Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji na svetkovinu Uznesenja BDM na nebo, 15. kolovoza 2021.

Fotografija: VATICAN MEDIA

Draga braćo i sestre, dobar dan i sretan vam ovaj blagdan!

Na današnju svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo u liturgiji se razliježe Veliča. Ovaj je hvalospjev kao neka „fotografija“ Majke Božje. Marija „veliča Gospodina jer pogleda na poniznost službenice svoje“ (usp. Lk 1, 47-48).

Poniznost je Marijina tajna. Poniznost je privukla Božji pogled na nju. Ljudsko oko uvijek traži veličinu i daje se zaslijepiti blještavilom. Bog, međutim, ne gleda vanjštinu, Bog gleda srce (usp. 1 Sam 16, 7) te je očaran poniznošću: Boga očarava poniznost srca. Danas, gledajući na Mariju na nebo uznesenu, možemo reći da je poniznost put koji vodi u nebo. Riječ „poniznost“ dolazi od latinske riječi humus, što znači „zemlja“. Zvuči paradoksalno ali da bismo se uspeli visoko, na nebo, moramo ostati nisko, kao zemlja! Isus nas tome uči: „koji se ponizuje, bit će uzvišen“ (Lk 14, 11). Bog nas ne uzdiže zbog naših talenata, zbog bogatstava, zbog sposobnosti, već zbog poniznosti. Bog je zaljubljen u poniznost. Bog uzdiže onoga koji se ponizuje, koji služi. Marija, naime, ne pripisuje samoj sebi drugog „naslova“ doli službenica: ona je službenica Gospodnja (Lk 1, 38). Ne govori drugo o sebi, ne traži drugo za sebe.

Danas se, dakle, možemo zapitati, svaki od nas se može zapitati u svome srcu: kako ja stojim s poniznošću? Tražim li da me drugi prepoznaju, priznaju i hvale ili mislim na to kako drugima služiti? Znam li slušati kao Marija ili želim samo govoriti i privlačiti pažnju? Znam li šutjeti, kao Marija, ili uvijek brbljam? Znam li popustiti, zaustaviti svađe i rasprave ili nastojim uvijek samo steći nadmoć? Razmišljajmo o tim pitanjima: kako ja stojim s poniznošću?

Marija, u svojoj malenosti, prva osvaja nebo. Tajna je njezina uspjeha upravo u tome što se priznala malenom, što se priznala potrebnom. Kod Boga samo onaj koji priznaje da je nitko i ništa, može primiti sve. Samo onaj koji umire sebi, biva ispunjen njime. Marija je „milosti puna“ (r. 28) upravo zbog svoje poniznosti. I za nas je poniznost polazna točka, početak naše vjere. Od temeljne je važnosti da budemo siromašni duhom, odnosno da budemo potrebiti Boga. Onaj koji je pun sebe, ne ostavlja prostora Bogu – a mi smo mnogo puta puni sebe – dok onaj koji ostaje ponizan dopušta Gospodinu da čini velika djela (usp. r. 49).

Pjesnik Dante nazvao je Djevicu Mariju „poniznom i uzvišenom više no bilo koje stvorenje“ (Raj XXXIII, 2). Lijepo je pomisliti da je najponiznije i najuzvišenije stvorenje u povijesti, prva koja je dušom i tijelom osvojila nebo, provela život unutar zidova obiteljskog doma, u svakodnevnosti, u poniznosti. Dani Milosti pune nisu se ni po čemu isticali. Često su bili isti, provedeni u tišini: izvana, ništa izvanredno. No, pogled je Božji uvijek ostao na njoj, zadivljen njezinom poniznošću, raspoloživošću, ljepotom njezina srca nikada okaljana grijehom.

To je velika poruka nade za nas; za tebe, koji živiš uvijek iste, naporne i često teške dane. Marija te danas podsjeća da Bog i tebe zove na taj cilj slave. Nisu to samo lijepe riječi, to je istina. Nije neki izmišljen sretan kraj, neka pobožna iluzija ili neka lažna utjeha. Ne, to je čista stvarnost, živa i istinita kao Majka Božja uznesena na nebo. Slavimo je danas sinovskom ljubavlju, slavimo je radosni ali ponizni, nošeni nadom da ćemo jednoga dana biti s njom na nebu!

I molimo je sada da nas prati na putu koji od Zemlje vodi k Nebu. Neka nas podsjeti kako je tajna puta sakrivena u riječi poniznost – ne zaboravimo tu riječ – i da su poniznost i služenje tajna za postizanje cilja, za prispjeti u nebo.

Izvor: Informativna katolička agencija

Objavljeno: 16. kolovoza 2021.