Odluka o radu u obrazovnom sustavu za njega je bila jedna od onih prekretnica koja ga je, udaljujući ga od snova, možda dovela na pravo mjesto. Čak i ako se u početku činilo kao kazna, 2009. godine Ranjitsinh Disale je dobio svoj prvi školski zadatak pri čemu se morao suočiti s polurazrušenom barakom. To je bila njegova škola. I bila je pusta.

Njegovo ime znači „pobjednik na bojnom polju” i to je savršena sinteza ove priče, prenosi Aleteia.

32-godišnji Indijac Ranjitsinh Disale početkom godine nagrađen je za najboljeg učitelja na svijetu. Inicijativu Global Teacher Prize pokrenula je zaklada Varkey iz Londona u suradnji s UNESCO-om, a najbolji učitelj na svijetu osvaja nagradu od milijun dolara. Polovicu ove svote Ranjitsinh je odlučio podijeliti s ostalim kandidatima.

„Učitelji su pravi pokretači promjena za svoje učenike s malo krede i svakodnevnim izazovima. Mi smo ti koji istinski vjerujemo u davanje i dijeljenje. I zato rado najavljujem da ću s ostalih 10 finalista podijeliti 50% nagrade kao potporu njihovu nevjerojatnom radu. Mislim da samo zajedno možemo promijeniti svijet jer dijeljenjem rastemo“, najavio je Disale.

Na bojnom polju čovjek nauči gledati oko sebe, tražiti saveznike. A polje na kojem radi mladi Ranjitsinh zahtijeva neiscrpnu fizičku i emocionalnu predanost.

Na pravom mjestu

Ranjitsinh nije imao u planu postati učitelj, želio je biti inženjer.

„Otišao sam jer su me ismijavali. Maltretirali su me jer sam bio tamnoput. Većina Indijaca je tamna poput mene, a na tom fakultetu su se okomili na mene studenti svijetle puti.“

Odluka o radu u obrazovnom sustavu za njega je bila jedna od onih prekretnica koja ga je, udaljujući ga od snova, možda dovela na pravo mjesto. Čak i ako se u početku činilo kao kazna. 2009. godine Disale je dobio svoj prvi školski zadatak pri čemu se morao suočiti s polurazrušenom barakom. To je bila njegova škola. I bila je pusta.

Kada mu je 2009. godine kao prvi zadatak dodijeljena osnovna škola Paritewadi, namijenjena za dvije tisuće djece rasute po poljima i pašnjacima Maharashtre države Mumbai, našao se sam u trošnoj zgradi. „Bila je to prostorija između štale i skladišta. Znao sam se i ozlijediti uređujući je“, prisjeća se.

Obnoviti zidove, nahraniti srca

Područje Maharasthre u kojem je Ranjitsinh započeo svoju obrazovnu profesiju uglavnom je ruralno i suočava se s problemom suše. Obitelji su, stoga, bile potpuno nezainteresirane za školovanje svoje djece, uglavnom upregnute u obiteljske poslove. Od malena su dječaci vodili životinje na pašu, dok su djevojčice brinule o kućanskim poslovima čekajući svoju sudbinu mladenke, prisiljene udati se za starije i nepoznate muškarce u vrlo mladoj dobi.

Suša se nije odnosila samo na polja koja je potrebno navodnjavati, već i – metaforički – na živote ljudi koji nisu obrazovanje smatrali vrijednošću. Na svom Youtube kanalu, Ranjitsinh kaže:

Došao sam do zaključka da moram početi od nule. Kako bih pokrenuo promjenu u životima ove djece, morao sam promijeniti roditeljski stav ravnodušnosti prema školi.

Stoga je prvi veći obrazovni korak poduzet izvan školske zgrade. Učitelj je želio upoznati obitelji, razumjeti život i navike svakoga od njih. S vremenom je došao predložiti tehnike uzgoja za polja koja će im garantirati dobar urod, bez dječje radne snage. Samo je 2% djece išlo u školu te je polovicu prve školske godine Ranjitsinh proveo kako bi svoje učenike jednog po jednog vodio s polja u razred.

Djevojke su se prije udavale u dobi od 12 godina i odlazile na polja uzgajati luk, a sada sve pohađaju nastavu. Trebale su godine da Ranjitsinh postigne taj senzacionalan rezultat.

Njegov prvi zadatak bio je stvoriti zajednicu, što je postigao služeći se pjesmama i igrama kako bi djeca osjećala jedinstvo. Bio je to jednostavan i učinkovit način da im prenese sigurnost i uvjerenje kako je ovo mjesto njihov put do sreće.

Ranjitsinh Disale se također morao suočiti s mnogim rupama u znanju svojih učenika. No ni to ga nije demoraliziralo. Naprotiv, kako bi svakom djetetu pružio personaliziranu podršku u nastavi koja odgovara razini učenja svakoga od njih, odabrao je inovativni sustav knjiga s QR kodom. U praksi svaki QR kod odgovara određenom multimedijskom materijalu za svaku potrebu.

Ova mu je intuicija omogućila da ga upoznaju i izvan granica Indije. Disaleova škola je prva koja je uvela knjige s QR kodom, ali od 2017. vlada je odlučila proširiti ih na sve indijske institucije. Uz to, izvršni direktor Microsofta Satya Nadella prepoznao je Ranjitsinha kao jednog od triju velikih inovatora u Indiji.

Uspjeh učenika postao je izvrstan, pohađanje škole koje je nekoć iznosilo 2% danas iznosi 100%, a sazrela je i kulturna svijest da djevojčice treba očuvati od ranih dogovorenih brakova. To su relevantni elementi zbog kojih je međunarodna zajednica prepoznala Ranjitsinha Disalea kao najboljeg učitelja na svijetu.

Alarm u 19 sati

Još je jedna zanimljiva učiteljeva odluka donijela promjenu ruralnom kraju Maharasthre. Svaku večer u 19 sati Ranjitsinh oglašava alarm koji dolazi do svih kuća u selu. U tom se trenutku u svim obiteljima televizor isključuje i roditelji zaustavljaju sve aktivnosti koje rade da bi sat vremena učili s djecom. Vidjevši roditelje zainteresirane za njihov put znanja, djeca su počela učiti s još većim entuzijazmom.

U malom dijelu ruralnog kraja u Maharasthri živa je prisutnost ovog skromnog učitelja pokrenula duboku kulturnu promjenu, osobu po osobu, obitelj po obitelj, dokazujući svijetu da i samo jedna osoba u sebi ima snage i sposobnosti mijenjati sudbine mnogih.

Izvor: HKM/Radio Marija BiH
Objavljeno: 7. rujna 2021.