Središnje misno slavlje u subotu 15. kolovoza na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije – Veliku Gospu u drevnom marijanskom svetištu u Olovu predvodio je vojni ordinarij u BiH mons. Miro Relota

Foto: A. Šutalo

Središnje misno slavlje u subotu 15. kolovoza 2026. na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije – Veliku Gospu u drevnom marijanskom svetištu u Olovu predvodio je vojni ordinarij u BiH mons. Miro Relota, izvijestila je KTA.

Molitveni program počeo je blagoslovom hodočasnika i procesijom s čudotvornom slikom Gospe Olovske uz molitvu krunice. Sve vrijeme ispovjednici su bili na raspolaganju vjernicima za sakrament pomirenja.

Uz biskupa Relotu koncelebriralo je 7 svećenika, među kojima i domaćin, čuvar svetišta fra Ilija Božić, gvardijan na Bistriku fra Stipan Radić, kancelar vojnog ordinarijata preč. Josip Tadić, župnik u Varešu fra Leon Pendić, zatim fra Antonio Baketarić te vlč. Stipica Lešić.

U propovijedi je biskup Relota istaknuo kako ovo drevno marijansko svetište nije samo povijesno mjesto, nego prije svega „mjesto nade“. „Ne možemo govoriti o Gospi Olovskoj, a da ne govorimo onda i o Bosni. I ne možemo govoriti o Bosni, a da se ne pitamo što će biti s njezinom budućnošću. Jer ovdje, pred ovom Gospom, draga braćo i sestre, možda više nego na drugim mjestima u našoj domovini, susreću se i prošlost, susreće se i sadašnjost – a ja se nadam i svi se nadamo – ovdje se susreće i doživljava budućnost“, kazao je biskup Relota.

Podsjetio je da se crkva i samostan u Olovu spominju još u 14. stoljeću te da su franjevci kroz stoljeća bili nerazdvojno povezani sa svetištem i katoličkim narodom Bosne. Unatoč ratovima, progonima, razaranjima i odlascima, svetište je preživjelo. U tom je smislu Olovo nazvao „svjedočanstvom vjernosti“ te dodao: „Moglo se pomisliti: 'Ovdje više neće biti molitve. Ovdje više neće biti hodočasnika. Ovdje više neće biti života.' Ali, dogodilo se nešto što se toliko puta dogodilo u povijesti Crkve. Ono što je čovjek mislio da je završeno, Bog je ponovo podigao. I zato Olovo nije samo spomen prošlosti, Olovo je svjedočanstvo vjernosti. Može se srušiti zid, ali se ne može srušiti vjera. Može se spaliti crkva, ali ne može se spaliti molitva koja živi u srcu čovjeka. Može čovjek otići iz svoga doma, ali ne mora otići Bog iz njegova srca“, kazao je mons. Relota.

Govoreći o svetkovini Uznesenja Marijina, istaknuo je da Velika Gospa nije samo izraz pučke pobožnosti nego svetkovina čovjekove konačne nade koja pripovijeda da „smrt nema posljednju riječ; grob nema posljednju riječ. Posljednju riječ ima Bog“.

Podsjetio je nadalje na sliku žene iz Knjige Otkrivenja, zaodjenute suncem, koja prolazi kroz borbu i trpljenje, ali nad kojom zmaj na kraju ne odnosi pobjedu – pobjednik je Bog. „I Crkva je kroz stoljeća u toj ženi prepoznala Mariju, ali i sliku same Crkve… Crkve koja prolazi kroz povijest, kroz progonstva, krize i kušnje, ali koju Bog ne napušta. Zar to nije, draga braćo i sestre, slika naše Bosne? Zar nije slika i ovoga svetišta? Zar nije slika tolikih naših obitelji? Toliko je puta izgledalo da će nestati, toliko je puta bilo razloga za strah, ali danas smo mi ovdje – molimo, pjevamo, slavimo i zato današnja svetkovina nije samo pogled prema nebu, ona je pogled prema budućnosti“, kazao je.

