Ekumenizam nije pitanje novih ideja i pristupa, nego obnovljena povjerenja u Boga

Papinsko vijeće za promicanje jedinstva kršćana djeluje više od 60 godina. Na završetku još jedne Molitvene osmine za jedinstvo kršćana ekskluzivno za Katolički tjednik govorio je tajnik toga vijeća mons. Brian Farrell

Biskup Farrell rođen je u Irskoj. Kao bogoslov studirao je u Španjolskoj, Italiji i SAD-u te je za svećenika zaređen 1969. Nakon što je obavljao razne pastoralne službe i radio kao odgojitelj u nekim sjemeništima, uglavnom u Sjedinjenim Državama, 1981. stupio je u službu Svete Stolice pri Državnom tajništvu. Doktorirao je teologiju na Papinskom sveučilištu Gregoriana 1983. s tezom o sakramentalnim odnosima podijeljenih kršćana. U prosincu 2002. imenovan je naslovnim biskupom Abitine i tajnikom Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana, kao i potpredsjednikom Povjerenstva Svete Stolice za vjerske odnose sa židovstvom. U tom svojstvu organizira aktivnosti Vijeća, posebno razne međunarodne teološke dijaloge s ekumenskim partnerima. Osobno sudjeluje u nekim od tih međunarodnih događaja te u službenim posjetima kao član izaslanstva Katoličke Crkve. Zanimljivo je da je i njegov brat Kevin također biskup i kardinal te pastoralno upravlja biskupijom u Dallasu (SAD).

S njim smo razgovarali o ekumenizmu danas, izazovima za dijalog među kršćanima u vrijeme pandemije, poteškoćama između Ruske i Ukrajinske Pravoslavne Crkve, molitvenim inicijativama među podijeljenim kršćanima kao i o budućnosti ekumenskog dijaloga…

Preuzvišeni oče biskupe, „Ostanite u mojoj ljubavi i donijet ćete mnogo roda“ (Iv 15,5-9) središnja je poruka ovogodišnje Molitvene osmine za jedinstvo kršćana. Je li primjetna Kristova ljubav među kršćanima danas?

Prije svega, zahvaljujem Vam na prilici koja mi je pružena pozdraviti čitatelje Katoličkog tjednika na početku ove nove godine. Nažalost, 2021. započinje u znaku pandemije. Međutim, moramo ostati uvjereni da će, ako svi odradimo svoj dio posla, čovječanstvo izići bolje iz ove kušnje. Mi kršćani, kao i svi vjernici, znamo da upravo u kušnjama možemo i moramo ojačati ljubav prema bližnjemu, solidarnost s onima koji nas trebaju. Na taj način svjedočimo da smo razumjeli srce objave, evanđelje: Bog je nas prvi ljubio i ako ostanemo u toj njegovoj ljubavi, urodit ćemo mnogim plodovima.

Odlomak odabran za ovogodišnju Molitvenu osminu za jedinstvo kršćana, 15. poglavlje Ivanova evanđelja, predlaže Isusove riječi učenicima u trenutku velike neizvjesnosti i zabrinutosti: na Posljednjoj večeri, večer prije njegove smrti, Isus im povjerava svoju najintimniju volju – da ostanu sjedinjeni u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Samo ako izdanci ostanu sjedinjeni s trsom, imat će vitalnosti i donijeti plod. Dobro vino ne dolazi samo iz grožđa, već i iz grožđa koje je sve dobilo od vinove loze.

Vi ste me pitali je li Kristova ljubav primjetna među kršćanima danas? Oko sebe vidimo toliko slabosti, toliko grijeha, toliko bijede. Ali vidimo i toliko dobrote, toliko služenja drugima, toliko posvećenosti beskonačnim oblicima pomoći i dobročinstva. U ovim vremenima moramo biti zahvalni liječnicima i medicinskim djelatnicima, odgajateljima, socijalnim službama, roditeljima koji vole svoju djecu. Ljubav je to koja se izražava u konkretnim činjenicama u onom što održava naša društva.

