Iz svetišta sv. Ivana Krstitelja pozivaju na ovogodišnju proslavu u ovom drevnom bosanskom svetištu
Svetište sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju jedno je od najstarijih hodočasničkih i zavjetničkih mjesta u BiH. Tu se od polovice XV. stoljeća, kad je svetište utemeljeno i sagrađena sada obnovljena crkvica, svake godine uoči i na spomendan sv. Ivana Krstitelja, 23. i 24. lipnja okupljaju tisuće vjernika, svečevih štovatelja i hodočasnika iz BiH, Hrvatske i drugih država svijeta. Danas je uz sjedište istoimene župe i provincijsko sjedište Franjevačke provincije Bosne Srebrene, a po mnogima najveće je i najstarije svetište u jugoistočnoj Europi.
Uoči svečeva spomendana, 23. lipnja, u 15.30 sati bit će Pokorničko bogoslužje, u 16 sati je planirano otvaranje proslave s iznošenjem kipa sv. Ive s procesijom, pokorničko slavlje i prva misa. U 18 sati slavi se večernja Sveta misa s molitvom za bolesnike, dok je u 20 sati planiran Put križa uz brdo Grabež. U 22 sata planiran je molitveno-meditativni program uz blagoslov ivanjske vatre.
Na sam spomendan sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja, u 6.30 planiran je početak ispovijedanja a Svete mise su u 7 i 8.30 sati, dok je svečano središnje Sveto misno slavlje u 11 sati.
Proštenište svetoga Ive u Podmilačju jedno je od najstarijih u Bosni i Hercegovini. Prvi tragovi spomena Podmilačja su iz predturskoga doba, točnije 1461. godine. Tada je vjerojatno sagrađena i stara crkvica svetoga Ive Krstitelja. Bila je to mala srednjovjekovna crkva koja je imala sve elemente srednjovjekovnih sakralnih građevina: lađu, svetište, sakristiju i toranj. Bila je dugačka 15,85, a široka 8,50 m bez sakristije. Lađu, koja je bila u obliku izduženog pravokutnika, zatvarali su zidovi debljine oko jednoga metra. Svjetlo je ulazilo u crkvu kroz bočne gotičke prozore. Pročelje, na kojem su bila vrata široka 123 cm, imalo je bogato profiliran portal. U sredini svetišta presvođena lukom raspona 6,35 m nalazio se zavjetni oltar. Toranj s križem bio je visok 37 metara. Crkva je preživjela i veliko osmanlijsko osvajanje 1463. i pad Jajca 1528. Ostala je čak i nakon Bečkoga rata 1683. – 1699., kada su u cijeloj Bosni ostali nerazrušeni samo franjevački samostani u Kraljevoj Sutjesci, Fojnici i Kreševu. Gradeći novu, veću crkvu 1910. godine srušeno je pročelje i toranj stare crkve kako bi se mogla ugraditi kao pobočna kapelica u novu crkvu. Nažalost, zavjetna crkva i svetište sv. Ive u Podmilačju minirani su i do temelja porušeni tijekom srpske okupacije od 31. listopada 1993. do 13. rujna 1995., kada je ovo područje oslobodila hrvatska vojska (HV i HVO).
Uz staru podmilačku crkvicu vezane su mnoge pučke predaje i legende. U Šematizmu Bosne Srebrene za godinu 1864. zabilježeno je kako je crkva „prešla“ iz sela Pšenika u Podmilačje (in loco Pod-Milačje!) koje se nalazi na drugoj obali Vrbasa. I Imenik klera i župa u Bosni i Hercegovini za godinu 1885. donosi ovu predaju: „Tu se nalazi crkva sv. Ivana Krstitelja, u Bosni najstarija, o kojoj kako u katolikah tako i u nekatolikah postoji postojana predaja, koja svjedoči, ada se je iz sela Pšenika sa lieve strane Vrbasa na desnu sama od sebe čudesnim načinom preselila. Zato na Ivanje hrli na hiljade ljudi onamo sa svih strana Bosne ne samo katolika nego i muhamedanaca i hrišćana.“ Ova predaja ušla je i u latinske spise velikoga crkvenog povjesničara Theinera pod naslovom „O čudesnom prijelazu crkve sv. Ivana Krstitelja iz sela Pšenika u selo Podmilačje“. Predaja ukazuje na svetost i čudotvornost mjesta te na dugu tradiciju svetišta. Fra Antun Knežević godine 1884. zabilježio je: „Crkva je na najvišem glasu i kao čudotvorna priznata, i proglašena od cielog pučanstva bosanskoga brez razlike vjere. Osobito na Ivan tude se kupe Turci i Turkinje: Kristjani i Kristjanke u tolikom mnoštvu, kako nigdje u Bosni. Sviet struže kamenje crkveno, i nosi ga za liek. Svaka daščica, svaki kamenčić poštuje se kao kakav sveti ostatak.“
Nova župska crkva sagrađena je 1910. – 1912. godine. U njoj je kao pobočna kapela ugrađena jedina sačuvana franjevačka crkva iz srednjega vijeka. Stara crkva iz 15. stoljeća obnavljala se 1705. godine, potom sredinom 18. stoljeća te 1822. i 1872. godine. Crkva se obnavljala i šezdesetih godina 20. stoljeća.