Osvrćući se na riječi sv. Pavla apostola iz Prve poslanice Korinćanima prema kojima „Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!“ (1 Kor 15,20), istaknuo je da Marijino uznesenje „nije neka lijepa priča odvojena od našega života – ono je povezano s Kristovim uskrsnućem“. „Marija je znak onoga što Bog želi za svakoga čovjeka – ne ništavilo i prazninu nego život, uskrsnuće i nebo. Ona nam pokazuje kamo vodi put vjere i daje nam nadu u puninu života s Bogom“, napomenuo je biskup Relota.

Posebno je istaknuo Mariju koja, nakon što je primila Božju milost, „usta i pohiti u gorje“ kako bi služila drugima te u tome prepoznao temelj autentične marijanske pobožnosti: „Ne trebamo, dakle, samo kleknuti pred Gospom nego nakon toga ustati i poći čovjeku.“ Upozorio je da Gospinu poruku nije uistinu razumio onaj tko se nakon hodočašća u Olovo vraća nesposoban oprostiti, širi mržnju ili možda nema vremena za obitelj, starije, bolesne, usamljene i siromašne.

Posebnu pozornost posvetio je Marijinu hvalospjevu „Veliča“, istaknuvši riječi: „Velika mi djela učini Svesilni“. „Marijina veličina nije u samodopadnosti; nije u moći; nije u položaju, u bogatstvu… Njezina veličina je u tome što je dopustila Bogu da kroz njezin život učini velika dijela. I, draga braćo i sestre, Gospodin nastavlja to činiti i danas, po meni i po tebi! Hoćemo li vidjeti Božja djela danas konkretna? Vidjet ćemo ako mi jedni drugima ta djela činimo, jer Gospodin po nama to čini“, zaključio je.

Kazao je kako Gospa vjernike poziva na nadu – da se ne boje budućnosti, ali da je ne grade bez Boga. Budućnost se, kazao je, ne smije graditi samo na novcu i politici niti na mržnji i osveti „Ne gradite je na tome da djecu učimo tko im je neprijatelj. Gradite je na istini, gradite je na oproštenju. Draga braćo i sestre, trebamo to jednom podvući u svome srcu, i mi u Crkvi, i u obiteljima i u društvu: mi ne možemo reći da vjerujemo u Gospodina, da slavimo Gospu, a da ne znamo praštati i da jedni druge mrzimo“, napomenuo je biskup Relota, pozvavši vjernike da budu graditelji društva i svjetlo drugima. „Vjera se, draga braćo, ne brani tako da se drugoga mrzi. Svoj identitet ne čuvamo tako da drugome oduzmemo dostojanstvo. Svoj identitet čuvamo tako da budemo ono što jesmo: vjerni Bogu, vjerni svome narodu, vjerni svojim korijenima, ali istodobno sposobni poštovati drugoga. To nije slabost – to je kršćanska snaga“, kazao je te ujedno mladima poručio da su „budućnost ove zemlje“, ali da, ako odu, ne zaborave svoje korijene, vjeru i da su djeca Božje.

Pozvao je na kraju da molitva ne bude samo riječ već život, a štovanje Gospe ne samo pobožnost nego služenje. Iz Olova je uputio poruku nade cijeloj Bosni i Hercegovini: „Ima nade za obitelj! Ima nade za mlade! Ima nade za Crkvu! Ima nade za ovu zemlju! Ima nade za svakog čovjeka koji se vraća, jer Marija je već tamo kamo mi putujemo!“

Propovijed je zaključio riječima: „Gospo Olovska, moli za nas! Velika Gospo, moli za nas! Majko Crkve, moli za nas! Kraljice neba, moli za nas! Čuvaj Bosnu i Hercegovinu! Čuvaj naše obitelji! Čuvaj našu djecu i mlade! Čuvaj našu vjeru! I vodi nas svome Sinu, Isusu Kristu!“

Na kraju je riječi zahvale uputio čuvar svetišta fra Ilija te, među ostalim, izvijestio o radovima na olovskom svetištu.

Misno slavlje animirao je zbor župe Brestovsko pod ravnanjem fra Mirka Majdandžića.

Izvor: KTA
Objavljeno: 15. 08. 2026.