U proteklim godinama između 18. i 25. siječnja kršćani su se okupljali kako bi zajedno molili za jedinstvo. Jesu li vidljivi plodovi tih molitava?

Razdijeljenost među kršćanima protivna je Gospodnjoj volji. Uvijek se mora moliti za prevladavanje razdvojenosti. Tradicija posvećivanja posebnog tjedna Molitvi za jedinstvo kršćana postoji stotinu godina. Vremenom je postajala sve poznatija i prakticiranija. Nebrojeno je plodova ekumenskog pokreta. Nakon stoljeća sukoba, Crkve se sada kreću prema uzajamnom poštovanju, suradnji i zajedništvu. Svatko može vidjeti koliko se puta Papa, patrijarsi, najviše vođe Crkava sastaju i mole zajedno; ali i na lokalnoj razini, u župama, udrugama, svetištima, kršćani različitih tradicija okupljaju se kako bi zajedno čitali Sveto pismo, molili i činili djela milosrđa. Toliki su plodovi!

Ovogodišnja Molitvena osmina za jedinstvo kršćana se događa u vremenu pandemije koronavirusa. Može li ova teška situacija uzrokovana pandemijom dodatno zbližiti kršćane?

Sjećam se nedavne izjave pape Franje: „U ovom povijesnom trenutku, obilježenom ekološkom krizom i ozbiljnom ekonomskom i socijalnom neravnotežom, pogoršanom pandemijom koronavirusa, bratstvo nam je potrebnije više nego ikad... Bratstvo temeljeno na stvarnoj ljubavi sposobno je susresti se s drugim koji je drugačiji od mene, trpjeti njegove patnje, prilaziti i brinuti se za njega čak i ako nije iz moje obitelji, moga naroda i moje religije; on se razlikuje od mene, ali on je moj brat, moja sestra. A to vrijedi i za odnose među ljudima i nacijama.“ Ovo je izazov sadašnjeg trenutka: izići iz sebe kako bismo napravili mjesta za druge, čak i one koji su daleko. Vidjeli smo toliko kršćana i mnogo ljudi dobre volje koji su odgovorili na pandemiju pokušavajući pomoći drugima u nevolji ili patnji. Solidarnost okuplja ljude; sebičnost stvara razdvojenost. Tako da je istina kako u doba COVID-a postoji mnogo primjera kršćana različitih vjeroispovijesti koji rade zajedno za dobrobit svih.

Jedna stvar koja ujedinjuje sve kršćane su progoni na različitim stranama svijeta. Je li ekumenizam danas najvidljiviji u zajedničkom trpljenju Isusovih učenika?

Podjele su ovdje na zemlji. Kada mučenici dolaze u nebo, svi su sjedinjeni s Gospodinom. Nažalost, povećava se broj kršćana svih Crkava koji su progonjeni – nasiljem ili na suptilniji, ali stvaran način. Postoje regije u kojima je mučeništvo bliska i konkretna stvarnost. Oni koji čine ovo nasilje ne razlikuju katolike, pravoslavce ili protestante. Svi su ujedinjeni jer nose Kristovo ime.

Vi ste tajnik Papinskog vijeća za promicanje jedinstva među kršćanima. Kako ocjenjujete ekumenski dijalog i koje biste inicijative posebno izdvojili?

Nedavno je Papinsko vijeće obilježilo 60. obljetnicu svoga utemeljenja od pape Ivana XXIII. 1960., uoči Drugog vatikanskog sabora. Jedna od njegovih zadaća bila je uvrstiti temu jedinstva kršćana na dnevni red Koncila. To je zapravo bio trenutak kada je Katolička Crkva formalno ušla u ekumenski pokret. Nakon Sabora ovaj je ured nastojao uspostaviti i promicati dobre odnose s drugim kršćanskim Crkvama, kako na razini života, tako i na razini teološkog dijaloga, kako bi se prevladale kontroverze iz prošlosti. Danas smo u kontaktu i u dijalogu s praktično svim kršćanskim zajednicama. Napravili smo mnogo koraka naprijed u usporedbi s onim gdje smo bili prije 60 godina u odnosima s drugim Crkvama.

Izvor: KTA/ Dražen Kustura