Iznimno vrijedna crkva preživjela je turska vremena i osmanlijsku vladavinu, ali ne i srpsku okupaciju tijekom rata 1991. – 1995., iako je srpski general Talić dao riječ banjolučkom biskupu Komarici da će zapovjediti da se svetište očuva. Uistinu, svetište je bilo čuvano dok su ga srpske snage rabile kao skladište za streljivo, ali kad im više nije trebalo, l. ožujka 1993. pripadnici srpskih snaga miniranjem su srušili svetište i sve okolne objekte, teren raščistili, a građevni materijal odgurali u rijeku Vrbas. Prije negoli su to učinili, iz svetišta su odnijeli sve vrijednosti. Vanjski oltar i sjenicu za kip sv. Ive uništili su. Pomalo je čudesno to što su kipovi sv. Ivana Krstitelja i sv. Ivana Evanđelista ostali potpuno neoštećeni unatoč težini razaranja svetišta. Naime, srpske paravojne snage okupirale su Jajce 29. listopada 1992. i tako je ostalo sve do 13. rujna 1995., kada je Hrvatska vojska oslobodila grad. U gradu su zatekli pustoš, jednako kao i u svetištu sv. Ive u Podmilačju. Svetište sv. Ive bilo je potpuno srušeno, a teren gdje se nalazilo poravnat je. Također je u potpunosti uništena i župska kuća.
Svetište svetoga Ive čuveno je po brojnim čudesnim ozdravljenjima bolesnih u duši ili tijelu. Krajem dvadesetoga stoljeća neki pisci pridaju svetištu i epitet „bosanski Lourdes“. Ali, to se više može odnositi na fenomen Međugorja po broju hodočasnika i svim događanjima vezanim uz to mjesto. Do pojave fenomena Međugorja (1981.) Podmilačje je po broju hodočasnika bilo najposjećenije hodočasničko mjesto u Bosni i Hercegovini. U njemu su zabilježeni mnogi slučajevi čudesnog ozdravljenja. U kronici župe od 1959. do 1973. zabilježena su 42 slučaja ozdravljenja. Mnoga ozdravljenja, o kojima narod govori, nisu zabilježena.
Kod vjernika se najviše uvriježilo mišljenje da se u Podmilačju „izgone đavli“ iz opsjednutih egzorcizmom. Svakako da je bilo i egzorcizama, ali zgodno je zapisao fra Josip Markušić, ne ulazeći u raspravu radi li se uistinu o izganjanju zloduha: „Kod sv. Ive u Podmilačju se neispovjeđeni ispovijedaju, otpadnici obraćaju, mlaki se jačaju i vraćaju kršćanskoj svijesti. Događaju se obraćenja i milosno Božje djelovanje…“
Kronike bilježe da je osamdesetih godina i pred posljednji rat u svetište hodočastilo o Svetom Ivi do sto tisuća vjernika. Posljednjih godina trećeg tisućljeća ponovno se povećava broj hodočasnika. Tih dana hodočasnicima je na raspolaganju za ispovijed više od šezdeset svećenika.Kako je u ratu porušeno svetište i sve ostalo sravnjeno sa zemljom, nakon rata za potrebe vjernika služila je drvena baraka. Na Svetog Ivu 1998. održano je tradicionalno hodočašće u Podmilačje, i to pokraj razrušenog svetišta. Misno slavlje predvodio je nadbiskup Vinko Puljić. Toga dana blagoslovljena je povelja za gradnju novoga svetišta Jubilarne 2000. godine podignuta je crkva sv. Ive istog oblika kao stara.
Projekt za novu crkvu i svetište svetog Ive u Podmilačju izradio je 2003. godine slovenski arhitekt Marko Mušič. Dio radova na izgradnji svetišta dovršen je. Sredinom mjeseca svibnja 2014., zbog obilnih kiša i nedovoljno kvalitetno izvedenih radova, u kriptu crkve gdje se slavi sv. misa prodrla je voda i potopila prostoriju. Još uvijek se pokušava pronaći najbolje rješenje za nastavak gradnje.
Donosi: kta
Objavljeno 23. lipnja 2021
