Sjećam se svježe zadarske večeri pred sam kraj ljeta kada sam s prijateljicom šetala uz more i razgovarala o hodanju i vezama koje završavaju otkrićem duhovnoga, umjesto bračnoga poziva. Nekako nam ta dva poziva djeluju nespojivo. Kao da ljudi koji žive duhovni poziv nisu obični ljudi i nikada nisu osjetili potrebu za bliskim odnosom s osobom suprotnoga spola. Tada mi je spomenula Pisma zaručnici. Knjigu koja je sadržavala pisma dvoje mladih zaručnika – Marije Horvat i Alojzija Stepinca.

Foto: Nacional.hr

Zaljubljenost je itekako bliska dušama posvećenima duhovnome pozivu. Oni gaje duboku čežnju za jedinstvom s Bogom i za spasenjem duša. Toliko duboku da cijeli svoj život posvećuju tome. Baš kao što zaljubljeni mladić sve podređuje čežnji da razveseli dušu svoje ljubljene, i obrnuto – ona ostavlja sve da bi bila uz njega.

Nekoliko je obilježja ljubavi koju možemo pronaći u ovoj knjizi, a predstavljaju vrlo vrijedne spoznaje koje su mi se osobno, duboko urezale u srce.

„Siromaštvo, kašalj i ljubav ne mogu se nikako sakriti.”

Znam jednog svećenika koji često govori kako je pogled zaljubljenih kao magnetsko polje. Kad prođeš kroz njihov pogled, jednostavno osjećaš da tu postoji nešto. Zaljubljenost se vidi. U osmijehu, u raspoloženju, u vedrini, u lakoći koraka… Nemoguće je sakriti je.

Pisma zaručnici podsjećaju da je važno uvažavati slobodu druge osobe

Alojzije Mariji odmah u prvom pismu nudi brak. Za današnje je vrijeme to teško pojmiti. Osobno, ne vjerujem da je u takvim ljubavima prije bilo manje zaljubljenosti ili žara. Već čitajući ova pisma vidi se koliko je ona uzbuđena, a on brižan. Žele pružiti ono najbolje jedno drugome. Žele sebe položiti. Postoji zasigurno mnogo razloga zašto su se u ono vrijeme ljudi puno brže odlučivali za brak, toj raspravi nije mjesto u ovom kratkom osvrtu. Ipak, mislim da ćemo se složiti da ni tada nije bilo lako donijeti takvu odluku. Bio je to plemenit i hrabar čin, dostojan uvažavanja mlade dame. Alojzije ni po čemu ne ucjenjuje niti prisiljava Mariju. On joj nudi svoje srce i izlaže se riziku odbijanja uvažavajući njezinu slobodu.

Mladi Stepinac zna da ljubav mora sadržavati poštovanje

„Jedno je pritom sigurno: ženu je visoko cijenio, odnosio se prema njoj kao prema velikoj tajni kojoj uvijek duguje poštovanje. Bio je u tome srednjovjekovni vitez koji čuva čast žene. (…) Znamo, svaka žena traži da je poštuješ, ali na način koji ona odabere.“

Don Bosco je znao govoriti da nije dovoljno voljeti djecu, ona moraju znati da su voljena. Jednako je i s odraslima. U pismima su vidljive velike razlike u izražavanju ljubavi Alojzija i Marije. Ona je puno nježnija, toplija, otvorenija. On je pomalo hladan, distanciran, želi sačuvati njihova srca. Ipak, pronalazi način da joj pokaže koliko mu je stalo do nje. Različite su osobnosti i potrebe zaljubljenih, ali ljubav je jednaka. Ta će ljubav tražiti put kojim će pokazati drugome srcu koliko joj je dragocjeno.

Pisma zaručnici svjedoče drugačijoj slici ljubavi – onoj u kojoj je ljubav odluka

„Obdaren umom koji razmišlja, ispitivao je sebe kako korisno upotrijebiti život koji je tako kratak i tako nesiguran. Nikomu nije ništa govorio. Ljudi koji puno razmišljaju nerado se povjeravaju. Uostalom, takvi znaju da sami o sebi moraju donijeti sudbonosnu odluku. Drugi nas mogu donekle savjetovati, reći nešto pametno ili ludo, ali čovjek napokon o sebi odlučuje sam, kao što umire sam.“

Alojzije je bio svjestan da je ljubav poziv. Ona sa sobom nosi obvezu i odgovornost. Ona je puno više od osjećaja. Sastoji se od svakodnevne odluke za jednu osobu. Polaganja sebe za posvećenje druge osobe svaki dan, do kraja života. Bez obzira na promjene u okolnostima, osobnostima i osjećajima. Upravo zato, znao je da takvu odluku ne može donijeti olako. Prethodi joj ozbiljno razmišljanje i priprema srca.

Smisao nije u bajkovitome životu, već u dospijeću u Nebo po završetku života. Ovi mladi zaručnici su to znali. U pismima i Alojzije i Marija često jedno drugoga podsjećaju: „Glavno je da ti meni dopremiš obilje blagoslova Božjega…“ Nisu ni slutili koliko će svojom zrelom osobnošću i predanošću Božjoj volji uistinu donijeti obilje blagoslova slobodno puštajući jedno drugo kada je za to došao trenutak.

Valja imati na umu da, sve dok niste vjenčani, postoji mogućnost da se raziđete

Ovo je posljednja lekcija. Sloboda kojom su Alojzije i Marija mogli prepoznati put kojeg Gospodin želi za svakoga od njih bila je plod žarke molitve i pouzdanja u Boga. Svijest o tome da dvoje nisu jedno, sve dok ih Bog pred ljudima ne združi u sakramentu ženidbe, vrlo je važna. Bili vi i zaručnici, još uvijek niste jedno drugome pripali i moguće je da se raziđete. Ta je misao izvrsna vodilja za hodanje u čistoći. Sve ono što ne bi voljela da tvoj muž prolazi s drugom ženskom osobom, nemoj ni ti s drugim muškarcem. Čuvaj to za brak, da budeš sigurna da ćeš zaista samo s mužem to i podijeliti.

Izvor: Lea Potočar – Žena vrsna/Radio Marija BiH
Objavljeno: 27. listopada 2021.