Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije i patron župe u Komušini obilježen je središnjim euharistijskim slavljem na zavjetnom brdu Kondžilu koje je predslavio pomoćni vrhbosanski biskup u miru mons. Pero Sudar

Foto: Antonio Balukčić

Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije i patron župe u Komušini obilježen je središnjim euharistijskim slavljem na zavjetnom brdu Kondžilu koje je predslavio pomoćni vrhbosanski biskup u miru mons. Pero Sudar uz koncelebraciju domaćeg župnika vlč. Borisa Salapića, generalnog vikara Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađana Ćosića i više svećenika, te uz sudjelovanje više tisuća vjernika, izvijestila je KTA. Kao i svake godine misnom slavlju je prethodila procesija s čudotvornom slikom Gospe Kondžilske od komušanske crkve do preko četiri kilometara udaljenog brda Kondžila.

Svećenici su na svetkovinu Velike Gospe već od 7.30 sati biti na raspolaganju za svetu ispovijed. U 9 sati formirana je procesije sa slikom Gospe Kondžilske, a nakon uvodnih obreda duga kolona vjernika uputila se uz molitvu krunice prema Kondžilu.

Biskup Sudar je na početku propovijedi kazao kako je lijepo vidjeti hodočasničku rijeku u Komušini i na Kondžilu „koja se ulijeva u nepregledne rijeke hodočasnika koje se danas razlijevaju kuglom zemaljskom da bi svojim hodom odale čast velikom Bogu i počastila njegovu službenicu Blaženu Djevicu Mariju. Dodao je da se to hodočašće utkiva u dugu povorku hodočašće na Kondžilu, dugu stoljećima, koju jedva da su uspjele prekinula najgora vremena i nedaće.

Potom je mons. Sudar podsjetio na jedna događaj s početka komunističke diktature. „Kaže priča: Nakon Drugog svjetskog rata, negdje tamo 1947., 1948. godine, izašla naredba državne vlasti da se više nikakva hodočašća ne smiju odvijati izvan crkvenog dvorištu. Došla naredba i komušanskom župniku i on je primio. Čita okupljenim vjernicima i govori: 'Ove godine nećemo na Kondžilo.' Međutim jedna skupina mladića, više se ne zna je li bila organizirana ili ne, mladića poput ovih danas koji nose sliku na Kondžilo, uzeli sliku. Netko je zapjevao 'O preslavna Božja mati' i povorka je krenula. Milicija ne zna što raditi, razmakla se. I od tada do ovog zadnjeg rata Kondžilo je uvijek bilo i ostalo sveto mjesto hodočašća. Koja je to snaga u ovom puku, koja je to snaga u kršćanskoj, katoličkoj duši da na ovaj blagdan hrli u svoja svetišta? Mislim da nema drugog odgovora nego onog Isusovog gorušičinog zrna što je posijano u naše duše na krštenju, a onda malo, pomalo raslo. Često nismo svjesni ni zašto, ni kako, ali nešto nas vuče. Vuče nas vjera, uvjerenje Crkve da Bog ostaje vjeran svojim obećanjima.“

Dodao je da je se borba dobra i zla odvija u duši svakog čovjeka, ali nadasve na uvjerenje da Božja milost nikada ne manjka onima koji je traže te na vjeru i uvjerenje da će dobro pobijediti jer je Bog na strani dobra.

Potom se biskup Sudar osvrnuo na dnevna misna čitanja te je naglasio da je Bog svoju neznatnu službenicu, kako se sama nazvala, po uzoru na svoga Sina, njegovom snagom, dušom i tijelom uznio na nebesa. „To je Velika Gospa, to mi slavimo… Čovječe ti nisi stvoren da struneš u zemlji. Ti si stvoren da budeš u nebesima… Mene će Bog spasiti i pobijediti zadnje i najveće zlo. To je smrt, to je grijeh,“ kazao je u svojoj propovijedi mons. Sudar.

Pozvao je vjernike da budu vjerni Bogu utičući se onoj koja je bila potpuno vjerna, Blaženoj Djevici Mariji. „Bez križa nema uskrsnuća, bez križa nema otkupljenje. Ali kad se taj križ povjeri, kad se preda Bogu, kada se čovjek izruči Njegovoj volji, onda, sestre i braćo, život postaje lijep bez obzira kako je težak. Život u vjeri ima smisla jer je na križu pobijeđen besmisao,“ poručio je, između ostalog, okupljenim vjernicima biskup Sudar.

Nakon svete mise uslijedio je povratak u procesiji s Gospinom slikom i završetak obreda. Dodajmo da je u 11 sati u župnoj crkvi slavljena sveta misa za bolesnike i sve one koji nisu mogli pratiti Gospinu sliku na Kondžilo.

Podsjetimo, o proslavi Velike Gospe na Kondžilu postoje pisani tragovi pri kraju XIX. i početkom XX. stoljeća. Taj se način proslave, uz male izmjene, sačuvao do današnjih dana. U taj oblik, kako kaže usmena predaja, utkan je zavjet starih Komušanaca koji su se zavjetovali da će sliku svake godine donijeti u procesiji od župne crkve u Komušini do brda Kondžila uoči Velike Gospe, slaviti svetu misu, ispovijedati se, noćiti sa slikom moleći na Kondžilu i na samu svetkovinu, nakon pučke mise, u procesiji sliku vratiti u crkvu u Komušinu.

Izvor: KTA
Objavljeno: 15. 08. 2026.