mir nije samo odsutnost sukoba i prestanak oružanih djelovanja, nego da počinje u ljudskom srcu. Najveće se bitke, rekao je, vode protiv mržnje, sebičnosti, neopraštanja i očaja. Zato su, istaknuo je, Bosni i Hercegovini potrebni ljudi molitve i pomirenja te mjesta poput Brestovskog u kojima se molitvom i predanjem Bogu gradi mir.

Na kraju homilije mons. Relota podsjetio je na poznati poziv svetoga Ivana Pavla II. da se Kristu otvore vrata života, obitelji, rana i budućnosti. Vjernike je potaknuo da iz Brestovskog ponesu svijest da čovjek koji primi Krista više nije sam čak ni onda kada problemi i kušnje ne nestanu odmah.

Završavajući propovijed mons. Relota zazvao je zagovor svete Klare za obitelji, mlade i Crkvu te posebno molio za mir i nadu u Bosni i Hercegovini.

Nakon misnog slavlja vjernicima su podijeljeni blagoslovljeni kruščići, a druženje je nastavljeno uz pjesmu i okrepu u župnom dvorištu i dvorani samostana.

Izvor: KTA

Objavljeno: 12. 08. 2026.