Blažena Djevica Marija se 40. godine, dok je još bila živa, ukazala apostolu Jakovu i rekla: „Ovo neka bude mjesto moje kuće. Ovaj kip i stup trebaju biti oltar i hram. Ljudi ove zemlje će veoma častiti mojeg sina Isusa."

Foto: www.revistaecclesia.com

Nakon Isusova uskrsnuća svi apostoli su naviještali evanđelje, najprije u Izraelu, a poslije i po cijelom Rimskom Carstvu. Sveti Jakov se 39. godine uputio u tadašnju rimsku pokrajinu Hispaniju, današnju Španjolsku, gdje je putovao od zapadnog prema istočnom dijelu zemlje, donosi Aleteia.

Na svom putu je nailazio na brojne poteškoće. Godine 40. je propovijedao na obalama rijeke Ebro, u blizini današnje Zaragoze, ali nije naišao na zainteresiranost tamošnjeg stanovništva, pa je u jednom trenutku upao u krizu te se u molitvi obratio Gospodinu.

Tijekom molitve ga je obasjala ogromna svjetlost koju je sveti Jakov promatrao kleknuvši na koljena. Pred njim se ukazala Djevica Marija okružena tisućama anđela.

Majka Božja je Jakovu poručila kako treba ustrajati i kako će njegovo djelo za Isusa uroditi plodom te da će se mnogi po njemu okrenuti vjeri. Također ga je zamolila da na tom mjestu sagradi crkvu. Prije nego što je otišla, pružila mu je stup od jaspisa i na njemu kip koji prikazuje upravo nju s Isusom u naručju. “Ovo neka bude mjesto moje kuće. Ovaj kip i stup trebaju biti oltar i hram. Ljudi ove zemlje će veoma častiti mojeg sina Isusa”, rekla je Majka Božja.

Apostol Jakov je na tom mjestu sagradio kapelu u čast Blažene Djevice Marije i Malog Isusa, koja se smatra prvom crkvom na svijetu koja je posvećena Isusovoj Majci.

Ta kapela je kasnije mnogo puta obnavljana i postala je poznata kao bazilika Gospe od Stupa. Inače, ovo ukazanje se dogodilo dok je Blažena Djevica još bila živa i boravila u Jeruzalemu, pa mnogi ovo ukazanje nazivaju i prvim slučajem bilokacije.

Jakov se nakon posvete crkve vratio u Jeruzalem gdje je kao prvi apostol umro za vjeru, kada mu je 44. godine Herod Agripa dao odrubiti glavu. Jakovljevi učenici su tijelo svetog Jakova odnijeli u Španjolsku gdje je pokopan.

Zaragoza je vrlo brzo postala popularno marijansko svetište u kojem su se tijekom stoljeća događala brojna čuda. Najpoznatije čudo dogodilo se u 17. stoljeću prosjaku Miguelu Pelliceru iz grada Calande, kojemu je bila amputirana noga. On se u svetištu neprestano utjecao Majci Božjoj za pomoć, satima je sjedio ispred crkve te, prema tadašnjim običajima, pokazivao svoju ranu. Noga mu je naposljetku čudesno narasla. Ovaj fenomen sve do danas šokira liječnike koji ga uporno pokušavaju rastumačiti.

Nadalje, pripadnici ljevičarske republikanske vlade su za vrijeme Španjolskog građanskog rata 1936. godine bombardirali svetište, ali bombe nisu eksplodirale.

Brojni pape su potvrdili autentičnost Gospina ukazanja u Zaragozi, a papa Kalisto III. je 1456. potaknuo vjernike na hodočašće Gospi od Stupa. Zbog određenih kontroverzi oko ovog svetišta, papa Inocent III. je odlučio okupiti 12 kardinala koji su istraživali sve podatke vezane uz svetište. Nakon toga je Crkva 7. kolovoza 1723. godine potvrdila njegovu autentičnost.

I još jedna zanimljivost za kraj, sveti Josemaria Escriva je kao sjemeništarac svakodnevno posjećivao svetište Gospi od Stupa, gdje je Majku Božju molio za vodstvo, da bi naposljetku osnovao osobnu prelaturu Opusa Dei, čiji članovi svake godine slave njezin blagdan.

Izvor: Bitno.net/Radio Marija BiH
Objavljeno: 6. studenog 2021.